Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3579

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3579. Jehova ti dao rose nebeske, označava od Božanske Istine; i dobre zemlje, označava od Božanskog Dobra. Ovo je jasno iz značenja rose nebeske, koja je istina, o čemu će se govoriti niže; i iz značenja dobre (plodne) , što je dobro (vidi br. 353); budući da su obe stvari Božanske, u najvišem smislu, kada se odnose na Gospoda. S umnožavanjem istina i s oplođavanjem dobra, slučaj je ovakav. Kada Racionalno utiče u Prirodno, ono tamo pokazuje svoje dobro u opštoj formi. Kroz ovo dobro tamo se stvaraju istine, kao što se od tkiva stvara život u čoveku, a koji život raspoređuje ova tkiva prema njihovim svrhama. Ovo dobro, preko ovih isina, sređuje istine po jednom nebeskom redu, i proizvodi dalje dobro, a preko ovoga dobra dalje istine, koje proizilaze otuda. Ovakva se prirodna ideja može oblikovati o istini od dobra, i opet o dobru kroz istinu, čime se formira istina od dobra, i opet dobro od istine, kojim se opet formira istina. Ali duhovnu ideju mogu da formiraju samo oni koji su u drugom životu, jer se tamo ideje formiraju pomoću nebeske svetlosti, u kojoj je inteligencija. (prim. prev. Autor ovde govori o tz ciklusu života, prema kojemu čovek koji zna istinu, pa je i čini, on se obogaćuje dolje više unutrašnjom istinom, koja opet njega vodi da čini dobro koje je dublje prirode, koje dobro opet vodi u još dublju ili višu istinu. Tako ide u beskonačnost, sve d nteligencije i mudrosti anđela najvišega neba). Da rosa označava istinu, SEKCIJA 2 jasno je i iz drugih odlomaka Reči, kao kod Zaharije:-

Nego će usjev biti miran, vinogradova će loza nositi plod svoj, i zemlja će davati rod svoj, i nebo će davati rosu svoju (Zaharija 8:12), govoreći o jednoj novoj Crkvi; vinova loza će davati svoj plod, označava da će Duhovno Crkve , ili istina vere, davati dobro; a zemlja će davati svoj rod, označava da će Nebesko Crkve , ili dobro ljubavi ka bližnjemu, rađati (davati) istinu; rosa koju će nebesa davati, označava ove stvari.

Kod Ageja: Za to što je dom moj pust, i svaki trčite za dom svoj, za to se zatvori nebo da nema rose, i zemlja se zatvori da nema roda njezina Agej 1:9, 10). Rosa nebeska i rod zemaljski, koji se ne daje, stoje za slično.

Kod SEKCIJA 3 , Kod Davida: Kao rosa zori iz utrobe, taka je u tebi mladost tvoja (Psalam 110:3).

Kod Mojsija: blagoslovena da je zemlja njegova od Jehove blagoslovena s neba, s rosom, i iz dubine ozdo (Zak. Ponovljeni 23:13); govoreći o Josipu; blagoslov s nebe označava duhovne stvari (vidi br. 3166), koje su rosa; dubina ozdo označava prirodne stvari.

Kod istoga: Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo kropiti rosom (Zak. Ponovljeni 33:28); gde isto tako rosa koja kropi s neba, stoji za duhovne stvari koje pripadaju istini. Rosa, u pravom smislu, SEKCIJA 4 označava istinu od dobra koja dolazi od stanja nevinosti i mira, jer se jutrom ili zorom, kada rosa kropi, označavaju ta stanja (vidi br. 2333, 2405, 2540, 2780). Stoga je i mana u jutro bila rosa koja je padala jutrom, kao što se vidi kod Mojsija: A u jutro pade rosa oko okola; i kad se diže rosa, a to po pustinji nešto okruglo, sitno kao slana po zemlji (Izlazak 16:13, 14). I kad padaše rosa po okolu noću padaše s njom i mana (Brojevi 11:9); mana , jer je bila nebeski hleb, u najvišem smislu označava Gospoda kao Božansko Dobro, . otkuda je Nebesko ljubavi kod ljudi, jer je ovo od Gospodovog Božanskog (vidi br. 276, 680, 1798, 2165, 2177, 3464, 3478). Rosa, u kojoj i s kojom je mana padala, stoji za Božansku Istinu u najvišem smislu, i za duhovnu istinu kod ljudi u relativnom smislu; jutro označava SEKCIJA 5 stanje mira u kojemu se nalaze dobra (vidi br. 92, 93, 1726, 2780, 3170). Pošto rosa označava istinu koja je od dobra ili, što je isto, Duhovno koje je od Nebeskog, stoga se i duhovna istina u Reči upoređuje sa rosom. Jer stvari koje ozanačavaju služe i kao upoređenje stom stvari; kao kod Isaije: Ovako mi reče Jehova: umiriću se i gledaću iz stana svojega, kao vrućina koja suši poslije dažda i kao rosan oblak o vrućini žetvenoj (Isaija 18:4. ; . Ko Ozeja: Što da ti učinim Efraime? Što da ti učinim, Judo? Jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i ko rosa koja u zoru padne, pa je nestane? Osija 6:4; 13:3).

Kod istoga: Raširiće se grane njegove, i ljepota će mu biti kao u masline i miris kao Libanski (14:6).

Kod Miheja: I ostatak će Jakovljev biti usred mnogih naroda kao rosa od Gospoda i kao sitan dažd po travi, koja ne čeka čovjeka niti se uzda u sinove čovječije Mihej 5:7. : Kod Davida: Kao dobro ulje na glavi, koje se stače na bradu, bradu Avramovu, koje se stavi na skut od haljine njegove, kao rosa na Ermonu, koja slazi na gore Sionske. Jer je ondje utvrdio Jehova blagoslov i život do vijeka (Psalam 133:2, 3).

Kod Mojsija: Neka se spusti kao dažd nauka moja, i neka padne kao rosa govor moj, kao sitan dažd na mladu travu i kao krupan dažd na odrslu travu (Zak. Ponovljeni 32:2), ovde rosa stoji za umnožavanje istine od dobra, i za oplođavanje dobra preko istine; a pošto je rosa ta koja čini da polje i vonograd daju plod svako jutro, stoga je dobro samo i istina sama označeno žitom i novim vinom, o čemu će se govoriti u onome što sledi.

  
/ 10837