157. Pošto se pod čovjekovim duhom misli na njegov um, ‘biti u duhu’, fraza koja se ponekad pojavljuje u Riječi, prema tome naznačava stanje uma odvojenog od tijela; a kako su proroci, dok su bili u tom stanju, vidjeli takve stvari kakve postoje u duhovnom svijetu, to stanje se naziva ‘Božja vizija’. Njihovo stanje je onda bilo poput onog u samih duhova i anđela u tom svijetu; a u tom stanju čovjekov duh, poput njegovog uma s obzirom na vid, može biti prebačen sa jednog na drugo mjesto, dok tijelo ostaje na svom vlastitom mjestu. U tom stanju se ja sada nalazim u trajanju od dvadeset i šest godina, sa tom razlikom, da sam ja istovremeno bio i duhu i u tijelu, a jedino ponekad izvan tijela. Ezekijel, Zaharija, Danijel, i Ivan dok je pisao Knjigu Apokalipse, su bili u tom stanju, kao što je očigledno iz sljedećih odlomaka. Ezekijel kaže:

‘Tada me duh podiže i ponese me u viziji Duha Božjeg k izgnanicima u zemlju kaldejsku. Tako da je vizija koju gledah iščeznula.’ Ezekijel 11:1, 24.

‘Duh ga je podigao i začuo je iza sebe zemljotres.’ 3:12, 14.

‘Duh ga je podigao između zemlje i neba, i ponio ga k onima u Jeruzalemu, i ugledao je odvratnosti.’ 8:3, i naknadni stihovi.

‘Ugledao je četiri živa stvorenja, koja su bili kerubi, i sa njima različite stvari.’ Ezekijel 1 i Ezekijel 10.

‘i novu zemlju, i novi hram, i anđela kako ih mjeri.’ Ezekijel 40 i Ezekijel 48.

Da je on onda bio u viziji, i u duhu, vidi se iz 40:2 i 43:5.

[2] Slučaj je bio isti sa Zaharijom, sa kojim je onda bio anđeo, kada je ugledao 'čovjeka kako jaše među mirtama', 1:8, i naknadni stihovi: 'četiri roga', Zaharija 1:18; i 'čovjeka sa mjeračkim užetom u ruci', Zaharija 2:1-5; i naknadni stihovi.

Danijel je bio u sličnom stanju,

'kada je ugledao četiri zvijeri kako izlaze iz mora, i mnoge stvari u odnosu na njih.' Danijel 7:1-3;

'i kada je ugledao borbe između ovna i jarca.' 8:1 i naknadni stihovi.

Da je on te stvari vidio u viziji je iskazano u 7:1, 2, 7, 13; 8:2; 10:1, 7, 8.

Anđeo Gabrijel mu se ukazao u viziji, i govorio je sa njime, 9:21.

[3] Ivan je doživio isto kada je pisao Knjigu Apokalipse, jer on kaže kako je,

'u Dan Gospodnji bio u duhu.' Apokalipsa 1:10;

'da je u duhu bio odnešen u pustinju.' 17:3.

'te, u duhu, na veliku i visoku planinu.' 21:10;

da je vidio 'u viziji', 9:17;

i na drugim mjestima kako je 'vidio' što je opisao, poput Sina Čovječjeg sred sedam svijećnjaka, šator, hram, kovčeg i oltar u nebu; knjigu zapečaćenu sa sedam pečata, i konje koji izlaze iz nje; četiri životinje oko prijestolja; dvanaest tisuća odabranih iz svakog plemena; Jagnje na Planini Sionskoj; skakavce koji se izdižu iz bezdana; zmaja i njegov rat sa Mihaelom; ženu kako rađa muško dijete, i njezin bijeg u pustinju pred zmajem; dvije zvijeri, jednu kako izranja iz mora a drugu iz zemlje; ženu koja sjedi na grimiznoj zvijeri; zmaja bačenog u more vatre i sumpora; bijelog konja i veliku večeru; silazak Svetog Grada Jeruzalema, čije kapije, zidove i temelje je opisao: rijeku vode života, i drveće života koje daje plodove svakog mjeseca; i mnoge druge stvari. Petar, Jakov i Ivan su bili u sličnom stanju kada su ugledali preobraženog Isusa; i Pavle također, kada je sa neba čuo neizrecive stvari.