655. Mesto na kome je naš Gospod bio razapet, označava naime, zla i neistine, koje otuda dolaze, a potiču od paklene ljubavi, i učinile su da je On bio odbijen i osuđen. To je očigledno, usled toga što sama zla i njihove neistine, koje proizlaze iz paklene ljubavi jesu ono - što odbacuje i osuđuje Gospoda. Ta zla i neistine, koje otuda dolaze, označava izraz "Sodom i Misir", stoga se kaže o gradu Jerusalimu da se on tako "duhovno zove", jer, da se nešto duhovno nazove "Sodomom i Misirom", označava isklučivo zlo i neistinitost koji su u tome.

[2] Paklovi su podeljeni na dva kraljevstva, nasuprot dva kraljevstva koja su na nebu; kraljevstvo koje je suprotno nebeskom kraljevstvu, nalazi se na leđima, a oni, koji su u njemu, zovu se džini; ovo kraljevstvo je ono, što u Reči označava "đavo"; a kraljevstvo, koje je suprotno duhovnom kraljevstvu je ispred, a oni koji se u njemu se zovu zli duhovi; ovo kraljevstvo je ono, što u Reči označava "Sotona". Ovi paklovi, tj. ta dva kraljevstva na koje je pakao podeljen, podrazumijevaju se pod izrazom "Sodom i Misir". Bez obzira na to da li je rečeno da su zlo i neistine odatle (iz Sodoma i Misira), ili su - iz tih paklova, to je isto, jer su odatle sva zla i sve neistine, koji odatle izviru.

[3] Da su Jevreji, koji su bili u Jerusalimu, razapeli Gospoda, označava da je bio razapet zbog zla i neistinitosti od onoga što su voleli; jer sve stvari zabeležene u Reči, koje se odnose na Gospodnje stradanje, predstavljale su izopačujeno stanje crkve u tom narodu. Jer, premda su Reč držali za svetu, ipak su svojim tradicijama izokrenuli sve u njoj, dok više nije ostalo nikakvo Božansko dobro ili istina koja bi preostala u njima, a kad Božansko dobro i božanska istina, koji su u Reči, više ne ostaju, zla i neistine iz paklene ljubavi cvetaju na njihovom mestu, a te su ljubavi one, što raspeše Gospoda. (Da su takve stvari označene Gospodnjim stradanjem može se videti u prethodnom tekstu, br. 83, 195, 627. Da se za Gospoda kaže "da bude ubijen" označava da je odbijen i negiran, vidi u prethodnom tekstu, br. 328; a da ju Jevreji takvi, vidi u prethodnom tekstu, br. 122, 433, 619; A i u "Novom Jerusalimu i njegovom Nebeskom Učenju", br. 248.)

[4] Kao što je ovde rečeno "gdje je naš Gospod bio raspet, " mora se reći kakvo je "razapinjanje" (ili vešanje na drvetu) imalo značenje za Jevreje tog doba. Imali su dva načina izvršavanja smrtne kazne: raspeće i kamenovanje; "raspeće" je značilo osudu i prokletstvo zbog uništenja dobra u crkvi, dok je "kamenovanje" označilo osudu i prokletstvo zbog uništavanja istine u crkvi. "Raspeće" je označavalo osudu i prokletstvo zbog uništenja dobra u crkvi, iz razloga što je "drvo", na kome su visili, označavalo dobro, a u suprotnom smislu - zlo, dok se oboje odnosi na volju; "kamenovanje" je značilo osudu i prokletstvo zbog uništavanja istine u crkvi, iz razloga što je "kamen" kojim su bili kamenovali označavao istinu, a u suprotnom smislu - lažljivost, a oba se odnose na razumevanje; jer su sve stvari uspostavljene izraelskim i jevrejskim narodom bile reprezentativne i odatle su bile značajne. (Da "drvo" označava dobro, u suprotnom smislu zlo, i da "kamen" označava istinu, a u suprotnom smislu lažljivost, može se videti u "Nebeskim Tajnama", br. 643, 3720, 8354.) Ali, kako do danas nije bilo poznato zašto su Jevreji i Izraelci imali kažnjavanje krstom i kažnjavanje kamenom, a važno je da se to zna, navešću neke potvrde iz Reči kako bi pokazale da su te dve kazne reprezentativne.

[5] Da je "vješanje na drvo" ili "raspeće" prouzrokovano zbog uništenja dobra u crkvi i da je time predstavljalo zlo infernalne ljubavi, odakle proizlazi osuda i prokletstvo, može se videti iz narednih odlomaka. U Mojsiju: Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji na sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, na sluša nas, izjelica je i pijanica. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj čuje i boji se. Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo, Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. (Pon. Zak. 21:18, 20-23). "koji na sluša oca svojega ni matere svoje" u duhovnom smislu označava da živi suprotno propisima i istinama crkve, stoga je kazna za to kamenovanje; "svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine" označavaju one koji su u doktrini crkve, "mjesto" označava doktrinu. "Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo" označava da je neko učinio zlo protiv dobra Reči i Crkve; jer je to bio najveći zločin za koji bi trebalo vešati na drvo, jer u Reči "drvo" označava dobro, a u suprotnom smislu znači – zlo ; "Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, " znači da se sprečava da bude predstavnik većnog prokletstva; "zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo" označava da će to biti uzrok vređanja crkve.

[6] U Plaču Jeremijinom: Koža nam pocrnje kao peć od ljute gladi. Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staračkoga. Mladiće uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. (Pl. Jer. 5:10-13). "Sion" znači nebesku crkvu, koja je u ljubavi prema Gospodu, u kojoj je crkva predstavljena jevrejskom nacijom; "djevojke po gradovima Judinijem" označavaju naklonost istini iz dobra ljubavi; "Knezove vješaju svojim rukama" označava da su istine od dobra uništene neistinama od zla; "ne poštuju lica staračkoga" označava dobra mudrosti; "Mladiće uzimaju pod žrvnje" označavaju istine od dobra, "mlevenje" označava kako bi se mogle steći neistine i potom se potvrditi iz Reči; "djeca padaju pod drvima" označava novorođenčad koja propada kroz zla.

[7] "Pekar", kao i "hleb", označava dobro ljubavi, a "sluga" kao i "vino", istinu doktrine, stoga: Pekar je bio obešen zbog zločina protiv kralja faraona (Pos. 40:19-22; 41:13). To se može videti objašnjeno u Nebeskim Tajnama (br. 5139-5169). Jer "Moav" znači one, koji krivorvore dobra crkve, a "Velfegor" označava krivotvorenje dobra, došlo je do toga da: I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim. One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. I reče Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. (Broj. 25:1-4). "I narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim" označava da krivotvori dobra crkve; a izraz "objesi ih Gospodu prema suncu" označava osudu i prokletstvo zbog uništavanja dobara crkve.

[8] Jer "Gaj" označava znanje dobra, a u suprotnom smislu je to potvrda zla: I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dok ne pobiše sve stanovnike Gajske. Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vječnu, i u pustoš do današnjega dana. A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do večera; a o zahodu sunčanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabaciše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. (Is. Nav. 8:26-29). A zato što je "pet kraljeva Amorejskiih" označavalo zla i neistine otuda, koji uništavahu dobra i istine crkve, Isus je obesio te kraljeve, a potom ih bacio u Makidsku pećinu (Is. Nav. 10:26, 27); "pećina Makidska" označava strašne obmane iz zla.

[9] Opet, "da se obesi na drvetu ili da bude razapet" označava kaznu nad zlom, koje uništava dobro crkve, u Mateju: Zato evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada. (Mat. 23:34). Sve što je Gospod govorio, govorio je od Božanskog, ali Božanske stvari iz kojih je govorio pale su u ideje prirodne misli i posledičnih izraza prema korespondenciji, kao što se vidi ovde, i na drugim mestima u Jevanđelju; a, kako sve reči imaju duhovni smisao, tako u tom smislu - nisu ovde označeni proroci, mudri i pisari, već umesto njih - istina i dobro doktrine i Reči; Jer duhovno razmišljanje i govor iz njega, poput anđeloskih, nemaju ideju o osobi; pa "prorok" označava istinu o doktrini, dok "mudraci" predstavljaju dobro doktrine a "književnici" Reč iz koje je doktrina; Iz ovoga proizilazi da se izraz "da se ubije" odnosi na istinu o doktrini crkve, što podrazumeva "prorok"; "da se razapne" se odnosi se na dobro doktrine, što podrazumeva "mudrac" a "biti po zbornicama svojim" se odnosi na Reč, što podrazumeva "književnike;" na taj način "ubiti" znači istrebljenje, "raspeti", uništavanje, i "biti po zbornicama svojim" - krivotvorenje. Da će od jedne lažne doktrine lutati u drugu, označava se "progonom ih od grada do grada", tj. "grada" koji označava doktrinu. Ovo je duhovni smisao ovih reči.

[10] U istom: Evo idem u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće. A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega: Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima; I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće. (Mat. 20:18, 19; Mark 10:32-34). Duhovni smisao ovih reči je Božanska istina, u crkvi u kojoj će vladati samo puke neistine doktrine i zla života, njegova istina će biti izopačena, a dobro je uništeno. "Sin čovječji" označava Božansku istinu, koja je Reč, a "Jerusalim" označava crkvu u kojoj vladaju samo obmane i zla; "glavari sveštenički i književnici" označavaju krivotvorenje dobra i krivotvorenje istine, oba od inferalne ljubavi; "i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima" označava da Božijoj istini i Božanskom dobru dodeljuju pakao i da ih isporučuju zlima i obmanama koje su iz pakla, "neznabošci" označavaju zla iz pakla, koja uništavaju dobra crkve; "da mu se rugaju i da ga biju i razapnu" označava blasfemu, krivotvorenje i izopačavanje istine, i razbijanje i uništavanje dobra crkve i Reči (kao gore); "I treći dan ustaće" označava potpunu slavu Gospodnjeg Ljudskog

[11] Iz ovoga se može videti šta je u duhovnom smislu označeno Gospodnjim raspećem, takođe i ono, što je označeno raznim ruganjima koja su povezana s tim, kao što su "stavili krunu trnja na Njegovu glavu", da su "Ga tukli", kao i da su "Ga pljuvali u lice", zajedno sa mnogim drugim stvarima vezanim za Jevanđelja, što znači da je jevrejska nacija razmatrala Božansku istinu i dobro, što je Gospod, na tako gnusan način; jer Gospod je pretrpeo da gnusno stanje te crkve bude zastupljeno u Njemu; a to je takođe označeno sa: Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. (Isa. 53:11). Jer je bilo uobičajeno za proroka da preuzme na sebe predstavu gnusne stvari crkve; tako je proroku Isaiji bilo naređeno da hoda go i bos tri godine, da predstavlja crkvu kao siromašnu dobrom i istinom (Isa. 20:3, 4); prorok Jezekilj, vezan u konopce, postavio je opsadu na opeku na kojoj je bio prikazan Jerusalim, i pojeo pogaču od ječma napravljenog od stajskog đubriva, da bi na taj način predstavio da su istina i dobro crkve tako opsednuti lažima i zagađeni zlom (Jezek. 4:1-13); prorok Osija je primio zapovest da sam sebi uzme bludnicu za ženu i decu bludničenja za decu, kako bi predstavio kakve su osobine crkve u to vreme (Os. 1:1-11); Da je to bilo "podnošenje bezakonja doma Izraelova" odnosno, crkvae, jasnoje proglašeno u Jezekilju 4:5, 6. Iz toga se može videti, da su sve stvari, zabeležene u Gospodnjem stradanju, bile reprezentativne za stanje crkve u jevrejskom narodu u to vreme.

[12] Toliko u odnosu na kazne "vešanje na drvo ili raspeće". Ovo nije mesto za potvrdu iz Reči da je druga kazna, koja je "kamenovanje", označavala osudu i prokletstvo zbog uništene istine crkve, ali se o tome može videti iz odlomaka gde se spominje "kamenovanje" (kao u Izlasku 21:28-33, Lev 24:10-17, 23, Broj 15:32-37, Pon. Zak. 13:10, 17:5-7, 22:20, 21, 24, Jezek. 16:39-41, 23:45-47, Mat 23:37, Luka 13:34, 20:6, Jovan 8:7, 10:31, 32, i drugde).

433. Od plemena Judina dvanaest hiljada zapečećenijeh. Da ovo označava ljubav prema Gospodu, i sve one koji su u ljubavi u nebu, i koji dolaze u nebo, vidi se iz reprezentacije i značenja koje sledi, o kome će se ubrzo govoriti; iz značenja dvanaest hiljada, što označava sve, i sve stvari, vidi gore (br. 430); ovde, sve one koji su u ljubavi; i iz značenja zapečaćeni, što označava one koji se razlikuju i koji su odvojeni od onih koji su u zlu, pa stoga označava one koji su u dobru; tako isto vidi gore (br. 427). Da oni označavaju one koji su u nebu, i koji dolaze u nebo, sledi kao posledica, jer su bili zapečećeni na čelima, to jest, bili su odvojeni od zlih; jer su to oni o kojima se kaže u Apokalipsi, Jagnje stajaše na gori Sionskoj, i s njim sto i četrdeset i četiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na čelima svojima. Ovo su oni koji se ne opoganiše sa ženama, jer su djevstvenici, oni idu za jagnjetom kudgod ono pođe. Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu (14:1, 3, 4). Ovde se gorom Sionskom označava nebo, gde su oni koji su u ljubavi prema Gospodu. Jer su svi oni koji su ozančeni sa dvanaest hiljada iz svakoga plemena, ili sto četrdeset i četiri hiljade zapečaćenijeh na čelima, to su oni koji priznaju Gospoda i koji su u ljubavi prema Njemu; stoga prvo pleme koje se imenuje, je pleme Judino, a tim se plemenom označava ljubav prema Gospodu. Jer, kao što je gore rečeno (br. 431), reprezentacija u nebu je u skladu s redom po kome se imenuju plemena, a od prvog plemena koje se pomene, sledi određivanje i značenje onih koja slijede, 2 sa varijacijama. Osim toga, samo Gospod prima u nebo. Jer je celo nebo Njegovo, pa stoga niko ne može tamo stići, ili tajno biti, ako ne priznaje Njega i ako nije u ljubavi prema Njemu. Biti u ljubavi prema Njemu, nije samo voleti ga kao osobu, nego i živeti po Njegovim zapovestima. Ovo Gospod uči nepogrešivim rečima: U onaj ćete dan doznati da sam ja u Ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijsti moje i drži ih, on je onaj što ima ljubav k meni; onaj koji mene voli, taj drži zapovijesti moje. I moj će ga Otac voleti, i doći ćemo k njemu. Onj koji me ne voli, taj ne drži zapovesti Moje (Jovan 14:20-24). Kaže se da oni vole Gospoda, koji čuvaju i drže Njegove zapovesti i reči koje su Božanske istine, a sve Božanske istine proističu od Njega, a ono što poističe od Njega je On; stoga, kada neko sprovodi u život Božansku Istinu, tada je Gospod u njemu, i on je u Gospodu. Voleti je biti povezan, a povezivanje se ostvaruje primanjem Božanske istine u doktrini i u životu.

Pre nego 3 se pokaže iz Reči da Juda, ili pleme Judino, označava ljubav prema Gospodu, biće objašnjeno značenje Jude u Reči. U najvišem smislu, Juda označava Gospoda kao nebesku ljubav; u unutrašnjem smislu, Gospodovo nebesko carstvo i Reč; a u spoljašnjem smislu, doktrinu iz Reči koja se odnosi na nebesko carstvo. A stoga što je u najvišem smislu označen Gospod kao nebeska ljubav, a u unutrašnjem smislu kao nebesko carstvo, stoga je i ljubav prema Gospodu tako isto označena, jer je ova ljubav kod čoveka uzajamna i vlada u Gospodovom nebeskom carstvu. Postoje dva carstva u koja se deli nebo, nebesko carstvo i duhovno carstvo. Nebesko se carstvo sastoji od onih koji su u ljubavi prema Gospodu, a duhovno carstvo, od onih koji su u ljubavi prema bližnjem. Stoga se vidi šta je označeno nebeskom ljubavlju, a šta duhovnom ljubavlju. O ovim carstvima, vidi Nebo i Pakao (br. 20-28). Jevreji i Izraelićani su predstavljali ova dva carstva, Jevreji, nebesko carstvo, a Izraelićani, duhovno carstvo. A Juda je označavao i Reč, jer je Gospod Reč, i On se obukao u Ljudsko u tome plemenu, kako bi bio Reč i u pogledu Ljudskog. U skladu s ovim, kaže se kod Jovana, U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Riječ bješe Bog. I Riječ postade tijelo, i obitava među nama (1:1, 14). Reč označava Gospoda kao Božansku Istinu koja proističe iz Njegove Božanske Ljubavi. Stoga su oni u Gospodovoj ljubavi, koji vole Božansku Istinu u Reči, i koji je tvore.

Da je Gospod, kao nebeska ljubav, označen Judom, a tako isto i Gospodova ljubav, a slično i Riječ, što je jasno iz sledećih odlomaka kod Mojsija: Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, i ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim. I klanjaće ti se sinovi oca tvojega. Laviću Judo, s plijena si se vratio, sine moj; spusi se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi? Palica vladalačka (žezlo) neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi. Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač u soku od grožđa. Oči su mu crvene od vina i zubi bijeli od mlijeka (Postanje 49:8-12). Judom se ovde opisuje, u duhovnom smislu, Gospodovo nebesko carstvo, i Sam Gospod kao nebeska ljubav. Nebeska ljubav je Gospodova ljubav koja se prima u nebeskome carstvu, a duhovna ljubav je Gospova ljubav koja se prima u duhovnome carstvu. Značenje gornjih reči je kao što sledi: Braća će te hvaliti, označava da nebeska ljubav prevazilazi ostale; jer braća ili plemena imenovana po sinovima Jakovljevim, koja su bila njegova braća, označavaju crkvu. Ruka će tvoja biti za vratom neprijateljima tvojim, označava da će paklene i đavolske čete biti izagnane i zadržavane, gde neprijatelji označavaju one koji su u paklu. Sinovi oca tvojega će ti se klanjati, označava potčinjenost svih istina crkve; klanjati se je pokorii se; a sinovi očevi označavaju sve istine crkve, jer su sve istine crkve usađene u onima koji su u ljubavi prema Gospodu, pa su stoga i u nebeskom carstvu. Juda je lavić, označava nevinost s urođenom moći; jer je ljubav prema Gospodu, viđena po sebi, nevinost, označena lavićem; urođene su moći označene lavom. S plena, sine moj, vratio si se, označava oslobađanje mnogih iz pakla. Spusti se i leže kao lav i kao ljuti (stari) lav, označava zauzeti moćan stav. Ko će ga probuditi? Označava da je bezbedan gde god je, i da ga ne mogu paklovi pokrenuti. Palica (žezlo) se neće odvojiti od Jude, označava da se moć neće nikad odvojiti od dobra nebeske ljubavi; niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, označava da se istine Reči neće odvajati od doslovnog smisla; sve dok Šajlok (onaj kome pripada zakon) ne dođe, označava Gospodov dolazak, I tišinu mira u to vrijeme. I njemu će se pokoravati narodi, označava istine od Njega, i povezivanje preko njih. Veže za čokot magare svoje, označava spoljašnju crkvu, I njene istine od Gospoda; i za plemenitu lozu mlade od magarice, označava unutrašnju crkvu, i njene istine od Gospoda. On pere haljinu svoju u vinu, označava Gospodovo spoljašnje ili prirodno Gospodovo Ljudsko, koje je Božanska Istina od Njegove Božanske Ljubavi. A ogratač svoj u soku od grožđa, označava Gospodovo unutrašnje ili racionalno koje je Božansko Dobro od Njegove Božanske Ljubavi. Oči su mu crvene od vina, označava da je unutrašnje ili racionalno Ljudsko samo dobro od istine. Iz pojedinostii ovoga opisa, vidi se da Juda ne označava Judu, nego nešto vodeće nebesko, kao što je gore opisano. Ove su stvari opisane s više pojedinosti u Tajnama Nebeskim (br. 6363-6381).

5. Kod Jezekilja: Ti, sine čovječiji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Efremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u ruci tvojoj. I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: hoćeš li nam kazati šta je to? Reci im: ovako veli Jehova Gospod: evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Efremovoj ruci, i od plemena Izrailjeva, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načinići od njih samo jedno drvo i biće jedno u ruci mojoj. I drveta koja napišeš neka budu u ruci pred njima. I reci im: ovako veli Jehova Gospod: evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje odoše, i sabraću ih od svuda i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevim. I jedan će car biti svima njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva. I neće se više skrnaviti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakvim prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svih stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod, i ja ću im biti Bog. I sluga moj Davuid biće im car. Lavovi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršavati. I sjedeće u zemlji koju im dadoh i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh do vijeka. I David sluga moj biće im knez do vijeka. I učiniću s njima zavjet mirni, i biće vječan zavjet s njima i utvrdiću ih i umnožiti ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih do vijeka. I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog i oni će mi biti narod (37:1-27). Niko ne zna šta ove reči označavaju osim ako zna značenje Jude i Izrailja, i Josifa i Efrema. Da se ne označavaju Juda Izrailj, i Efrem i Josif, očito je; jer se kaže da će se plemena Izrailjeva, koja su razasuta među nacijama, skupiti zajedno u zemlju Hanansku, i da će David biti njihov car i knez do veka, I da će ostati s njim doveka. Ko ne zna da se plemena Izrailjeva ne mogu sakupiti, i da David neće biti njihov car doveka? Stoga treba da se zna šta u duhovnom smislu označava Juda, šta Izrailj, a isto tako šta Josif i Efrem, šta David, a šta zemlja Hananska. Judom se, u duhovnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo; sinovima Izrailjevim, Gospodovo duhovno carstvo; Josifom i Efremom, i plemenima Izrailjevim, koja su razasuta i koja će se sakupiti, označavaju se oni koji su ispod tih carstava, jer nisu ni nebeski ni duhovni, nego prirodni, ali su i pored toga u dobru života u skladu sa svojom religijom. To su oni na koje misli Gospod gde kaže kod Jovana, Imam i druge ovce koje nisu od ovoga stada: njih moram dovesti, i oni će čuti glas moj; I biće jedno stado, i jedan pastir (10:16). Jer, ovi nisu bili u nebu pre Gospodovog dolaska, ali tamo ih je On podigao kada je proslavio Svoje Ljudsko; razlog za ovo bilo je to, što proizlazeće Božansko nije moglo da ih dosegne. Kada se ovo zna, i to, da David označava Gospoda kao Božansku Istinu koja proizlazi od Njegovog Božaskog Ljudskog, može se znati značenje pojedinosti u nizu u prethodnom odlomku. Razlog da su ove stvari bile upisane na dva komada drveta, i da su dva komada kasnije spojena u jedan, bilo je to, što drvo označava dobro života, a povezivanje u nebu ostvaruje se pomoću dobra, i u skladu s njim. Da drvo označava dobro života, može se videti u Tajnama Nebeskim (br. 643, 2784, 3720, 8354).

Kod Isaije, 7 I Gospod će podignuti zastavu narodima, i prognane izrailjeve i rasijane Judine sabraće sa četiri kraja zemaljska, i nestaće zavisti Efremove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; i Efrem neće zavidjeti Judi, a Juda neće zlobiti Efremu, nego će složno letjeti na pleća Filistejima k moru (11:12-14). Ove su stvari rečene o spasenju nacija, što je isto tako bilo označeno i izgonjenjem Izrailja i rasipanjem Jude, jer se kaže da će Gospod podignti zastavu nacijama. Izgonjenjem Izrailja označavaju se oni koji nisu u istinama, ali su u želji da ih nauče; a rasipajem Jude označavaju se oni koji su u dobru života, a kroz to i u ljubavi prema Gospodu, jer koji vole da čine dobro, ti vole Gospoda pošto su u tome dobru, jer je ono od Njega. Efrem označava Intelektualno, u ovome slučaju, u harmoniji s dobrom ljubavi; a da neće više biti u neprijateljstvu jedni prema drugima, označeno je sa, u to vrijeme nestaće zavisti Efremove, Efrem neće zavdjeti Judi, a Juda neće zlobiti Efremu. Da će biti odvojeni od onih koji su u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjem, označeno je sa, Složno će letjeti na leđa Filistejima k moru. Filisteji k moru označavaju one koji odvajaju veru od ljubavi prema bližnjem ili od dobra života, gde more označava poslednje stvari neba, gde one završavaju; a leteti na leđa označava odbacivati, i odvajati se.

8. Kod Zaharije: Raduj se mnogo, kćeri Sionska; podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi. Pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu (9:9, 13). Ove se stvari kažu o Gospodovom dolasku i o ustanovljenju jedne nove crkve koju će On podignuti među onima koji su u dobru ljubavi i u istinama doktrine iz toga. Car tvoj koji dolazi pravedan i veran, je Gospod od kojega su dobro ljubavi i istina doktrine. Saviću Judu prema Sebi, i napuniću luk Efremu, označava da će crkva biti podignuta kod onih koji su u ljubavi prema Gospodu¸ a Efrem označava istine doktrine; jer Efrem označava Intelektualno crkve, a luk, doktrinu istine. Da luk označava doktrinu, može se videti gore (br. 357:1), gde su objašnjene ove stvari. Ovakvi su označeni sinovima Sionskim. Da se ovde jevrejska nacija ne označava Judom, niti Eferem Efremom, očito je¸ jer Gospodova crkva nije bila ustanovljena kod Jevrejske nacije, jer je oni nisu primili, a pleme Efremovo nije postojalo. 9 Kod istoga: Jehova nad vojskama obide stado svoje, dom Judin, i učini da su mu kao konj okićen za boj. Od njega je ugao, od njega kolje. Od njega luk ubojiti, i ojačaću dom Judin, i spasiću dom Josifov. I učiniću da se nastane. I oni od Efrema biće kao junak, i srce će im biti veselo kao od vina (Zah. 10:3-7). Kućom Judinom se ovde označava Gospodovo nebesko carstvo, koje se sastoji od onih koji su u ljubavi k Njemu, a Efremom se označavaju oni koji su u istinama doktrine iz toga. Jer su oni u Njegovim istinama, koje su kao usađene i upisane u njihovim srcima, kao što se može videti u Nebu i Paklu (br. 25, 26). Ostatak ovoga odlomaka objašnjen je gore (br. 355:28, 376:22). Kod istoga: Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe. I mnoge će se nacije prilijepiti ka Jehovi, i biće moj narod. I Jehova će naslijedii Judu, moj dio, u zemlji svetoj, i opet će izabrati Jerusalim (2:10-12). Da Juda ne označava Jevrejsku naciju, niti se Jerusalimom označava Jerusalim, i to je očito; jer se govori o Gospodovom dolasku u koje vreme će ta nacija otpasti, a Jerusalim je bio razoren. I pored toga kaže se da će Jehova naslijediti Judu u svetoj zemlji, i da će ponovo izabrati Jerusalim. Juda stoga označava one koji su u ljubavi ka Gospodu, a Jerusalim crkvu u pogledu doktrine u njoj.

11. Tako kod Nauma: Evo, na gorama onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznuj, Judo, praznike svoje, ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac neće više prolaziti po tebi; sasvijem se zatro (1:15). I ove se reči odnose na Gospoda. Njegov dolazak označen je sa, Evo, na gorama onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznovanje svojih praznika, i izvršavanje svojih zaveta, znači radovati se Njegovom dolasku, i bogoštovati Ga; što više zlikovac neće prolaziti kroz Judu, i što će sasvim biti zatrt, označava da neće više biti zlikovaca kod njih, jer su u Gospodu. Ove se stvari nisu mogle reći o Jevrejskoj naciji, nego su rečene o onima koji su u ljubavi prema Gospodu. Stoga je očito da su ovi označeni Judom. Kod Malahija: Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda 12 mnom, I iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite. I ugodan će biti Jehovi prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme, i kao pređašnjih dana (3:1, 4). Da se ove reči odnose na Gospodov dolazak, i da je taj glasnik koji će biti poslat da pripravi put pred Njim Jovan Krstitelj, to je poznato u crkvi. Da će prinos Judin i Jerusalimski biti ugodan Jehovi, označava da će tada bogoštovanje biti primljeno, jer je od dobra ljubavi prema Gospodu. Prinos Judin označava to bogoštovanje. Da bogoštovanje Jevrejske nacije i Jerusalimsko nije bilo primano, jasno je, jer nisu priznali Gospoda nego su ga sasvim odbacili. Kao u staro vreme i kao u pređašnje dane, označava da je to u skladu sa bogoštovanjem drevnih crkava. Pradrevna Crkva, koja je bila pre potopa, i koja je bila u ljubavi prema Gospodu, označena je starim vremenom, ili od večnosti, a Drevna Crkva, koja je postojala posle potopa, i koja je bila duhovna crkva, označena je pređašnjim danima.

Kod Joila: I tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od 13 mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će voda iz doma Jehovinog i natopiće dolinu Sitim. Egipat će opustjeti, i Idumeja će biti pusta pustinja za nasilje učinjeno sinovima Judinijem, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj. I Juda će stajati do vijeka i Jerusalim od koljena do koljena (3:18-20). I ovde se govori o Gospodovom dolasku, i o novome nebu i novoj zemlji u to vreme. Gore će kapati novima (slatkim) vinom, označava da će sva istina biti od dobra ljubavi. Da gore označavaju dobro ljubavi, i to vidi gore (br. 376). Humovi će se topiti od mleka, označava duhovni život od dobra ljubavi prema bližnjem. Svi potoci Judini teći će vodom, označava da će iz pojedinosti u Reči proizlaziti istine koje će stvarati inteligenciju. Izaći će voda iz doma Jehovinog, i natapati dolinu Sitim, označava da će iz neba od Gospoda doći istina doktrine, koja će prosvetliti one koji su u poznavanjima i znanju. Egipat će opustjeti, a Idumeja (Edom) će biti pustinja, označava da će biti razorena lažna načela, i zla ljubavi prema sebi. Zbog nasilja nad sinovima Judinijem, čiju su nevinu krv prolili u zemlji, označava zbog patvorenih istina, i izneverenih dobara Reči, koja su iskvarili i razorili. Juda će stajati do veka, i Jerusalim od kolena do kolena, označava da će Reč, i doktrina prave istine iz nje, stajati doveka kod onih koji su u ljubavi ka Gospodu. Stoga se vidi da se Judom ne misli na Judu, niti se pod Jerusalimom misli na Jerusalim.

Kod istoga proroka: O Tire i Sidone! I svi krajvi Palestinski! Hoćete li da mi 14 platite? I hoćete li da mi vratite? Nagradu vašu vratiću na vašu glavu; Jer uzeste srebro moje i zlato moje, i najljepše zaklade moje unesoste u crkve svoje. I sinove Judine i sinove Jerusalimske prodadoste sinovima Grčkim da biste ih otjerali od međe njihove (Joilo 3:4-6). Tir i Sidon, i Filisteja, označavaju one koji patvore istine i dobra Reči; srebro moje i zlato moje, označava te istine i dobra, a unositi ih u svoje hramove, označava patvoriti ih i svetogrditi; prodavati sinovima Grčkim, označava izokrenuti i patvoriti sve istine i dobra Reči; sinovi Judini označavaju dobra Reči, a sinovi Jerusalimski, njene istine, dok sinovi Grčki označavaju patvorenja; oterati ih od međa njihovih, označava daleko od samih istina. Onaj ko ne zna duhovni smisao Reči, može da pomisli da su oni u Tiru i Sidonu i u Filisteji prodavali sinove Judine i Jerusalimske Grcima, ali ovo proroštvo, u kome se govori o nacijama, označavaju stvari crkve.

Kod Jeremije: 15 U te dane dom Judin ići će u dom Izrailjev, i doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim (3:18). I u ovome se odlomku govori o Gospodovom dolasku, i o novoj crkvi od Njega. Njegov se dolazak označava sa u te dane, a nova crkva, domom Judinim, i domom Izrailjevim, gde je Crkva stvorena od onih koji su u ljubavi prema Gospodu, označena domom Judinim, a crkva stvorena od onh koji su u ljubavi prema bližnjem, a koja se naziva i duhovnom crkvom, domom Izrailjevim. Doći će zajedno iz zemlje severne u zemlju koju sam dao u našljedstvo ocima njihovim, označava da će izaći iz neznanja i obmana, u kojima se bili, u poznavanja i svetlost istine crkve. Zemlja severna označava stanje neznanja, i onoga što je lažno u religiji, a to što je bila data u našljedstvo ocima njihovim, označava crkvu koja je u poznavanjima i u svetlosti istine. Ove se stvari kažu o Neznabošcima, od kojih će se stvoriti jedna nova crkva; dobro je poznato da dom Judin i dom Izrailjev nisu došli iz zemlje severne kad je Gospod bio u svetu; jer su Jevreji u to vreme bili u zemlji Hananskoj, a Izrailjci su bili razasuti okolo. Kod istoga proroka: 16 Idu dani, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru; i ovo mu je ime kojim će se zvati: Jehova je Pravda naša (Jer. 23:5, 6; 33:15, 16). Jasno je da se ovde govori o Gospodu, klici Davidooj koja će vladati kao car i koja će se zvati Jehova pravda naša. U njegove dane Juda će se spasiti, a Izrailj će stanovati u miru, označava da će oni biti spaseni koji su u ljubavi prema Njemu, i u ljubavi prema bližnjem, kao što je gore rečeno. Očito je da Juda nije bio spasen, i da Izrailj nije bio vraćen, niti se može vratiti, da bi živeo u miru, to jest, bez napada zala i obmana.

Kod istoga proroka se kaže: I vratiću Izrailja u torove njegove, 1:17 pašće po Karmelu, i Vazanu; i po gori Efremovoj i Galadu sitiće se duša njegova. I u one dane i u ono vrijeme, govori Jehova, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim (50:19, 20). I ovde se govori o podizanju od Gospoda crkve među Neznabošcima, a ovi se označavaju Izrailjem, koji će se vratiti u svoje šatore, i o Judi, čiji se gresi, kako se kaže, neće naći. Da će ih Gospod voditi i da će biti poučeni o ljubavi prema bližnjem, označeno je rečima, Pašće po karmilu i po Vazanu, i na gori Efremovoj i po Galadu. Ponovo kod Zaharije: U taj dan, učiniću da svi konji budu plašljivi i svi konjanici bezumni; i otvoriću oči svoje na dom Judin, i oslijepiću sve konje narodima. U onaj dan učiniću da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao luč zapaljen u snopovima, te će proždrijeti i desno i lijevo sve narode naokolo, a Jerusalim će još ostati na svome mjestu, u Jerusalimu. I Jehova će sačuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih (12:4, 6, 7). Ovde se govori o pustošenju prethodne crkve, i o podiznju od Gospoda jedne nove crkve. Pustošenje prethodne crkve označava se rečima, U te dane, govori Jehova, svi će konji biti plašljivi, a svi konjanici bezumni. Jer konj označava razumevanje istine kod čoveka, a konjanik, inteligenciju, kao što se može videti gore (br. 355). Dom Judin označava crkvu kod onih koji su u dobru ljubavi prema Gospodu; o ovima se kaže da će Gospod otvoriti Svoje oči na to. Da će On razasuti zla iz pakla, kao i obmane, označeno je rečima, U te dane učiniću da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao ključ zapaljen u snopovima; koji će proždrijeti i desno i lijevo sve narode naokolo. A da će ta crkva biti pošteđena napada zala i obmana, označeno je sa, A Jerusalim će još ostati na svojemu mjestu, u Jerusalimu. Da će Gospod spasiti sve one koji su u ljubavi prema Njemu, označeno je sa, Jehova će spasiti najprije šatore Judine.

Opet kod Isaije: Riječ Jehovina za Judu i za Jerusalim. Biće u potonja vremena gora Jehovina utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi. I Ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Jehovina iz Jerusalima (2:1-3). Ove se stvari kažu o novoj crkvi koja će biti ustanovljena od Gospoda. Gorom Jehovinom koja će biti utvrđena uvrh gora, označava se Sion, a on označava nebesku crkvu, i ljubav prema Gospodu, koju imaju oni koji pripadaju toj novoj crkvi. Da je ovo glavna stvar crkve, i da će ona rasti i jačati, označeno je sa, biće utvrđena iznad gora i uzvišena iznad humova. Da će priznavati Gospoda oni koji su u dobru, i da će ući u crkvu, označeno je svim nacijama koje će se sticati k toj gori, jer nacije označavaju one koji su u nebeskom dobru, koje je dobro ljubavi ka Gospodu, a narod, one koji su u duhovnom dobru, koje je dobro ljubavi prema bližnjem. O ovima poslednjim se kaže, Hodite, idimo ka gori Jehovinoj, domu Boga Jakovljeva. Da nacije označavaju one koji su u nebeskom dobru, a narodi one kji su u duhovnom dobru, vidi gore (br. 331).

Ponovo kod istoga proroka: Ovako govori Jehova, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine; ja Jehova načinih sve: razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom. Potvrđujem riječ sluge svojega, i navršujem savjet glasnika svojih; govorim Jerusalimu: naselićeš se; i gradovima Judinijem: sazidaćete se; i pustoline njihove podignuću (Isaija 44:24, 26). I ovde se govori o Gospodovom dolasku, o Gospodu koji je otkupitelj tvoj i koji te je Stvorio iz utrobe. On se naziva Otkupiteljem zbog toga što On oslobađa od pakla; a naziva se Stvoriteljem iz utrobe, jer On preporađa čoveka. Pretskazivanje proroka o Njemu, i o čovekovom spasenju, označava se rečima, On potvrđuje riječ slugu svojih, i slijedi savjet glasnika svojih. Da oni koji su u Njegovoj crkvi treba da budu spaseni, i da budu poučeni u istinama nebeske doktrine, označava se rečima, On reče Jerusalimu: Bićeš nastanjen, a gradovima Jude: Sazidaćete se. Jerusalim označava crkvu, a gradovi Judini, istine nebeske doktrine. Da će obmane, koje razaraju crkvu, biti odbačene, označava se sa, Podignuću pustoline. Dobro je poznato da Gospod nije rekao da Jerusalim treba da se naseli i da gradovi Judini treba da se sazidaju, nego da će Jerusalm biti razoren, i to je ono što se i dogodilo. Ponovo, kod istoga proroka: Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje (Isaija 65:9). Ovde Jakov i Juda ne označavaju narod koji je potekao od Jakova, i nacija od Jude, nego crkvu koju će Gospod ustanoviti. Jakovom se označava crkva koja je u dobru života; a Judom, crkva koja je u dobru ljubavi prema Gospodu, pa stoga Jakov označava spoljašnju crkvu, a Juda, unutrašnju crkvu. Semenm se označava ljubav prema bližnjem i vera, a gorama, dobra ljubavi. Oni koji su u dobru ljubavi, ti se nazivaju izbranicima, a oni koji su u istinama od dobra ljubavi nazivaju se slugama, pa se stoga kaže, Da bi izbranici moji naslijedili je, a sluge moje da je nastavaju.

Ponovo kod Jezekilja: Juda i zemlja Izrailjeva bijahu tvoji trgovci, dolažahu na sajme tvoje sa pšenicom Menitskom i Feničkom i medom i uljem i balsamom (27:17). Ove se reči govore o Tiru, koji označava crkvu u pogledu poznavanja istine i dobra, pa su stoga i poznavanja istine i dobra crkve označena Tirom. Ovde se govori o njegovoj robi i trgovini, pa se opisuje kako se ova poznavanja stiču, u ovom slučaju, poznavanja koja se stiču od Jude i od zemlje Izrailjske. I pošto se Judom označava dobro ljubavi, a Izrailjem, istina od toga dobra, stoga se kaže da oni trguju pšenicom Menitskom i Feničkom, i uljem i medom, jer se pšenicom Menitskom i Feničkom, kao i uljem i balsamom označavaju sve vrste dobra i istine crkve. Med označava dobro ljubavi u prirodnom čoveku; ulje, dobro ljubavi u duhovnom čoveku; balsam, istine koje su ugodne od dobra. Vidi gore (br. 375:35), gde su su ove reči potpunije objašnjene. Šta razne nacije označavaju, vidi se po robi koja se imenuje kada se razume u duhovnom smislu, pa stoga šta se označava Judom, a šta Izrailjem, jer to pokazuje roba koja se imenuje.

Da Juda ne označava Jevrejsku naciju, i to se vidi iz Jezekilja (XLVIII, ), gde se govori o novoj zemlji koja će biti raspodeljena među dvanaest plemena Izraljevih, jer se ona tamo imenuju, kao i tačan deo zemlje koji će biti njihova oblast. Tamo se mnogo govori o Judinom plemenu, pa se kaže da svetinja treba da bude među njima (stihovi 8-22). Iz ovoga je savršeno jasno da plemena, koja se tamo imenuju, ne označaaju plemena, jer su jedanaest plemena bila razasuta, i postala Neznabošci od kojih se nisu mogli razlikovati, jer su bila odvedena u trajno izgnanstvo. Isto ako se vidi da se zemljom koja je pomenuta ne misli na zemlju, nego na crkvu, pa stoga se plemenima tu imenovanim misli na stvari koje pripadaju crkvi. Dok Juda označava nebesku crkvu, ili crkvu koja je u ljubavi prema Gospodu, u kojoj je, stoga, svetinja 24. Juda i Izrailj imaju slična značenja kod Davida: Juda postade svetinja Božija, a Izrailj oblast njegova (Psalam 111:2). Svetinja označava, u najvišem smislu, Samoga Gospoda, a u relativnom smislu, Njegovo bogoštovanje od dobra ljubavi. Izrailj označava istinu crkve od toga dobra; i pošto sva moć pripada istinama od dobra, ili dobru preko istina, stoga se kaže da je Izrailj postao Njegova oblast. Pošto Juda označava nebesko carstvo Gospodovo, a Izrailj Njegovo duhovno carstvo, kao što se gore kaže, i pošto nebesko carstvo sačinjava Gospodovo sveštenstvo u nebu, a duhovno carstvo Gospodovo carstvo, kao što se može videti u Nebu i Paklu (br. 24, 226), stoga se Gospod u Reči naziva Carem, a kod Jevanđelista, Carem jevrejskim (Mat. 2:2; Jovan 18:33-37; 19:19). A Gospodom se, kao Carem jevrejskim označava Gospod kao Božanska Istina, koja proističe od Božanskog Dobra Njegve Božanske Ljubavi. Carevi stoga u Reči označavaju istine od dobra, vidi gore (br. 31).

Kod Jeremije: Evo idu dani kad ću zasijati dom Izrailjev u dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke; i da ću učinii s domom Izraljevim i s domom Judinijem nov zavjet. Ovo je novi zavjet što ću učiniti s domom Izraljevim poslije onih dana; metnuću zavjet svoj u njih, na srcu njihovome napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod (31:27, 31, 33). I ovde dani idu označava Gospodov dolazak. Stoga to ne znači da će tada doći do novog zaveta s domom Izailjevim i domom Judinim, nego da će biti ustanovljena od Gospoda jedna nova crkva, što je označeno domom Izrailjevim, i domom Judinim, kod kojih će biti dat zakon, i napisan na njihovom srcu. Da se ovo nije desilo s domom Izrailjevim, i s domom Judinim, dobro je poznato, jer su oni potpuno odbacili Gospodov zavet, kao što to čine i danas. Zavet označava povezanost s Gospodom kroz ljubav prema Njemu, a da imaju zakon ili Božansku Istinu u sebi od ove povezanosti, kako u doktrini tako i u životu, to je označeno zakonom među njima. koji je napisan na njihovom srcu. Zasijati dom Izrailjev i dom Judin semenom čovečijim i semenom od stoke, označava reformisati one koji pripadaju novoj crkvi, pomoću istina i dobra inteligencije i osećanja; da stoka ima ovo značenje, biće pokazano u onome što sledi.

Kod Zaharije: Doći će mnoge nacije da traže Jehovu nad vojskama; i da se ovo kaže o Jevrejima i o njihovom ulasku u zemlju Hanansku, i da će svi drugi koji budu želeli da se spasu hvatati skut njihove haljne, moleći da idu s njima u Jerusalim da se mole Jehovi. U to će vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama (8:22, 23) Onaj ko ne zna da Jevrejin označava one koji su u ljubavi ka Gospdu, a otuda i u istinama doktrine, može se lako zavesti da poveruje da su ove stvari rečene o Jevrejima, i o njihovom uvođenju u zemlju Hanansku, i da će svi drugi koji budu želeli da se spasu, hvatati skutove njihove haljine, i moliti ih da idu s njima. Ali kad se vidi da se ove stvari ne kažu o nekom uvođenju u zemlju Hanansku i u Jerusalim, i da Jevrejin ne znači nekoga ko pripada toj naciji, nego da Jerusalim označava novu crkvu koju će Gospod ustanoviti, a Jevrejin, svakoga ko je u dobru ljubavi prema Gospodu, a Jevrejin, istinu od toga dobra, tada će se moći razumeti značenje svih pojedinosti koje se iznose u ovome poglavlju, a posebno značenje ovih reči. Jer se ovde govori o okupljanju Neznabožaca i njihovom ulasku u crkvu, gde Jevrejim označava onoga koji priznaje Gospoda i koji ga voli, dok hvatanje za skut označava želju za znanjem istine od Njega; deset ljudi između svih jezika nacija, označavaju sve iz svake religije, gde deset označava sve, a jezici nacija, njihova religiozna načela.

Iz ovih je stvari jasno, koliko su od istine udaljeni oni koji veruju da će na kraju vremena Jevreji da se obrate ka Gospodu i da se vrate u zemlju Hanansku. Ovi isto tako veruju da se zemljom, Jerusalimom, Izrailjem, i Judom, u Reči, označava zemlja Hananska, grad Jerusalim, Izrailjski narod, i Jevrejska nacija. Ali ovi koji se drže toga verovanja, to nije njihova krivica, jer ne znaju ništa o duhovnom smislu Reči, i do sada nisu znali da zemlja Hananska označava crkvu, Jerusalim crkvu u pogledu doktrine, Izrailj, one koji su u duhovnoj crkvi, a Juda, one koji su u nebeskoj crkvi. Isto tako, kada proroci govore o njihovom ulaženju u zemlju Hanansku, to označava ulaženje vernih u nebo i u crkvu. Ovo se uvođenje i ostvarilo kad je Gospod došao u svet, jer su tada podignuti u nebo svi oni koji su živeli životom ljubavi prema bližnjem, i bogoštovali Boga u ljudskom obliku. Ovi su bili zadržavani ispod neba do Gospodovog dolaska, a bili su uzneti u nebo onda kada je Gospod proslavio Svoje Ljudsko. To su oni na koje se misli u mnogim odlomcima proročke Reči, gde se govori o robovanju sinova Izrailjevih i Judinih, i njihovom povratku u svoju zemlju. Ovde se govori i o onima koji su, posle Njegovog dolaska, bili uvedeni u crkvu, a otuda u nebo sa zemlje, ne samo tamo gde je primljena hrišćanska religija, i na drugim mestima. I jedni i drugi označeni su Izrailjem, Judom, i Jerusalimom, gde se govori o uvođenju u zemlju Hanansku, kao u sledećim odlomcima: - Isaija 10:1 5; Jer. 3:12-20; 16:15, 16; 23:7, 8; 30:2-11; 31:1-14, 23-40; 32:6-18; Jez. 16:60-62; 20:40-42; 34:11-16; 37:21-28; 39:21-29; Osija 3:5; Joilo 2:19-27, 2:32; Amos 9:12-15; i na drugim mestima.

Neka nam dva odlomka posluže kao primer onih odlomaka zbog kojih se Jevreji ubeđuju, a Hriščćani veruju, da će se Jevrejska nacija vratiti u zemlju Hanansku, i biti spasena na poseban način. Tako kod Isaije: I svu će braću vašu iz svijeh naroda dovesti Jehova na dar na konjma i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Jehova, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u čistu sudu u dom Jehovin. Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše (66:20, 22). Šta ove reči posebno označavaju, može se videti gore (br. 355:15, 405:26), gde su objašnjene. Novo nebo i nova zemlja označavaju nebo i crkvu onih koji treba da budu spaseni od Gospoda kad proslavi Svoje Ljudsko, kao što je gore rečeno. Kod istoga proroka: Podignuću ruku svoju k narodima, i k plemenima podignuću zastavu svoju, i donijće sinove tvoje u naručju, i kćeri tvoje na ramenma će nositi. I carevi će biti hranitelji tvoji i carice njihove dojkinje, i klanjaće se licem do zemlje, i prah s nogu tvojih lizaće (59:22, 23). Kroz celo poglavlje govori se o Gospodovom dolasku, a isto tako i o spasenju onih koji Ga primaju, kao što se vdi iz stihova 6-9. Dakle, ne govori se o spasenju Jevreja, a još manje o njihovom povratku u zemlju Hanansku. Da se na to ne misli u odlomcima koje se ovde navode, vidi se isto tako iz toga što je to bila vrlo rđava nacija, idolopoklonična u srcu, po tome što nisu uvedeni u zemlju Hanansku zbog dobrote i pravednog srca, nego zbog obećanja datog njihovim očevima; i dalje, po tome što nisu imali istina i dobara crkve, nego samo obmane i zla, i po tome što su bili isterani i izagnani iz zemlje Hananske; to se vidi iz onih odlomaka u Reči, koji se odnose na tu naciju.

Kakva je to bila nacija, i kako je trebalo da postne vrlo rđava nacija, opisuje se kod Mojsija u njegovoj pesmi, u ovim rečima: I reče: sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav će im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Rasijaću ih po svijem krajevima zemaljskim, učiniću da nestane spomena njihova među ljudima, jer su nacija koja propada sa namjera svojih, i nema u njih razuma. Jer je čokot njihov od čokota Sodomskoga i iz polja Gomorskoga; grožđe njihovo je otrono grožđe, puca su mu gorka. Vino je njihovo otrov zmajevski i ljuti jed aspidin. Nije li to sakriveno kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim? Moja je osveta i plata, u svoje vrijeme popuznuće noga njihova, jer je blizu dan propasti njihove (Zak. Ponovljeni 32:20-35). U ovim se rečima opisuje kvalitet crkve među Jevrejima, naime, da je bila u gadnim obmanama od zla. Kvalitet crkve kod njih označen je vinom Sodomskim i Gomorskim, gde vino označava crkvu. Obmane od zla, koje su kod njih postojale, označene su grožđem, čija su puca gorka, a njihovo vino je otrov zmajevski i jed aspidin ; jer grožđe označava dobra crkve, a ljuta i gorka puca označavaju zla od odvratnih obmana. Same njihove obmane označene su vinom koje je kao otrov zmajevski i kao jed aspidin; jer vino označava istinu iz Reči, a otrov zmajevski i jed aspidin označavaju čudovišne obmane koje nastaju od falsifikovanih istina Reči. Ta je nacija opisana na sličan način i u drugim delovima Reči, kao u Zak. Ponivljeni, u knjizi Jošuinoj, kod Proroka, i kod Jer. 5:203; 7:8-34; 9:2-26; 11:6-17; 13:9-27; 19:1-15; 32:30-35; 44:2-24, Da je Jevrejska nacija bila idolopoklonička u srcu, vidi se iz odomaka gore navedenih, kao i iz mnogih drugih; kao kod Jeremije: Gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? Neka ustanu, ako te mogu izbaviti kada si u nevolji. Jer imaš bogova, Judo, koliko i gradova i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoše oltara sramotnijeh, oltara da kadite Valu (2:28; 11:13).

Da nisu bili uvedeni u zemlju Hanansku zbog dobrote i pravednoga srca, nego zato što je to dato kao obećanje njihovim očevima, jasno je kod Mojsija: Ne ideš za pravdu svoju ni za čistotu srca svoga da naslijediš u zemlji, nego da održi riječ za koju se zakleo ocima tvojim Avramu, Isaku, i Jakovu. Znaj dakle da ti Jehova Bog ne daje te dobre zemlje za pravdu tvoju da je naslijediš, jer si narod tvrdovrat (Zak. Ponovljeni 9:5, 6).

Da nisu imali istina i dobara crkve, nego obmana i zala, vidi se iz Reči, gde se govori o njihovom kurvarstvu i preljubočinjenju; kao kod Jer. 3:1 do kraja; Jez. 13:1 do kraja. Kurvarstva i preljubočinstva, u Reči, označavaju falsifikovanja istine, i preljubočinjanja dobra (br. 141, 161); stoga ih je Gospod nazao rodom preljubočinskim (Mat. 12:39; Marko 8:38); isto tako, rekao je da su puni licemerstva, nepravde, i nečistote (Mat. 23:27, 28); i da su falsifikovali Reč svojim običajima (Mat. 15:1-6; Marko 7:1-4). I jasnim rečima kod Jovana: Vaš je otac đavo, i slasti oca svojega hoćete činiti; on je krvnik čovjekov od početka, i ne stoji na istini. Jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori; jer je laža i otac laži (8:44). Laž označava obmanu od zla; đavo, uništavanje svakog dobra; a krvnik, uništavanje svake istine. Otac označava kako one u paklu tako i pokoljenja koja su živela prethodno, od najstarijih vremena. Govoriti svoje, znači govoriti iz onoga što je urođeno.

Da je tako sve što pripada crkvi kod njih bilo razoreno, i da su zbog toga bili odbačeni, vidi se kod Isaije: Gospod Jehova uzima Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi, junaka, i vojnika, sudiju i proroka, i mudraca i starca. Jer se obori Jerusalm i Juda pade,, jer se jezik njihov i djela njihova protive Jehovi da draže oči slave njeghove (3:1, 2, 8). Uzimanjem potpore u hlebu, i potpore u vodi, označava se dobro ljubavi, i istina vere, na kojima počiva duhovni život; jer hleb označava dobro ljubavi, a voda, istinu vere, dok potpora i podrška označavaju moći, a zbog toga i sve što pripada duhovnom životu. Uzeti junaka i vojnika, označava sav otpor protivu zala i obmana; ukloniti sudiju i proroka, označava svo dobro i istinu doktrine, ukloniti mudraca i starca, označava svu inteligenciju i mudrost. Njihov jezik i njihova dela protive se Jehovi, i draže oči slave njegove, označava da je sve u njihovoj doktrini i u životu protivno Božanskoj Istini. Jezik označava doktrinu, dela označavaju život, a oči slave Jehovine, Božansku Istinu; dražiti znači protiviti se.

Kod istog proroka: Pa sada, stanovnici Jerusalimski, sudite između mene i vinograda mojega. Šta je još trebalo činiti vinogradu mojemu što mu ne učinih? Kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom? Sada ću vam kazati šta ću učinii vinogradu mojemu. Oboriću mu ogradu, neka opusti; razvaliću mu zid, neka se pogazi. Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovijediću oblacima da više ne puštaju dažd na njega (5:3-6). Vinograd ovde označava crkvu kod Jevrejske nacije. Kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom? Označava da su umesto dobara istine koja pripadaju crkvi, kod njih bila samo zala od obmane. Obaranje ograde kako bi opustio, i rušenje zida kako bi bio pogažen, označava njegovo rušenje u pogledu dobara i istina, tako da ulaze zla i obmane, koja su čkalj i trnje, koje će izrasti. Zapovediću oblacima da ne puštaju dažda na njega, označava da više ne primaju istinu i dobro, preko Reči, a iz neba.

Razaranje crkve kod te nacije, opisuje se i kod Isaije (7:17-19), u sledećim stihovima; kod Jeremije (1:15); i na mnogim drugim mestima. Ta nacija bila je izagnana iz zemlje Hananske zbog ovih stvari, prvo Izrailjska, a onda i Jevrejska nacija; iz razloga što zemlja Hananska označava nebeski Hanan, koji je nebo i crkva. Karakter ovih nacija potpuno je opisan u unutrašnjem smislu knjige Izlaska (32, i 33) gde se opisuje zlatno tele, koje su sebi načinili, i zbog čega je Jehova zapretio da ih uništi, i da za Mojsija podigne drugo koleno. Sve su ove stvari objašnjene u Tajnama Nebeskkim (br. 10393-10512. I br. 10523-10557), a karakter Jevrejske nacije opisan je u knjizi Postanja (38), gde se govori o poreklu njihovom od jedne Hananske žene, i o kurvarstvu s jednom snajom. Jer su bila tri korena te nacije, jedan od Hananske žene koju je Juda uzeo za svoju ženu, a dva od Tamare, koja je bila snaja Judina, s kojom je on legao kao sa kurvom. I ove su stvari opisane u Tajnama Nebeskim (br. 4813-4930). Njihov se karakter pokazao i u Judi Iskariotskom, jer je on predstavljao Jevrejsku naciju, u pogledu crkve. Jer su dvanaest učenika Gospodovih predstavljali Gospodvu crkvu opšte, a svaki od njih nešto sveopšte suštinsko u njoj, gje je Juda Iskariotski prdtstavljao to jer je to bilo kod Jevreja.

Kao dodaak gornjem, sledeće pojedinosti o ovoj naciji mogu se videti u Tajnama Nebeskim. Reprezentativna crkva bila je ustanovljena kod te nacije, ali nije bilo crkve u toj naciji samoj (br. 4899, 4912, 6304). Stoga, u pogledu same nacije, bila je reprezentatina crkva, ali ne i stvarna crkva (br. 4281, 4288, 4311, 4500, 6304, 7048, 9320, 10396, 10526, 10531, 10698). Izrailjska i Jevrejska nacija nisu bile izabrane, nego primljene, kako bi predstavljale crkvu, zbog upornosti s kojojm su je želeli njihovi očevi i Mojsije (br. 4290, 4293, 7051, 7439, 10430, 10535, 10632). Njihovo je bogoštovanje bilo samo spoljašnje, lišeno svakog unutrašnjeg bogoštovanja (br. 1200, 3143, 3479, 8871). Nisu znali ništa o unutrašjem bogoštovanmju, niti su bili voljni da znaju (br. 301-303, 3479, 4429, 4433, 4670, 4847, 10396, 10401, 10407, 10694, 10701, 10707). Na koji su način se odnosili prema unutrašnjim stvarima bogoštovanja, crkve, i Reči (br. 4865). Njihovo unutrašnje, koje pripada misli i osećanju, bilo je nečisto, puno ljubavi prema sebi i svetu, kao i tvrdičluka (br. 3480, 9962, 10457, 10466, 10575). Stoga, njima nisu bile otkrivene unutrašnje stvari crkve, jer bi ih bili oskvrnuli (br. 2520, 3393, 3479, 4289). Nijma je Rč bila sasvim zatrvena, i dalje je (br. 3769), Oni vide Reč spolja a ne iznutra (br. 10549-10550). Stoga, kada su bili u bogoštovanju, njihovo je unutrašnje bilo zatvoreno (8777, 10500, 10575, 9377, 10500, 10694, 10694). Ta je nacija bila takvoga karaktera, da je mogla da bude u svetom spoljašnjem, dok je unutrašnje bili zatvoreno (b. 4293, 4311, 4903, 9373, 9377, 9380). Njihovo stanje u to vreme (br. 4311). Oni su sačuvani zbog Reči u izvornom jeziku, i zbog toga što su se mogli držati u takvom stanju (br. 3479). Njihovo sveto spoljašnje bilo je kao čudom uzdignuto u nebo od Gospoda. Pa su na taj način unutrašnje stvari bogoštovanja bile tamo opažane (3480, 4307, 4311, 6304, 10493, 10500, 10602). Da bi se to ostvarilo, bili su prinuđeni spoljašnjim sredstvima da se usko drže obreda i uredaba u spoljašnjoj formi (br. 3147, 4281, 10149). Pošto su mogli biti u svetom spoljašnjem odvojeno do unutrašnjeg, stoga su preko njih mogle biti predstavljene svete stvari u nebu i u crkvi (br. 3479, 3881, 4208, 6306, 6589, 937777, 10430, 10500, 10570). Na njih same nisu uticale svete stvari koje su predstavljali (br. 3479); jer nije od značaja kakva je osoba koja predstavlja, jer se reprezentacija odnosi na stvar koja se prdstavlja, a ne na osobu koja predstavlja (br. 665, 1097, 1361, 3147, 3881, 8806). Da je ta nacija bila gora od drugih nacija; njihov se katraktr opisuje u Reči oba Zavjeta (br. 4314, 4316, 4444, 4503, 10462-10466). Pleme Judino zastranilo je više od ostalih plemena (4815). Kako su okrutno postupali s nacijama, iz uživanja (br. 5057, 7248, 9320). Da je ta nacija bila idolopoklonička u srcu, i više od svih drugih klanjala se bogovima (br, 373, 4208, 4444, 5825, 5998, 6877, 7401, 8301, 8871, 8882). Bogoštovali su Jehovu samo u imenu (br, 6877, 10559-10561, 10566); kao i zbog čuda (br. 4299). Pogrešno misle oni koji veruju da će se Jevreji obratiti na kraju crkve, i biti dovedeni u zemlju Hanansku (br. 4847, 7051, 8301). Mnogi su odlomci iz Reči o ovome navedeni, koji treba da se shvate u unutrašnjem smislu, stoga različito od onoga kako izgedaju u slovu (br. 7051). Reč je, u spoljašnjem smislu, bila izmenjena zbog te nacije, ali ne i unutrašnji smisao (br. 10453, 10461, 10603, 10604). Jehova se pokazao s Gore Sinajske, prema tome kakvi su bili, kao oganj, u gustom oblaku, i u dimu, kao iz peći (br. 1861, 6832, 8814, 8819, 9434). Gospod se pokazuje svakome u skladu s njegovim kvalitetom, kao oživljujuća vatra i vatra koja obnavlja onima koji su u dobru, a kao vatra koja sažiže onima koji su u zlu (br. 934, 1861, 6832, 8814, 10551). Jedno poreklo te nacije je u Hahanskoj ženi, a dva druga iz preljube sa snajom (1167, 4818, 4820, 4899, 4913). Da ovakvo poreko označava prirodu njihove povezanosti sa crkvom, naime, da je to bilo preko žene Hananke, i preko preljbe sa snajom (br. 4888, 4874, 4911, 4913). O njihovom stanju u drugom životu (br. 939, 940, 5057). Pošto je ta nacija, uprkos svoga karaktera, predstavljala crkvu, i pošto je Reč bila napisana kod te nacije, i o njoj, stoga Božanske nebeske stvari bile označene njihovim imenima, kao Ruvimom, Simeunom, Levijem, Judom, Jevremom, Josipom, i ostalim. Juda u unutrašnjme smislu označava Gospoda kao nebesku ljubav, i kao Njegovo nebesko carstvo (br. 3654, 3881, 5583, 5603, 5782, 6363); proroštvo Izrailja o Judi (Postanje 49:8-12) gde se govori o Gospodu, objašnjeno je (br. 6362- 6363). Pleme Judino i Judeja, označavaju nebesku crkvu (br. 3654, 6364). Dvanaest plemena predstavljala su, pa stoga i označavala, sve stvari ljubavi i vere u njihovm sklopu (br. 3858, 4926, 4060, 6335); stoga i nebo i crkvu (br. 6337, 6637, 783, 7891). Njihovo je značenje u skladu s redom po kojemu se imenuju (br. 3862, 3926, 3939, 4603, i sledeći brojevi,, kao i br. 6337, 6640). Dvanaest plemena bila su podeljena u dva carstva, da bi Jevreji predstavljali nebesko carstvo, a Izraelićani duhovno carstvo (br. 8770, 9820). Seme Avramovo, Isakovo, i Jakovljevo, označavaju dobra i istine crkve (br. 3373, 10445).