Bible

 

Levitska 6

Studie

   

1 Jahve još reče Mojsiju:

2 "Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noć do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku.

3 Neka svećenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuče lanene gaće; zatim neka zgrne zamašćeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika.

4 Potom neka svuče svoje ruho i na se obuče drugo te neka odnese zamašćeni pepeo na čisto mjesto izvan tabora.

5 Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro svećenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava pričesnica.

6 Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'"

7 "Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazočnosti Jahve pred žrtvenikom.

8 Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi,

9 neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posvećenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka.

10 Neka se ne peče s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica.

11 Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vječni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit će posvećen."

12 Jahve još reče Mojsiju:

13 "Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uvečer.

14 Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namočenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada.

15 Neka je tako pripravi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vječni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže!

16 Svaka svećenička žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede."

17 Još reče Jahve Mojsiju:

18 "Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je!

19 Svećenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posvećenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka.

20 Tko se god dotakne njezina mesa bit će posvećen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posvećenu mjestu.

21 A posuda od ilovače u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuča, neka se istare i vodom ispere.

22 Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti - presveta je!

23 Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"

   

Bible

 

Levitska 16:4

Studie

       

4 Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi.

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6044

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6044. 'And the men are shepherds of the flock' means that they lead to good. This is clear from the meaning of 'shepherds of the flock' as those who lead to good, dealt with in 343, 3795, 5201; for a shepherd or pastor is one who teaches and leads, and the flock one who is taught or led; but in the internal sense truths that lead to good are meant since the sons of Israel, to whom 'the men are shepherds of the flock' refers here, represent spiritual truths, 6040, and also since truths present with those who teach are what do the leading. It has been shown previously that truths, which are the essence of faith, lead to good, which is the essence of charity. This is also evident from the consideration that every single thing is related to an end and has that end in view, and that things which do not have an end in view cannot remain in being. For the Lord has never created anything for any other reason than its end in view. So true is this that one may speak of the end as the all in all created things. And created things exist within this state of order: Even as the end looks from Him who is the First through means to what is last, so the end within what is last looks to the end in Him who is the First. This is the way things link together. By virtue of its very own origin the end itself is nothing else than the Divine Good of Divine Love, thus the Lord Himself, which also is why in the Word He is called the First and the Last, the Alpha and the Omega, Isaiah 41:4; 44:6; 48:12; Revelation 1:8, 11, 17; 2:8; 21:6; 22:13.

[2] This being so, every single aspect of the life a person has looks to an end and has that end in view. Anyone who is at all rational can see that the factual knowledge a person has looks to truths as its end in view, and that truths look to forms of good as their end in view, and that forms of good look to the Lord as their last and first ends in view, their last when motivated by truths, their first when motivated by good. This is how it is with the truths the Church possesses, in that they lead to good, meant by 'the men are shepherds of the flock' and by 'they are keepers of livestock', as in what follows below.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.