3875. I reče: da ako se sada priljubi k meni muž moj. Da ovo označava, u najvišem smislu, ljubav i milost, u unutrašnjem smislu ljubav prema bližnjemu, u spoljašnjem smislu povezivanje, jasno je bez objašnjavanja. Da u unutrašnjem smislu, priljubiti se je ljubav ka bližnjem, vidi se iz toga što je ljubav ka bližnjemu ili što je isto, uzajamna ljubav, duhovno povezivanje (spajanje); jer to je povezivanje osećanja volje, i slaganje misli i razumevanja (s ovim osećanjima); stoga je to povezivanje umova s oba dela (intelektualnog i voljnog dela). Da je u najvišem smislu priljubiti se ljubav i milost, jasno se vidi, jer beskonačno i večno, što su osobine ljubavi ka bližnjem ili duhovne ljubavi, to je milost, koja je Božanska ljubav prema ljudskom rodu, koji kao da je potonuo u velike jade (nevolje). Zato što je po sebi čovek ništa drugo nego zlo, i pošto je sve u njemu onoliko koliko je njegovo, pakleno, i pošto na njega gleda Gospod iz Božanske ljubavi, njegovo uzdizanje iz pakla u kojemu je sam po sebi, naziva se milošću. Otuda, pošto milost pripada Božanskoj ljubavi, to se u najvišem smislu sa priljubiti se označava kako ljubav tako i milost. Da u unutrašnjem smislu priljubiti se SEKCIJA 2 označava duhovnu ljubav, ili ono što je isto, ljubav prema bližnjem, može se videti iz drugih odlomaka u Reči; kao kod Isaije: I neka ne govori tuđin koji pristane uz Jehovu; Jehova me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljeniku: gle, ja sam suho drvo. A tuđine koji pristanu uz Jehovu, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskrvne i drže zavjet moj (Isaija 56:3, 6). Pristati (priljubiti se) uz Jehovu označava držati zapovesti, što se odnosi na duhovnu ljubav; jer samo onaj drži zapovesti Božije od srca, to je onaj koji je u dobru ljubavi ka bližnjemu.

Kod Jeremije: U one dane doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Jehovu Boga svoga. Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Jehovom (prionimo za) zavjetom vječnim koji se ne će zaboraviti Jeremija 50:4, 5). Ovde sjediniti se (prionuti, priljubiti se) na sličan način označva držati zapovesti od srca, to jest, od dobra ljubavi ka Sekcija 3 bližnjemu.

Kod Zaharije:- Mnogi će se narodi prilijepiti (priljubiti) uz Jehovu u taj da, i biće Moj narod Zaharija 2:11. Ovde je smisao isti.

Kod Isaije: Jer će se smilovati Jehova na Jakova, i opet će izabrati Izrailja, i namjestiće ih u zemlji njihovoj, i prilijepiće se k njima došljaci, i pridružiće se domu Jakovljevom (Isaija 14:1. Prilijepiće se (priljubiti se) k njima označava držati isti zakon, i pridružiće se domu Jakovljevom označava biti u dobru ljubavi ka bližnjem, u čemu su oni koji se nazivaju domom Jakovljevim. Kod

Mateje: Niko ne može služiti dva gospodara, jer ili će mrziti na jednog i ljubiti drugoga, ili će se priljubiti jednom a prezreti drugoga Mateju 6:24. Ovde ljubiti označava nebesku ljubav; a priljubiti se duhovnu ljubav; obe se pominju jer se razlikuju, jer bi inače bilo dovoljno pomenuti samo jednu. Oni koji su u SEKCIJA 4 duhovnoj ljubav, zbog ovoga nazivaju se sinovima Levijevim, kao kod Malahija: Ali ko će podnijeti dan dolaska Njegova? I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro Malahija 3:2, 3).

Da je u najvišem smislu, Gospod označen Levijem, zbog Njegove Božanske ljubavi i milosti prema onima koji su u duhovnoj ljubavi, može se videti kod istoga Proroka: I poznaćete da sam ja poslao ovu zhapovijest da bi bio zavjet moj s Levijem, veli Jehova nad vojskama; Zavjet moj s njim bješe za život i mi. Ali vi zađoste s puta, i učiniste da se mnogi spotakoše o zakon; pokvariste zakon Levijev. Za to i ja vas učinih prezrenim Malahija 2:4, 5, 8, 9). Pošto u najvišem smislu Levi označava Gospodovu Božansku ljubav ili milost, i u unutrašnjem smislu, duhovnu ljubavb, stoga je od Levija postalo sveštenstvo; jer u unutrašnjem smislu Reči sveštenstvo je sveta ljubav, SEKCIJA 5 a carstvo (kraljevstvo) je sveto vere (vidi br. 1728, 2015, 3670). Pošto se izrazom priljubi se, po čemu je Levije dobio ime, označava duhovna ljubav, što je isto što i uzajamna ljubav, istim se izrazom u izvornom jeziku označava uzajamno davanje i primanje; a u Jevrejskoj Crkvi se uzajamnim davanjem i primanjem predstavlja uzajamna ljubav, o kojoj će po Božanskoj milosti Gospodovoj biti reči na drugome mestu. Uzajamna se ljubav razlikuje od prijateljstva u ovom pogledu – da se uzajamna ljubav odnosi na dobro koje je u čoveku; i pošto je usmerena ka dobru, to je ona usmerena prema onom koji je u dobru; a prijateljstvo se odnosi na čoveka; a i ovo je uzajamna ljubav kada se odnosi na čoveka zbog dobra, ili radi dobra, ali radi sebe koje se naziva dobrom, tada prijateljstvo nije uzajamna ljubav, nego se približava ljubavi ka sebi, i koliko je njoj približava, toliko je suprotna uzajamnoj ljubavi. U sebi uzajamna ljubav je samo ljubav ka bližnjemu; jer se bližnjim u unutrašnjem smislu označava samo dobro, a u najvišem smislu Gospod, jer sve dobro je od Njega, i On je dobro samo (br. 2425, 3419). Ova uzajamna ljubav ili ljubav ka SEKCIJA 6 bližnjemu i ono što se naziva duhovnom ljubavlju, i što je označeno Levijem. Osim toga, u Reči i nebeska i duhovna ljubav, u smislu slova, izražavaju se sa držati se(prionuti), ali t olazi od reči u izvornom jeziku koja je različita od one po kojoj je Levije dobio ime. Ova reč označava još uže povezivanje, kao i sledećim odlomcima. Kao kod Mojsija: Boj se Jehove Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovim se imenom kuni (Zak. Ponovljeni 10:20); za Gospodom svojim hodite i njega se bojte; Njegove zapovijesti čuvajte i glas njegov slušajte, Njemu služite i Njega se držite (Zak. Ponovljeni 13:4); tapovijesti da tvorite ljubeći Jehovu Boga svojega, i njegovim putovima hodite i njega se držite (Zak. Ponovljeni 11:22): Voljeti Gospoda (Jehovu) Boga tvoga, glas njegov slušatii i njega se držati; jer je on život tvoj (Zak. Ponovljeni 30:20).

Kod Jošue (Jozua). Samo pazite dobro da vršite zapovijest i zakon, što vam je zapovijedio Mojsije sluga Jehovin, da ljubite Jehovu Boga svojega i da hodite svijem putovima njegovijem, i čuvajte zapovijesti njegove i držite ih se, i da mu služite svijem srcem svojim i svom dušom svojom ( 1 knjiga Jošuina 22:5). U drugoj knjizi o Carevima: Ezehija se uzdaše u Jehovu Boga Izrailjeva, i ne bi takoga između svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega. Jer prionu za Jehovu, ne odstupi od njega, nego drža zapovbijesti koje zapovijedi Jehova Mojsiju 2. Kraljevima 18:5, 6).

Kod Jeremije: Jer kako se pojas pripoji za čoveka, tako bijah pripojio oko sebe sav dom Izrailjev i sav dom Judin, veli Jehova, da bi bili moj narod na slavu i hvalu i diku; ali ne poslušaše Jeremija 13:11. SEKCIJA 7 Da se i bračna ljubav izražava sa prionuti, jasno je iz sledećih odlomaka: Za to će čojek ostaviti oca sviojega i mater svoju i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo (Postanje 2:24); Po tvrđi srca vašega napisa vam on zapovijest ovu. A u početku stvorenja muža i ženu stvorio je Bog. Za to ostavi čovjek oca svojega i mater svoju i prilijepi se k ženi svojoj. I budu jedno tijelo. Tako nijesu više dva nego jedno tijelo. A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja (Marko 10:5-9; Mateja 19:5). I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše (Postanje 34:3). Ali car Salamon ljubljaše mnoge žene tuđinke osim kćeri Faraonove za njih prionu Salamun ljubeći ih (1 o Carevima 11:1, 2). Iz svega ovoga sada je jasno da je prionuti za izraz ljubavi, koji je primljen u crkvama u drevna vremena, koje su crkve poznavale značenja; i da u unutrašnjem smislu ovo označava samo duhovno povezivanje (spajanje), koje je ljubav prema bližnjemu i ljubav (prema Gospodu).