¹ Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.

² Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.

³ Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.

⁴ Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.

⁵ Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.

⁶ Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih.

⁷ Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.

⁸ Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti.

⁹ Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust.

¹⁰ Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.

¹¹ Usnusmo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog značenja.

¹² Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna.

¹³ Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše."

¹⁴ Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.

¹⁵ Onda faraon reče Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ."

¹⁶ "Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego će Bog dati pravi odgovor faraonu."

¹⁷ Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.

¹⁸ I gle! Iz Nila iziđe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.

¹⁹ Poslije njih izađe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!

²⁰ I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.

²¹ Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.

²² Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.

²³ Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih.

²⁴ I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vračarima, ali nema nikoga da mi razjasni."

²⁵ Onda Josip reče faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti.

²⁶ Sedam lijepih krava, to je Sedam godina; Sedam lijepih klasova opet je Sedam godina. Tako je samo jedan san.

²⁷ Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i Sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje Sedam gladnih godina.

²⁸ To je ono što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti.

²⁹ Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.

³⁰ A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.

³¹ Kako glad bude harala zemljom, neće se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika.

³² A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti.

³³ Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.

³⁴ Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.

³⁵ Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.

³⁶ Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."

³⁷ Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.

³⁸ Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?"

³⁹ A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.

⁴⁰ Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.

⁴¹ Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom."

⁴² Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.

⁴³ Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

⁴⁴ Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."

⁴⁵ Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.

⁴⁶ Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.

⁴⁷ Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju;

⁴⁸ on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja.

⁴⁹ Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.

⁵⁰ Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.

⁵¹ Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reče, "dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom."

⁵² Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reče, "učinio rodnim u zemlji moje nevolje."

⁵³ Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju,

⁵⁴ a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.

⁵⁵ A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!"

⁵⁶ Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.

⁵⁷ Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.

¹ In the beginning God created the heavens and the earth.

² Now the earth was formless and empty. Darkness was on the surface of the deep. God's Spirit was hovering over the surface of the waters.

³ God said, "Let there be light," and there was light.

⁴ God saw the light, and saw that it was good. God divided the light from the darkness.

⁵ God called the light "day," and the darkness he called "night." There was evening and there was morning, one day.

⁶ God said, "Let there be an expanse in the middle of the waters, and let it divide the waters from the waters."

⁷ God made the expanse, and divided the waters which were under the expanse from the waters which were above the expanse; and it was so.

⁸ God called the expanse "sky." There was evening and there was morning, a second day.

⁹ God said, "Let the waters under the sky be gathered together to one place, and let the dry land appear;" and it was so.

¹⁰ God called the dry land "earth," and the gathering together of the waters he called "seas." God saw that it was good.

¹¹ God said, "Let the earth put forth grass, herbs yielding seed, and fruit trees bearing fruit after their kind, with its seed in it, on the earth;" and it was so.

¹² The earth brought forth grass, herbs yielding seed after their kind, and trees bearing fruit, with its seed in it, after their kind; and God saw that it was good.

¹³ There was evening and there was morning, a third day.

¹⁴ God said, "Let there be lights in the expanse of sky to divide the day from the night; and let them be for signs, and for seasons, and for days and years;

¹⁵ and let them be for lights in the expanse of sky to give light on the earth;" and it was so.

¹⁶ God made the two great lights: the greater light to rule the day, and the lesser light to rule the night. He also made the stars.

¹⁷ God set them in the expanse of sky to give light to the earth,

¹⁸ and to rule over the day and over the night, and to divide the light from the darkness. God saw that it was good.

¹⁹ There was evening and there was morning, a fourth day.

²⁰ God said, "Let the waters swarm with swarms of living creatures, and let birds fly above the earth in the open expanse of sky."

²¹ God created the large sea creatures, and every living creature that moves, with which the waters swarmed, after their kind, and every winged bird after its kind. God saw that it was good.

²² God blessed them, saying, "Be fruitful, and multiply, and fill the waters in the seas, and let birds multiply on the earth."

²³ There was evening and there was morning, a fifth day.

²⁴ God said, "Let the earth bring forth living creatures after their kind, livestock, creeping things, and animals of the earth after their kind;" and it was so.

²⁵ God made the animals of the earth after their kind, and the livestock after their kind, and everything that creeps on the ground after its kind. God saw that it was good.

²⁶ God said, "Let us make man in our image, after our likeness: and let them have dominion over the fish of the sea, and over the birds of the sky, and over the livestock, and over all the earth, and over every creeping thing that creeps on the earth."

²⁷ God created man in his own image. In God's image he created him; male and female he created them.

²⁸ God blessed them. God said to them, "Be fruitful, multiply, fill the earth, and subdue it. Have dominion over the fish of the sea, over the birds of the sky, and over every living thing that moves on the earth."

²⁹ God said, "Behold, I have given you every herb yielding seed, which is on the surface of all the earth, and every tree, which bears fruit yielding seed. It will be your food.

³⁰ To every animal of the earth, and to every bird of the sky, and to everything that creeps on the earth, in which there is life, I have given every green herb for food;" and it was so.

³¹ God saw everything that he had made, and, behold, it was very good. There was evening and there was morning, a sixth day.