Bible

 

Ponovljeni Zakon 18

Studie

   

1 Sveštenici, Leviti i sve pleme Levijevo da nemaju deo ni nasledstvo s ostalim sinovima Izrailjevim; neka jedu ognjene žrtve Gospodnje i njegovo nasledstvo.

2 Nasledstvo, dakle, da nemaju među braćom svojom: Gospod je nasledstvo njihovo, kao što im je kazao.

3 Ali ovo pripada sveštenicima od naroda, od onih koji prinesu žrtvu, bilo vola ili jagnje: da se daje svešteniku pleće i obe vilice i želudac.

4 Prvine od žita svog, od vina svog i od ulja svog, i prvine od vune s ovaca svojih podaj mu.

5 Jer njega izabra Gospod Bog tvoj između svih plemena tvojih da stoji i služi u ime Gospodnje on i sinovi njegovi doveka.

6 I kad dođe koji Levit iz kog god mesta tvog iz svega Izrailja, gde nastava, kad dođe po želji duše svoje u mesto koje izabere Gospod,

7 Neka služi u ime Gospoda Boga svog kao i druga braća, njegova Leviti, koji onde stoje pred Gospodom.

8 Neka jedu jednak deo, osim onog što bi koje prodao u porodici otaca svojih.

9 Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uči se činiti gadna dela onih naroda.

10 Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svog ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik,

11 Ni bajač, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsenar ni koji pita mrtve.

12 Jer je gad pred Gospodom ko god tako čini, i za takve gadove tera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe.

13 Drži se sasvim Gospoda Boga svog.

14 Jer ti narodi koje ćeš naslediti, slušaju gatare i vračare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj.

15 Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte,

16 Po svemu što si iskao od Gospoda Boga svog na Horivu na dan sabora svog govoreći: Da više ne čujem glas Gospoda Boga svog i da više ne gledam oganj taj veliki, da ne poginem.

17 Zato mi reče Gospod: Dobro rekoše šta rekoše.

18 Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću reči svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovedim.

19 A ko god ne bi poslušao reči moje, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.

20 Ali prorok koji bi se usudio govoriti šta u moje ime što mu ja ne zapovedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi.

21 Ako li kažeš u srcu svom: Kako ćemo poznati reč koje nije Gospod rekao?

22 Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je reč koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2360

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2360. Da je razlog tome što ih je nazvao braćom to što je hteo da ih navede na dobro, vidi se iz značenja braće. Brat, u Reči, označava isto što i bližnji, jer svako treba da voli svoga bližnjega kao brata; tako su braća tako nazivala od ljubavi, ili, što je isto, od dobra. Ovaj način imenovanja i pozdravljanja bližnjeg dolazi otuda što je Gospod u nebu Otac svima, i što On voli sve kao Svoje sinove, te j ako ta ljubav duhovno povezivanje. Otuda sveukupno nebo sliči porodici, a to dolazi od ljubavi i milosti, vidi br. 685, 917. Stoga, pošto su svi sinovi Izrailjevi pretstavljali Gopodovo nebesko carstvo, to jest, carstvo ljubavi i milosti, oni su se međusobno zvali braćom, i prijateljima; samo što su se nazivali prijateljima ne od dobra ljubavi nego od istine vere; kao kod Isaije: I čovjek pomagaše prijatelju, i brat svojemu govoraše; budi hrabar.

Kod Jeremije; nego ovako govoraše svaki prijatelju svojemu i svaki bratu svojemu; šta odgovori Gospod? (Jeremija 23:35)

Kod Davida: Radi braće svoje, prijatelja svojih, govorim: mir ti! (Psalam 122:8).

Kod Mojsija: A opraštanje biva ovako: kome je ko dužan što, neka oprosti što bi mogao tražiti od bližnjega (prijatelja) svojega; neka ne traži od bližnjega svojega i od brata svojega, jer je opraštanje Gospodovo proglašeno (prim. prev. Jubilarna godina, ili Jehovina godina radosti ili opraštanja). Od tuđina traži, ali što bi imao u brata svojega, ono neka mu oprosti ruka tvoja Ponovljeni Zakon 15:2, 3).

Kod isaije:

i razdražiću Egipćane jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja (Isaija 19:2).

Kod Jeremije:

Čuvajte se svaki prijatelja svojega, i ni jednome bratu ne vjerujte, jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada (Jeremija 9:4).

Da su se svi u toj crkvu nazivali braćom, vidi se kod Isaije:

I svu ću braću vašu iz svijeh naroda dovesti Jehovi na dar na konjma i na kolima, i na nosilima i mazgama i kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Jehova (Isaija 66:20).

Oni koji su upoznati samo sa smislom slova, kao što su to Jevreji, ti veruju da se ovde braćom označava samo Jakovljevo potomstvo, i da će njih oni, koje oni nazivaju Neznabošcima, dovesti natrag u Jerusalim, na konjima, kolima, i mazgama; ali braćom se označavaju oni koji su u dobru, a konjima i kolima označene su stvari istine i dobra; a Jerusalimom carstvo Gospodovo.

Kod Mojsija:

Ako bude u tebe koji siromah između braće tvoje u kom mjestu tvom, u zemlji tvojoj, nemoj da ti se stvrdne srce tvoje i da stisneš ruku svoju bratu svojemu siromahu (Zakoni Ponovljeni 15:7, 11).

Opet:

Samo onoga postavi za cara sebi, kojega izbere Gospod Bog tvoj, između braće svoje postavi cara sebi; a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina, koji nije brat tvoj, da se ne podigne srce njegovo iznad braće njegove (Zakoni Ponovljeni 17:15, 20).

Opet:

Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Jehova Bog tvoj; njega slušajte (Zakoni Ponovljeni 18:15, 18).

Otuda je očito da su Jevreji i Izraeljićani jedni druge zvali braćom, ne s kojima su biti u savezu, nazivali su prijateljima; ali pošto su iz Reči znali samo istorijski i svetski sadržaj, pretpostavljali su da nazivaju jedni druge braćom zato što su svi sinovi jednog oca, ili Avrama; međutim, oni se u Reči ne nazivakju braćom iz ovoga razloga, nego zato što oni pretstavljaju dobro. U unutarnjem smislu, Avram je sama ljubav, to jest Gospod (vidi br. 1893, 1965, 1989, 2011), čiji su sinova, a to znači oni koji su u dobru, svi oni koji se nazivaju bližnjima kao što to uči Gospod kod Mateja:

A vi se ne zovite rabi (učitelju); jer je u vas jedan rabi Krst, a vi ste svi braća Mateju 23:8).

Opet: Svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, kriv je sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom. Za to ako prineseš dar svoj oltaru, idi prije i pomiri se s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj (Mateju 5:22, 23).

Opet: a za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojem ne vidiš? Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? (Mateju 7:2-4).

Opet:

Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokartaj ga među sobom i s njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega (Mateju 18:15).

Opet: Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! Koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? Do sedam puta? (Mateju 18:21).

Opet: Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih Mateju 18:35. Iz ovih se odlomaka pokazuje da se u celom svemiru nazivaju braćom svi oni koji su bližnji, i to za to što svako treba da voli svog bližnjega kao samoga sebe; oni se tako nazivaju od (iz) ljubavi ili dobra. A pošto je Gospod dobro samo, i na sve gleda od dobra, i pošto je On Bližnji u najvišem smislu, stoga ih on sve naziva bližnjim, kao kod Jovana:

Isus reče Mariji: idi braći mojoj (Jovan 20:17), a kod Mateja:

I odgovarajući car će im reći: zaista vam kažem: kad učinite jednome od ove moje braće, Meni učiniste (Mateju 25:40).

Otuda je očitio da je reč brat izraz ljubavi.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1893

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1893. Sara žena Avramova ne rađaše mu djecu. Da ovo znači da još nije bilo racionalnog čoveka, biće jasno iz onoga što sledi, kada bude reč o Isaku. Jer, kao što je rečeno, u svakom čoveku ima unutrašnji čovek, racionalni koji je između, i spoljašnji, koji se zapravo zove prirodni čovek. Ovi su kod Gospoda bili pretstavljeni Avramom, Isakom, i Jakovom; unutrašnji čovek Avramom; racionalni Isakom; a prirodni Jakovom. Unutrašnji čovek u Gospodu bio je Sam Jehova; jer je On bio začet od Jehove; zbog čega ga je tako često nazivao „Ocem“, a u Reči se naziva „jedino-rođenim od Boga“, i jedinim „Sinom Božijim“. Racionalni čovek se ne rađa sa čovekom, nego se (s njim) rađa sposobnost da postane racionalan, što se može videti iz toga da novo-rođenće nije obdareno razumom, nego da postaje razumno u toku vremena preko čulnih stvari koje pripadaju spoljašnjem i unutrašnjem (čoveku), onako kako se oni napajaju znanjima i spoznajama. Ima, doduše, kod dece privid (izgled) racionalnosti, ali to nije racionalnost, nego samo njegov koren, što je poznato i oga što razum imaju odrasli i stariji ljudi. U ovome se poglavlju radi o racionalnom čoveku u Gospodu. Samo Božansko Racionalno pretstavljeno je Isakom; ali prvo racionalno, pre nego li je postalo Božansko, Ismailom; pa stoga „Sara žena Avramova ne rađače mu djece“, označava da nije postojalo Božansko Racionalno. Kao što je rečeno, Gospod je bio rođen kao i svaki čovek, i po onome što je primio od majke Marije, bio je kao drugi ljudi; a pošto se Racionalno oblikuje uz pomoć znanja-reči i spoznaja, koja ulaze preko vanjskih čula, ili od čula spoljašnjeg čoveka, stoga je Njegovo prvo Racionalno bilo rođeno kao kod svakog drugog čoveka; ali ako je Svojom vlastitom snagom načinio Božanskim sve ljudske stvari koje su Mu pripadale, tako je i Svoje (prvo) Racionalno načinio Božanskim. Njegovo prvo Racionalno opisuje se u ovome poglavlju, a i u poglavlju XXI. , gde se govori o Agari i Ismailu (od stiha 9 do 21), gde se kaže da je Ismailo bio izagnan kad je Isak odrastao, a kojim je pretstavljeno Božansko Racionalno.

  
/ 10837