121. 3. GOSPOD JE NA TAJ NAČIN ISKUPIO NE SAMO LJUDE VEĆ TAKOĐER I ANĐELE.

Ovo slijedi iz onog što je bilo rečeno u prethodnom članku, da ukoliko Gospod nije izvršio iskupljenje, anđeli ne bi mogli nastaviti u njihovom stanju integriteta. Već spomenutim razlozima se mogu dodati sljedeća dva. 1. U vrijeme Gospodnjeg Prvog Dolaska, paklovi su narasli do takve mjere da su ispunili cijeli svijet duhova, koji leži između neba i pakla; i tako nisu samo uznemirili najniže nebo, već su također napadali na srednje nebo, na koje su nasrtali na tisuće različitih načina; i koje bi bilo uništeno da ga Gospod nije zaštitio. Ovu pobunu paklova naznačava toranj koji je bio izgrađen u zemlji Sinar, čiji vrh je dosezao do neba; ali je poduhvat njegovih graditelja bio osujećen pomutnjom jezika. Oni su bili raspršeni, i grad je bio nazvan Babel. Postanak 11:1-9. Što je tamo označeno sa tornjem, i sa pomutnjom jezika je objašnjeno u Nebeskim Tajnama, objavljenim u Londonu.

[2] Paklovi su se povećali do takve mjere pošto je u vremenu Gospodnjeg dolaska na svijet cijela zemlja sebe potpuno otuđila od Boga putem idolopoklonstva i čarobnjaštva; a Crkva koja je postojala među djecom Izraela, i kasnije među Židovima, je bila u potpunosti uništena krivotvorenjem i izopačivanjem Riječi. Kako su i Židovi i Pogani nakon smrti prelazili u duhovni svijet, oni su se toliko povećali i umnožili da odatle nisu mogli biti otjerani da Bog Osobno nije sišao, i zatim iskoristio snagu Svoje Božanske ruke. Kako je to bilo ostvareno je opisano u malom djelu, Posljednji Sud, objavljenom u Londonu u 1758 godini. To je bilo ostvareno od strane Gospoda kada je bio u svijetu. Sličan sud je od strane Gospoda bio ostvaren u današnje vrijeme, pošto je, kao što je bilo rečeno iznad, ovo vrijeme Njegovog Drugog Dolaska, koji je predskazan kroz Apokalipsu, i u Mateju 24:3, 30; u Marku 13:26; u Luki 21:27; u Djelima Apostola 1:11; i na drugim mjestima. Razlika je, da su se prilikom Njegovog Prvog Dolaska paklovi postepeno povećavali idolopoklonicima, čarobnjacima i krivotvoriteljima Riječi; dok su prilikom Njegovog Drugog Dolaska oni bili povećavani takozvanim Kršćanima, i onima koji su ispunjeni prirodnjaštvom, i onima koji krivotvore Riječ potvrđujući iz nje njihovo isprazno vjerovanje u tri Božanske Osobe od vječnosti, i Gospodnju muku kao ono što čini sâmo iskupljenje; jer ovi su u Apokalipsi 12 i 13 predstavljeni sa ‘zmajem’ i ‘lažnim prorokom’.

[3] 2. Drugi razlog zašto je Gospod također iskupio anđele je, da se ne samo svaki čovjek, već također i svaki anđeo, zadržava od zla i održava u dobru od strane Gospoda; jer nitko, bilo anđeo bilo čovjek, nije u dobru od sebe samog, već je svo dobro od Gospoda. Kada je, prema tome, podnožje anđela, koje je u svijetu duhova, bilo odmaknuto pod njima, oni su bili kao čovjek koji sjedi na prijestolju kada su njegove potpore oduzete. Da anđeli nisu čisti u očima Božjim je očigledno iz proročkih dijelova Riječi, i također i Knjige o Jobu; i isto tako iz ovog razmatranja da ne postoji ni jedan jedini anđeo koji jednom nije bio čovjek. Ovo potvrđuje ta sekcija o Vjeri Novog Jeruzalema i Nove Crkve u njezinom generalnom i njezinom pojedinačnom obliku, na početku ovog djela, gdje je rečeno:

Da je Gospod došao na svijet kako bi od čovjeka otklonio paklove; što je On ostvario pobjedom u borbama protiv njih. On ih je tako pokorio, vratio u prijašnje stanje poslušnosti Njemu.

Nadalje:

Da je Jehova Bog sišao i prisvojio Ljudsko, u svrhu ponovne uspostave reda svih stvari na nebu, ... i u Crkvi. Jer u to vrijeme je sila vraga, to jest, pakla, prevladavala nad nebeskom silom, a na Zemlji je sila zla prevladavala nad silom dobra. Posljedično tome, čovječanstvu je prijetilo neminovno uništenje. Ovo predstojeće uništenje je Jehova Bog spriječio posredstvom Svog Ljudskog (tijela), koje je bilo Božanska Istina, i tako je On iskupio i anđele i ljude. Iz ovog je jasno da ukoliko Gospod nije došao na svijet nitko ne bi bio mogao biti spašen. Situacija je slična i danas; i prema tome, ukoliko Gospod ponovno ne dođe na svijet... nitko se ne može spasiti.'

Vidi iznad, br. 2, 3.