Bible

 

Ponovljeni Zakon 33:27

Studie

       

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6372

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6372. Niti će se od nogu Njegovijeh odvajati onaj koji postavlja zakon (zakonodavac). Da ovo označava istine od ovoga dobra u nižim stvarima, vidi se iz značenja onoga koji postavlja zakon [zaknodavca], što su istine ( o kojima niže); i iz značenja nogu, što su prirodne stvari (vidi br. 2162, 3147, 5327, 5328), stoga niže stvari, jer su prirodne stvar ispod, a nebeske stvari (maločas opisane) su iznad. Kaže se, zakonodavac od njegovih nogu, da bi se time označilo Duhovno od Nebeskog, ili istna koja je od dobra, jer u to vreme duhovno carstvo nije bilo kao što je bilo posle Gospodovog dolaska . Ono nije bilo odvojeno od nebeskog carstva , nego je bilo jedno s nebeskikm carstvom, to jest, bilo je njegovo spoljašnje; stoga se tako isto kaže od nogu njegovih, da bi se označila istina koja je od dobra; jer ovo je označeno unutrašnjom stranom nogu, zbog komunikacije sa slabinama (sa bedrima). O ovoj se istini tako isto kaže da treba da se ukloni kada Šajlok (Mesija) dođe , to jest, da njegova svemoć treba da se ukloni, isto kao ona koja pripada Nebeskom (vidi br. 6371); jer je u to vreme nebesko carstvo vršilo svoje vrhovništvo preko ove istine; i pošto je tako bilo, to se ova istina nazivala onim koji postavlja zakon (zakonodavcem). Ova je istna tako isto označena zakonodavcem kod Isaije: Jer je Jehova naš sudija, Jehova je koji nam postavlja zakone, Jehova je car naš. On će nas spasiti (Isaija 33:22. Sudija ovde označava Onoga koji postupa od dobra; koji postavlja zakone; dok je zakonodavac onaj koji postupa po istini od ovoga dobra; car je Onaj koji postupa po istini; tako oni slede jedan red. I kod Davida: Moj je Galad, moj je Manasija, Efraim je krjepost glave moje, Juda je skiptar (zakonoaac) moj (Psalam 60:7; 108:8). Juda je skiptar (zakonodavac) označava nebesko dobro i njegovu nebesku istinu.

Kod Mojsija: Tada pjeva Izrailj pjesmu ovu: Diži se, studenče; pripijevajte ga. Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim (Brojevi 21:17, 18). Ponovo: Gad izabra sebi prvo, jer ondje dobi dio od onoga koji dade zakon; za to će ići s knezovima narodnijem, i izvršavati pravdu Jehovinu i sudove njegove s Izrailjem (Zak. Ponovljeni 33:21). Onaj koji dade zakon i ovde označava istinu od dobra.

  
/ 10837  
  

Bible

 

Brojevi 21

Studie

   

1 A kad ču Hananej, car aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.

2 Tada se Izrailj zavetova Gospodu i reče: Ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove.

3 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mesto Orma.

4 Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju edomsku, i oslabi duh narodu od puta.

5 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikakvi hleb većogadio duši našoj.

6 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju.

7 Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgrešismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.

8 I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.

9 I načini Mojsije zmiju od bronze, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od bronze, i ozdravi.

10 Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u logor u Ovotu.

11 I iz Ovota otišavši stadoše u logor na brdima avarimskim u pustinji koja je prema moavskoj s istoka.

12 Odande otišavši stadoše u logor u dolini Zaredu.

13 I odatle otišavši stadoše u logor na brdu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe amorejske. Jer je Arnon međa moavska između Moavaca i Amorejaca.

14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke arnonske.

15 Jer ti potoci, koji dopiru do mesta Ara, teku pokraj međe moavske.

16 A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji beše rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i daću im vode.

17 Tada peva Izrailj pesmu ovu: Diži se, studenče; pripevajte ga;

18 Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onim koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,

19 A iz Mantanaila, u Nadil, a iz Nadila u Vamot,

20 A iz Vamota u dolinu koja je u polju moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.

21 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru amorejskom govoreći:

22 Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne pređemo među tvoju.

23 Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.

24 Ali ga iseče Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arona pa do Javoka, do sinova Amonovih, jer tvrda beše međa sinova Amonovih.

25 I uze Izrailj sva ona mesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Esevonu i u svim selima njegovim.

26 Jer Esevon beše grad Siona, cara amorejskog, koji beše prvi zavojštio na cara moavskog i beše mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.

27 Zato govore u priči: Hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov.

28 Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionovog, i spali Ar moavski i stanovnike na visini arnonskoj.

29 Teško tebi, Moave; propao si; narode Hemosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu, caru amorejskom.

30 Ali ih postreljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.

31 I tako živi Izrailj u zemlji amorejskoj.

32 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji behu onde.

33 Potom obrativši se pođoše u Vasan; i iziđe Og, car vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.

34 A Gospod reče Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu, caru Amorejskom koji življaše u Esevonu.

35 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.