7
Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."
Arcana Coelestia # 1318
1318. 'And now they will not be held back from anything which they have thought of doing' means unless their state is now altered. This becomes clear from what follows. The internal sense of the Word is such that it looks continually to the things that follow, and the conclusion, although this is not so apparent in the literal sense. The kind of people described above are not held back from what they think of doing unless their state is altered The fact that their state was indeed altered is clear from what follows. To think of doing something is nothing else than intention, that is, the end in view. And the end a person has in view cannot possibly be held back, that is, altered unless his state is altered. For, as has been stated, a person's end in view is his very life. When his state is altered so is the end in view, and along with that end the thought as well. What kind of a change of state took place among the members of this Church will in the Lord's Divine mercy be stated later on.
Postanak 1
1
U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
3
I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.
4
I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
6
I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.
7
Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
8
A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
9
I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.
10
Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11
I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
12
I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
13
Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
14
I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
15
i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.
16
I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.
17
I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
18
da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19
Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
20
I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.
21
Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
22
I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"
23
Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
24
I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.
25
I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26
I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"
27
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28
I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"
29
I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
30
A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.
31
I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
