Bible

 

Амос 9

Studie

   

1 Videh Gospoda, a On stajaše na oltaru, i reče: Udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascepi ih sve od vrha njihova; a šta ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti.

2 Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti;

3 I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, onde ću zapovedati zmiji da ih ujede;

4 Da odu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i onde ću zapovedati maču da ih pobije, i obratiću oči svoje njima na zlo a ne na dobro.

5 Jer Gospod Gospod nad vojskama kad se dotakne zemlje, ona se rastapa i tuže svi koji žive na njoj, i razliva se sva kao reka i potapa se kao od reke misirske.

6 On je sagradio sebi kleti na nebu i svod svoj osnovao na zemlji; zove vode morske i izliva ih po zemlji; ime Mu je Gospod.

7 Niste li mi, sinovi Izrailjevi, kao sinovi etiopski? Govori Gospod; ne izvedoh li Izrailja iz zemlje misirske, a Filisteje iz Kaftora i Sirce iz Kira?

8 Gle, oči su Gospodnje upravljene na ovo grešno carstvo da ga zatresem sa zemlje; ali neću sasvim zatrti dom Jakovljev, govori Gospod.

9 Jer, evo, ja ću zapovediti i razmetaću među svim narodima dom Izrailjev kao što se razmeće žito u rešetu da ni zrno ne padne na zemlju.

10 Od mača će poginuti svi grešnici između mog naroda, koji govore: Neće doći, niti će nas zadesiti zlo.

11 U to ću vreme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu šta je razvaljeno, i opet ću ga sagraditi kao što je bio pre,

12 Da bi nasledili ostatak edomski i sve narode na koje se priziva ime moje, govori Gospod, koji čini ovo.

13 Evo, idu dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sejača, i gore će kapati slatkim vinom, a svi će se humovi rastapati.

14 I povratiću roblje naroda svog Izrailja, i opet će sagraditi puste gradove i naseliće se, i nasadiće vinograde i piti vino iz njih, i načiniće vrtove i jesti rod iz njih.

15 I posadiću ih u zemlji njihovoj, i neće se više iščupati iz zemlje svoje, koju im dadoh, govori Gospod Bog tvoj.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9408

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9408. I kao nebo kad je vedro. Da ovo označava svetlo koje prosijava anđeosko nebo, vidi se iz značenja neba, što je anđeosko nebo (o čemu u onome što sledi); i iz značenjavedro, ili čistote, i supstancije, kada se kažeo nebu, što je prosijavanje. Biće ukratko rečeno šta se ozačava prosijavanjem anđeoskog neba u vezi sa Rečju. Za anđeosko nebo se kaže da prosijava kada kroz njega svetle Božanske istine. Jer celo nebo je samo pozornica istine Božanske, jer je svaki anđeo nje prijemnik u posebnom; stoga su i svi anđeli, ili celo nebo, tako nazvani. Iz ovoga, nebo se naziva stanom Božijim, a isto tako i prijestolom Božijim, jer stan označava istinu Božansku koja proističe od Gospoda, a kojase prima u najdubljem nebu koje je relativno u dobru(br. 8269, 8309); a prijetolom se označava istina Božanska od Gospoda primljena u srednjem nebu (br. 5313, 6397, 9039). Pošto je istina Božanska onakva kakvau nebima prosijava kroz smisao slova Reči, stoga je anđeosko nebo ono koje prosijava (sija kroz); jer je Reč Božanska istina prilagođena svim nebima, pa stoga ona povezuje neba sa svetom, to jest, anđele s ljudima (br. 2143, 713, 9357, 9396). Iz ovoga svega vidi se štaje označeno prosijavanjem anđeoskog neba.

[2] Da u unutrašnjem smislu nebo označavaanđeosko nebo, to je zbog korespondencije, kao i zbog izgleda. Otuda da kad se pomene u Reči nebo kao i nebesa, u unutrašnjem smislu, označavaju se anđeoska neba. Jer drevni nisu imali druge ideje o vidljivom nebu nego da je to stanište anđela, i da su zvezde njihovi stanovi. Slično i danas , takva je ideja o nebu kod prostih (neukih), kao i kod male dece. Zbog ovoga ljudi gledaju gore kada s ole usrdno Bogu. I ovo je zbog korespondencije; jer u drugom životu pokazuje se nebo sa zvezdama u skladu sa stanjem inteligencije i mudrosti duhova i anđela. Zvezde su tamo poznavanja dobra i istine; aoblaci koji se ponekad vide ispod neba, imaju razna značenja u skladu s njihovom bojom, njihovom prozirnošću zbog dobra. Iz svega ovoga se može videti da se nebesima označavaju anđeoska neba; a da se anđeoskim nebima označavaju istine Božanske koje proizlaze od Gospoda.

[3] Slične su stvari označene nebesima u sledećim odlomcima: Hvalite ga, nebesa nad nebesima, i vodo nad nebesima! (Psalam 148:4). Pojte Gospodu, popijevajte Gospodu!Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih (Psalam 68:32-33). Riječju Jehovinom nebesa se otvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova (Psalam 33:6). Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski (Psalam 19:1). O Jehova! kad si silazio sa Sinaja; kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom (Sudije 5:4). I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih (Danilo 8:10). On je sagradio sebi klijeti na nebu i svod svoj osnovao na zemlji (Amos 9:6). Donesite sve desetke . Otvoriću prozore neba, i izliti na vas blagoslov (Malahija 3:10) Pogledaj s neba, i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje (Isa. (63:15). I za Josipa reče: blagoslovena je zemlja njegova od Jehove blagom s neba, rosom, iiz dubine ozdo (Zak. Ponov. (33:13). Isusu reč, Ne kunite se nikako, ni nebom, jer je prijestol Božiji. I koji se kune nebo, kune se prijestolom Božijim, i onijem koji sjedi na njemu (Matt. (5:34; 23:22).

[4] U ovom odlomcima, i u mnogim drugim, nebesima se označavaju anđeoska neba; a pošto je Gospodovo nebo na zemlji crkva, to se nebom označava crkva; kao u sledećim odlomcima: I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše (Otkr. 21:1). jer, gle, ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i šta je prije bilo, ne će se spominjati (Isa. (65:17). Podignite k nebu oči svoje i pogledajte dojje na zemlju, jer će nebesa iščeznuti kao dim i zemlja će kao haljina oveštati (Isa. (51:6.) Oblačim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivač (Isa. (50:3). Zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec ne će svijetliti svjetlošću svojom. I sva će vidjela svijetla na nebu pomračiti za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju (Jezek. 32:7-8). I odmah po nevolji dana tijeh sunce će pomračiti, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile se nebeske pokrenuti (Matt. (24:29). Šta je ovde označeno suncem, mjesecom, zvijezdanma, ilama nebeskim, može se videti gore (br. 4056-4060).

Kod Isaije: Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimimam ti si stvorio nebo i zemlju (Isa. (37:16). Ja sam jehova, izbavitelj tvoj, koji te je sazda iz utrobe materine; ja načinuih sve: razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom (Isa. (45:24). Jehova, koji je sazdao zemlju i načinio nebesa, i nije je utvrdio naprazno (Isa. (45:18).

[5] Da se nebom i zemljom u ovim i drugim odlomcima označava u unutrašnjem smislu crkva; nebom unutrašnja crkva, zemljom spoljašnja crkva, može se videti gore, br. 1733, 1850, 3355, 4535), iz čega se vidi da se stvaranjem u prvim poglavljima Postanja, gde se kaže, U početku Bog stvori nebo i zemlju (Postanje 1:1); i nebesa i zemlja bila sustvorena, i sva vojska njihova (Postanje 2:1), označava se nova crkva; jer tamo stvaranje označava novo rađanje (preporod), koje se naziva novo stvaranje, kao što se može videti iz onoga što je objašnjeno u ovim poglavljima.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9039

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9039. Jer je njegovo srebro (njegov novac). Da ovo označava ono što se stekne od propriuma, vidi se iz značenja srebra, što je istina (vidi br. 1551, 2954, 5658, 6112, 6914, 6917), ovde, pošto se govori o kupljenom robu, to označava istinu stečenu kroz proprium. Ono se naziva istinom stečenm kroz proprium šo se veruje da je istina a što potiče od načela prihvaćenih od propriuma, a što ipak nije istina. Takva je istina koju imaju oni koji objašnjavaju Reč a da nisu prosvetljeni svetlošću neba, to jest, koji je ne čitaju iz osećanja istine radi dobra života, jer ovi nisu prosvetljeni. Ako se posle potpunog razmatranja (intuitio) ova istina ugasi, nema za to smrtne kazne, to jest, prokletstva, jer to nije Božanska duhovna istina; ali ako se ugasi pre potpunog razmatranja (ispitivanja), tada dolazi do prokletstva, jer je to odbacivanje istine vere same. Jer ono što je stvoreno od nečije vere, čak I da nije istinito, ne treba da se odbacuje osim posle punog ispitivanja (razmatranja); ako je odbačeno pre, početak čovekovo uhovnog života se iskorenjuje; Iz kojeg razloga Gospod nikad ne krši (lomi) ovakvu istinu kod čoveka, nego je savija koliko se to može. Neka jedan primer služi kao ilustracija. Onaj ko 2veruje da se slava neba sastoji u tome da se vlada nad mnogima, I koji po ovome načelu objašnjava Gospdove reči o onome koji zaradi deset talenata (minae) I pet talenata, da će imati vlast nad deset gradova I pet gradova (Luka 19:11-26); isto tako Gospodove reči učenicima, da će sedeti na prestolima I suditi dvanaest plemena Izrailja (Luka 22:30); ako pre potpunog ispitivanja on ugasi ovu veru, koja je vera iz istine od doslovnog smisla Reči, on uzrokuje gubitak svog duhovnog života; ali ako posle punog ispitivanja, on protumači Gospodove Reči Njegovim drugim rečima, da onaj ko želi da bude najveći mora da bude najmanji, I svako ko želi da bude prvi, mora da bude sluga svima (Mateja 20:26-28; Mark 10:42-45; Luka 22:24-27) – ako tada ugasi svoje verovanja o nebeskoj slavi I radosti što će vladati nad mnogima, on ne uzrokuje gubitak svog duhovnog života; jer se gradovima nad kojima oni treba da 3 vladaju oni koji steknu deset talenata, označavaju istine vere (br. 2268, 2449, 2712, 2943, 3216), a otuda [ treba da steknu inteligenciju I mudrost; tako isto I prestolima na kojima učenici treba da sede (br. 2129, 6397). Oniu nebu koji su, zbog istina vere, u inteligenciji I mudrosti iznad ostalih, oni su u takvoj poniznosti da pripusuju svu moć Gospodu, a ništa sebi samima; zbog čega ne vide nikakvu slavu ni radost u tome da se vlada, nego u tome da se služi; I kada su ovakvom stanju, tada vladaju, (prim. prev. oni tada vladaju nad svojim propriumom Idobijaju novi proprium koji je samo Gospodov), I tada su u slavi I radosti iznad ostalih; ali, kao što je rečeno, ne iz ljubavi za vladanjem, nego iz osećanja ljubavi I ljubavi prema bližnjemu, koja se sastoji u tome da se služi drugima; jer Gospod utiče (uliva se) u one koji su krotki (ponizni), a ne u one koji su puni sebe (naduveni), jer oni prvi primaju influks, a oni druga ga odbacuju (br. 7489, 7491, 7492).

  
/ 10837