198. U Evanđelju po Mateju Gospod govori Svojim učenicima o svršetku ovog vijeka, čime se naznačava kraj Crkve. Na svršetku Njegovog predskazanja u svezi sa uzastopnim promjenama u njezinom stanju On kaže:

‘A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati: i tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele Svoje s velikim glasom trublje i sabrat će Njegove izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.’ Matej 24:29-31.

Ove riječi, u njihovom duhovnom značenju, ne označavaju da će sunce i mjesec pomrčati, da će zvijezde pasti s neba, da će se znak Gospodnji pojaviti na nebu, i da će se Njega ugledati na oblacima, isto kao i anđele sa trubljama; već su svim tim riječima tamo naznačene stvari koje se odnose prema Crkvi, o čijem su konačnom stanju izgovorene. U duhovnom značenju pomoću ‘sunca koje će biti pomrčeno’ je naznačena ljubav prema Gospodu; ‘mjesecom koji više neće svijetliti’ se naznačava vjera u Njega; a ‘zvijezdama koje će padati sa neba’ su naznačena znanja o istini i dobru. ‘Znakom Sina Čovječjeg na nebu’ je naznačeno pojavljivanje Božanske Istine u Riječi od Njega; a ‘plemenima zemaljskim koja će naricati’ je naznačen neuspjeh svih istina vjere, i svog dobra ljubavi. ‘Dolaskom Sina Čovječjeg na oblacima nebeskim, sa slavom i moći’, je naznačeno otkrovenje prisustva Gospodnjeg u Riječi; ‘oblacima nebeskim’ je naznačeno značenje Slova Riječi; a ‘slavom’ je naznačeno duhovno značenje Riječi. ‘Anđelima sa velikim glasom trublje’ je naznačeno nebo, odakle dolazi Božanska Istina; a ‘sakupljanjem odabranih sa četiri vjetra, sa jednog kraja neba do drugoga’, je naznačeno novo nebo i Nova Crkva, koji će biti formirani od onih koji vjeruju u Gospoda i koji žive u skladu sa Njegovim zapovijedima. Da se tu ne misli na pomračenje sunca i mjeseca, i padanje zvijezda na zemlju je sasvim jasno iz Prorokà, gdje su dane slične izjave u svezi s stanjem Crkve u vrijeme kada je Gospod trebao doći u svijet; kao u Izaiji:

‘Dolazi nesmiljeni dan Gospodnji - gnjev i jarost… Jer nebeske zvijezde a ni Sazvježđa neće više sjati svjetlošću; pomrčat će sunce ishodeći, i mjesec neće više svijetliti. Kaznit ću svijet za zloću. ’

(13:9-11) a vidi 24:21, 23;

u Joelu:

‘Dolazi dan Gospodnji… Dan pun mraka i tmine… Sunce i mjesec će pomrčati, i zvijezde će potamniti.’ 2:1, 2… 3:15;

i u Ezekijelu:

‘Zakrit ću nebesa, i zvijezde na njima ugasiti: Oblakom ću sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošću neće svijetliti. Sva ću blistava svjetla na nebu nad tobom utrnuti i mrak ću nad tvojom zemljom razastrijeti.' 32:7, 8.

‘Danom Gospodnjim’ se naznačava Dolazak Gospodnji koji se dogodio u vrijeme kada u Crkvi više nije bilo preostalo nikakvog dobra ljubavi i istine vjere, niti ikakvog znanja o Gospodu; iz tog razloga se naziva ‘danom mraka i tmine’.