Bible

 

Ponovljeni Zakon 29

Studie

   

1 Ovo su reči zaveta koji zapovedi Gospod Mojsiju da učini sa sinovima Izrailjevim u zemlji moavskoj, osim zaveta koji je učinio s njima na Horivu.

2 I sazva Mojsije sve sinove Izrailjeve i reče im: Videli ste sve što učini Gospod na vaše oči u zemlji misirskoj Faraonu i svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj,

3 Kušanja velika, koja videše oči tvoje, one znake i čudesa velika.

4 Ali vam ne dade Gospod srce, da razumete, ni oči, da vidite, i uši da čujete do ovog dana.

5 I vodih vas četrdeset godina po pustinji; ne ovetšaše haljine vaše na vama, niti obuća tvoja ovetša na nogama tvojim.

6 Hleba ne jedoste, ni piste vino i silovito piće, da biste poznali da sam ja Gospod Bog vaš.

7 I kad dođoste na ovo mesto, iziđe Sion, car esevonski i Og, car vasanski pred nas u boj; i pobismo ih.

8 I uzesmo zemlju njihovu, i dadosmo je u nasledstvo plemenu Ruvimovom i plemenu Gadovom i polovini plemena Manasijinog.

9 Zato držite reči ovog zaveta i tvorite ih, da biste napredovali u svemu što radite.

10 Vi stojite danas svi pred Gospodom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starešine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci,

11 Deca vaša, žene vaše, i došljak koji je u vašem logoru, i onaj koji ti drva seče, i onaj koji ti vodu nosi.

12 Da pristaneš na zavet Gospoda Boga svog i na kletvu Njegovu, koju učini s tobom danas Gospod Bog tvoj,

13 Da te danas postavi sebi za narod i da ti On bude Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu.

14 I ne s vama samima činim ovaj zavet i ovu kletvu;

15 Nego sa svakim koji danas stoji ovde s nama pred Gospodom Bogom našim, i sa svakim koji nije danas ovde s nama.

16 Jer vi znate kako smo živeli u zemlji misirskoj, i kako smo prošli kroz narode kroz koje smo prošli.

17 I videli ste gadove njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata, koji su kod njih.

18 Neka ne bude među vama čoveka ni žene ni porodice ni plemena, kome bi se srce odvratilo danas od Gospoda Boga našeg, da ide da služi bogovima onih naroda; neka ne bude među vama korena na kome bi rastao otrov ili pelen.

19 I čuvši reči ove kletve da se ne pohvali u srcu svom govoreći: Biću miran ako idem za onim što u srcu svom smislim, dodajući pijanstvo žeđi.

20 Neće Gospod oprostiti takvome, nego će se onda raspaliti gnev Gospodnji i revnost Njegova na takvog čoveka, i pašće na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrebiće Gospod ime njegovo pod nebom.

21 I odlučiće ga Gospod na zlo od svih plemena Izrailjevih po svim kletvama zaveta napisanog u knjizi ovog zakona.

22 Tada će govoriti potonji naraštaj, sinovi vaši koji nastanu iza vas, i došljak koji dođe iz daleke zemlje, kad vide zla u zemlji ovoj i bolesti, koje će Gospod pustiti na nju,

23 Zemlju ovu opaljenu sumporom i solju, gde se ne seje niti šta niče niti na njoj raste kakva biljka, kao gde je propao Sodom i Gomor, Adama i Sevojim, koje zatre Gospod u gnevu svom i u jarosti svojoj,

24 Govoriće svi narodi: Zašto učini ovo Gospod od ove zemlje? Kakva je to žestina velikog gneva?

25 I odgovaraće se: Jer ostaviše zavet Gospoda Boga otaca svojih, koji učini s njima kad ih izvede iz zemlje misirske.

26 Jer idoše i služiše drugim bogovima i poklanjaše im se, bogovima kojih ne znaše i koji im ništa ne dadoše.

27 Zato se Gospod razgnevi na tu zemlju, i pusti na nju sva prokletstva napisana u ovoj knjizi.

28 I istrebi ih Gospod Bog iz zemlje njihove u gnevu i jarosti i ljutini velikoj, i izbaci ih u drugu zemlju, kao što se vidi danas.

29 Šta je tajno ono je Gospoda Boga našeg, a javno je naše i sinova naših doveka, da bismo izvršavali sve reči ovog zakona.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8875

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8875. Ja sam Bog revnitelj. Da ovo označava da su otuda obmana I zlo, vidi se iz toga što u pravom smislu Bog revnitelj označava Božansku Istinu Božanskog Dobra, jer Bog se odnosi na istinu (br. 2586, 2769, 7268, 8301), a revnitelj na dobro (kao što će se videti niže). Ali u odnosu na one koji ne primaju Božansku Istinu od

Gospodovog Božanskog Dobra, Bog revnitelj označava obmanu I zlo; jer oni koji su u obrnutom, opažaju Božansku Istinu kao obmanu, a Božansko Dobro kao zlo; jer svako vidi u skladu sa tim kakav je on sam (prema svom kvalitetu). Otuda to da njima Gospodova revnost, koja je u sebi ljubav I samilost, izgleda kao gnev; jer kada Gospod iz ljubavi I samilosti štiti Svoje u nebu, oni koji su u zlu, ti su ozlojeđeni I ljute se na dobre, I jure u sferu gde su Božanska Istina I Božansko Dobro, s namerom da razore one koji su tamo; a tada Božanska Istina I Božansko Dobro na njih deluju, I čine da osećaju muke kao one u paklu. Otuda oni pripisuju ljutnju I gnev Božanskom, kao I svo zlo, a u stvari u Božanskom nema ni ljutnje ni zla, nego samo praštanja I milosti. 2 Iz svega ovoga se vidi zašto revnostan označava obmanu I zlo, a revnost ljutnju. (Vidi što je bilo pokazano o ovim predmetima, naime, da se ljutnja I gnev pripisuju Gospodu, dok su ovi kod onih koji su u zlu, ili kod onih koji se gneve protivu Božanskog, br. 5798, 6997, 8284, 8483; da se zla, kazne, I pustošenja na sličan način pripisuju Gospodu, dok u Gospodu postoji samo ljubav I milost, br. 2447, 6071, 8282, 8632; tako isto da zli sami sebe pustoše I bacaju u prokletstvo I pakao kada pokušavaju da unište 3 dobro I istinu, br. 7643, 7679, 7989, 7980; da se Gospod pokazuje svakome prema tome kavav je taj [čovek ili duh], br. 1861 kraj, 6832, 8197.) Da Gospodovo revnovanje označava ljubav I milost, I da kada Gospod štiti dobre protivu zlih, da to izgleda kao neprijateljstvo I gnev, vidi se iz sledećih odlomaka u Reči. Da revnost Gospodova označava ljubav I milost; kod Isaije: Pogledaj s neba, I vidi iz stana svetinje svoje I slave svoje, gdje je revnost tvoj I sila tvoja, mnoštvo milosrđa (pokreti utrobe) tvojega I milosti tvoje? eda li će se meni ustegniti? (Isaija 63:15. Ovde revnost označava milost, koja je ovde milosrđe (pokreti utrobe) , I odnosi se na dobro; jer se kaže, tvoja revnost I tvoja sila, gde se revnost kaže za dobro, a sila za istinu; na sličan način, milosrđe (pokret utrobe) kaže se za dobro, a milost za istinu; na sličan način stan svetinje označava nebo gde su oni koji pripadaju nebeskome carstvu, a stan slave, nebo gde su oni koji su u duhovnome carstvu. Iz 4 svega ovoga je jasno da u Reči, gde se pomene dobro, pominje se I istina, zbog nebeskoga braka, koji je brak dobra I istine u svakoj pojedinoj stvari Reči, kao što je to u slučaju ona dva imena, Isus I Hristos, koji označavaju Božanski brak koji je u Gospodu (o kojemu vidi br. 683, 793, 801, 2516, 7945{ign95} 8339kraj) Kod istoga: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, I ime ć u biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast I mir na prijestolu Davidovu I u carstvu njegovu da se uredi I utvrdi sudom I pravdom od sada do vijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama (Isaija 9:6, 7). Ovo se kaže o Gospodu I o Njegovom dolasku; revnost Jehovina će toučiniti, označava da će On to učiniti iz žarke ljubavida spasi ljudski rod. Ponovo: Iz Jerusalima će izići ostatak, I uteći sa Gore Sionake , Revnost Jehovina će to učiniti (38:32); 5Jehova će to učiniti označava de će On to uraditi od ljubavi I milosti, Kod Jezekilja: Povratiću roblje Jakovljevo I smilovaću se svemu domu Izrailjevu I revnovaću za sveto ime Svoje Jezekilj 39:25. ; gde revnost označava samilosti.

Kod Davida: jer revnost za kuću Tvoju jede me (Psalam 69:9); govoreći o Gospodu; revnost za kuću Jehovinu označava Njegovu ljubav prema onima koji primaju dobro I istinu, jer su ti kuća Jehovina. Da revnost ili milost Gospodova štiti dobre, to izgleda kao neprijateljstvo; kod Isaije: Jehova će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće I klikovati, nadvladaće neprijatelje Svoje (Isaija 42:13. 7 Kod Joila: Jehova će revnovati za zemlju Svoju, I govoriće narodu Svome Joilo 2:18. Da se revnost Gospodova naziva ljutnja I gnev, jer milost izgleda kao neko zlo: kod Mojsija: Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda, koji su oko vas. Jer je Bog revnitelj, Jehova Bog tvoj, usred tebe, da se ne bi razgnjevio Jehova Bog tvoj na te I istrijebio te sa zemlje (Zak. Ponovljeni 6:14, 15). Oni me razdražoše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; I ja ću njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiću ih (Zak. Ponovljeni 32:16, 17, 21).

Kod Jezikilja: I tako će se izvršiti gnjev moj I namiriću jarost svoju na njima I zadovoljiću se. I oni će poznati da sam ja Jehova govorio u revnosti Svojoj kad izvršim gnjev Svoj na njima Jezekilj 5:13).

Kod Zaharije: Izliću na njih gnjev Svoj, svu jarost Svoga gnjega; jer će u ognju Moje revnosti svi izgorjeti Sofonija 3:8).

Kod Mojsija: Ne će Jehova oprostiti takome, nego će se onda raspaliti gnjev Jehovin I revnost njegova na takvoga čovjeka Ponovljeni Zakon 29:20).

Kod Davida: Dokle ćeš se, Gospode, jednako gnjeviti, revnost Tvoja gorjeti kao oganj? Izlij gnjev na narode koji Te ne znaju, I na carstva koja ne prizivlju ime Tvoje (Psalam 79:5, 6). Na sličan način revnost Jehovina se opisuje kao gnev u Ps. 36:1; Jezek. 16:42; ?; ?. Iz svega ovoga se može videti šta se označava revnošću [ili ljubomorom] Jehovinom, a šta Bogom koji revnuje; naime, u pravom smislu, ljubav I milost; ali u smislu koji nije pravi, kao kad se pokazuje kodonih koji su lima I obmanama, izgleda kao gnev I pustošenje. Treba znati da se Jehova, to jest, Gospod, posebno naziva revniteljem I osvetnikom, kad ono što treba da vlada univerzalno kod čoveka, postane iskvareno, naime, Božansko, koje se mora voleti, o Njemu misliti, Njega se bojati, iznad svega. kada se ovo iskvari ili izbriše, tada umesto nebeske svetlosti sledi mrkli mrak , jer nema više nikakvoga influksa ove svetlosti od Božanskog, jer nema više primanja. Iz toga se razloga kaže, Ja sam Jehova Bog tvoj, Bog revnitelj, koji kažnjava nepravdu očeva na sinovima, do trećeg I četvrtoga koljenaonih koji mrze na Mene, a u ovom slučaju oni se klanjaju drugim bogovima ili prave sebi rezane likove; jer ove stvari kvare Božansko koje treba da vlada u svemu. Stoga se to na sličan način izjavljuje kod Mojsija: Čuvajte se da ne pravite rezanih likova , jer ja sam Jehova Bog oganj koji sažiže, Bog revnitelj (Izlazak 34:14). To je bilo tako strogo zabranjeno kod Izrailjske nacije, jer obožavanje drugih bogova, rezanih likova, I slika, briše sve ono što pretstavlja crkvu među njima; jer u nebu Jehova, to jest, Gospod vlada univerzalno; Njegov Božansko ispunjava sve stvari tamo, I čini život sviju. Da se klanjalo bilo čemu drugom osim Božanskom, nestalo bi sve ono što pretstavlja, pa bi nestala Ikomunikacija s nebom.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6071

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6071. Izvede ih pred Faraona. Da ovo označava uvođenje u spoljašnja-znanja, vidi se iz reprezentacije Faraona, što su spoljašnja-znanja u opšte (vidi br. 5799, 6015). Uvođenje je označeno sa izvesti ih, cilj njihovog dovođenja bio je da ih uvede, to jest, istine crkve, jer ove su sinovi Jakovljevi. Što se tiče istina, da ih treba uvesti u spoljašnja-znanja crkve, vidi br. 6004, 6023, 6052. Ali pošto je to danas predmet o kome se ništa ne zna, treba ga više ilustrovati. U sadašnje vreme, spoljašnja-znanja crkve su ona koja pripadaju doslovnom smislu Reči. Ako se istine unutrašnjeg smisla ne uvedu u ova spoljašnja-znanja, um se može okrenuti prema svakoj vrsti krivoverja (jeresi); ali kada se istine uvedu u njih, ovo se ne može desiti. Na primer, onaj ko nauči iz Reči da seBog ljuti, da 2 kažnjava, da uvodi u iskušenja, baca u pakao, i čini zlo, može da stvori pogrešnu ideju o Bogu; kao da od dobra samog, koje je Bog, može doći zlo, to jest, nešto što je Njemu suprotno; dok od dobra dolazi samo dobro, a od zla samo zlo. Ali ovo spoljašnje-znanje izgleda sasvim drugačije, ako se unutarnje istine uvedu u njega, kao na primer ova istina, da 3 je zlo u čoveku to koje čini da izgleda da se ljuti, da ga zlo uvodi u iskušenje, kažnjava, i baca u pakao, i da ono neprestano stvara iz sebe zlo; i da je to kao i sa zakonima u kraljevstvima; ovi su od kralja ali kazna za zlo nije od kralja nego je od onih koji čine zla. Tako i ova istina: da paklovi, izvor svega zla, postoje, i da je ovo dopušteno zbog čoveka i da je neizbežno, pošto je on u zlu i njegov život potiče iz toga (zao život), i da kada se ne bi ostavio u slobodi, on se ne bi mogao popraviti. A od Boga da dolazi samo dobro jer, koliko to čovek dopušta, Bog savija zlo u dobro. Tako isto i ovo je istina: da treba prvo verovati najopštije stvari i da kasnije treba da se ilustruju pojednim istinama; kao naprimer ovo opšte spoljašnje-znanje, da se sve stvari se 4 dešavaju od Boga, pa tako i zlo kažnjavanja; međutim, na koji su način ove stvari od Boga, nauči se kasnije; kao i to da je priroda i poreklo toga zla po dopušanju; tako isto je i s ovom istinom: da svako bogoštovanje treba da počne sa svetim strahom, uz 5 misao da Bog nagrađuje dobro a kažnjava zlo. Priprosti ljudi shvataju šta je to po dopuštenju , a prema Gospodovim rečima, I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo a duše ne mgu ubiti, nego se bojte onoga ko može i dušu i tijelo pogibiti u paklu (Mateja 10:28). Kada se u početku ne usuđuju da čine zlo od straha, onda posle toga se uvodi ljubav skupa s dobrom, i tada počnu da saznaju i opažaju da od Boga dolazi samo dobro, i da je zlo od njih samih, i na kraju da je svako zlo iz pakla. 6 Osim toga, oni koji su u nebu, oni opažaju da je od Boga samo dobro, dok oni koji su u paklu, kažu da od Boga dolazi samo zlo, jer ga On dozvoljava, i ne uklanja ga. Kao odgovor onima koji su u svetu duhova, kaže se da kad bi se iz njih uzelo zlo, ne bi imali života, niti bi ga imao čovek koji je u zlu; i da njih kažnjava zlo koje je u njima u skladu sa zakonom, i da se oni zbog kažnjavanja na kraju uzdržavaju te ne čine zlo; kaže im se da je kažnjavanje zla zaštita dobra. Dodajte ovome da oni koji su u zlu, kao i oni koji su u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, kao što su bili Jevreji, treba da se plaše Boga, i treba da veruju da 7 On kažnjava; jer plašeći se Boga, oni su kadri da čine dobro, iako to nije iz ljubavi. Kada se ovakve i mnoge slične stvari uvedu u spoljašnja-znanja kao ona gore navedena, onda ova stvar izgleda sasvim drugačije; jer tada ovo spoljašnje-znanje postaje kao prozirna posuda, u kojoj istine koje kroz nju sijaju, čine da se posuda vidi kao neka opšta istina.

  
/ 10837