727. Uočilo se kako su intimna prijateljstva i združivanja u svijetu promaknuta pomoću pozivnica za sudjelovanje u objedu za nečijim stolom; jer na taj način osoba koja poziva ima u vidu takav neki cilj koji promovira slaganje ili prijateljstvo. Puno veća svrha se poslužuje kada su pozivi prošireni na duhovne ciljeve. Gozbe u drevnim Crkvama su bile gozbe dobročinstva, a iste takve su bile i u primitivnoj Kršćanskoj Crkvi. U tim prilikama su gosti jedni druge ohrabrivali da sa iskrenošću srca nastave obožavati Gospoda. Zajedničko objedovanje prinosa u Šatoru od strane Djece Izraela je predstavljalo jednodušnost u obožavanju Jehove; i, prema tome, meso koje se jelo se nazivalo svetim, pošto je bilo dio prinosa, Jeremija 11:5; Hagaj 2:12; i na mnogim drugim mjestima. Zašto, onda, kruh i vino ne bi bili nazvani svetima, čak i pashalno meso, za Večerom Gospodnjom, koji je Sebe ponudio za grijehe cijelog svijeta?

[2] Štoviše, sjedinjenje sa Gospodom posredstvom Svete Večere se može ilustrirati pomoću veza između nekoliko obitelji koje svoje porijeklo vuku od zajednočkog pretka. Od njega dolaze oni koji su povezani krvnom vezom, i, po njihovom redu, srodstvom i vezama, i svi oni izvode nešto iz prvobitnog koljena. Oni na taj način ne nasljeđuju zbilja tijelo i krv; ali oni dobijaju od tijela i krvi dušu, i posljedično tome naklonost k sličnim stvarima pomoću kojih je ostvareno sjedinjenje. Samo ovo sjedinjenje se generalno pokazuje na njihovim licima baš kao i u njihovim običajima; i, prema tome, oni se nazivaju jednim tijelom, kao u Postanku, 29:14; 37:27; 2 Samuelu 5:1; 19:12, 13; i na drugim mjestima.

[3] Slično je po pitanju sjedinjenja sa Gospodom, koji je Otac svih vjernih i blaženih. Sjedinjenje sa Njime je ostvareno posredstvom ljubavi i vjere, a putem ovih se dvoje tako sjedinjenih nazivaju jednim tijelom. Prema tome, Gospod je rekao:

‘Onaj koji jede Moje tijelo, i pije Moju krv boravi u Meni, i Ja u njemu.’ Ivan 6:56.

Svatko vidi kako kruh i vino to ne ostvaruju, nego dobro ljubavi, koje je naznačeno ‘kruhom’, i istina vjere, koja je naznačena ‘vinom’, koji su Gospodnji vlastiti, iz Koga jedinog oni proizlaze i bivaju komunicirani. Svo je sjedinjenje, štoviše, ostvareno pomoću ljubavi, a ljubav nije ljubav bez povjerenja. Oni koji vjeruju kako je kruh tijelo, a vino krv, i koji ne mogu uzdignuti njihovu misao iza ovoga mogu ostati u njihovom vjerovanju. Oni bi, međutim, trebali, također vjerovati kako je tamo prisutno nešto najsvetije što ostvaruje sjedinjenje sa Gospodom; i da je to dodjeljeno čovjeku i pripojeno mu kao njegovo vlastito, iako to neprestano ostaje Gospodnje.