Bible

 

Izlazak 35

Studie

   

1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reče: "Ovo vam je Jahve naložio da činite:

2 Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smrću.

3 Na subotnji dan ni vatre ne ložite po svojim stanovima."

4 Nadalje Mojsije reče svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve naredio:

5 Među sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuča;

6 ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana;

7 učinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva,

8 ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan;

9 oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik.

10 A svi koji su među vama vješti neka dođu praviti što je Jahve naredio:

11 Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove priječnice i stupce; njegova podnožja;

12 njegov Kovčeg i motke; Pomirilište pa zavjesu za zaklon;

13 stol s njegovim motkama i sve njegove potrepštine; prinesene hljebove;

14 svijećnjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeće, onda ulje za svjetlo;

15 kadioni žrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalište;

16 žrtvenik za žrtve paljenice s njegovom rešetkom od tuča; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;

17 zastore za dvorište; stupce i njihova podnožja, pa zastor na ulazu u dvorište;

18 kočiće za Prebivalište i kočiće za dvorište s njihovim uzicama;

19 svečano ruho za vršenje službe u Svetištu - posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih sinova."

20 Nato se sva izraelska zajednica povuče ispred Mojsija.

21 A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala dođe noseći svoj prinos u čast Jahvi za gradnju Šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posvećena odijela.

22 Strčaše se muževi i žene: svi koje je srce vuklo donesoše zapinjača, naušnica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u čast Jahvi.

23 Svi kod kojih se našlo ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, učinjenih ovnujskih koža ili finih koža donesoše svoje.

24 Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuču donese to kao prinos u čast Jahvi. Svatko u koga se našlo bagremova drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.

25 Sve žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile što bijahu oprele: ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

26 Sve opet žene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vještine prele su kostrijet.

27 Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik;

28 pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan.

29 I tako Izraelci - svi ljudi i sve žene koje je srce poticalo da pridonesu bilo što poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvrši - donesoše to kao dragovoljan prinos u čast Jahvi.

30 Potom reče Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina.

31 Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima:

32 da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuča;

33 da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao.

34 Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge.

35 Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom; oni tkaju tkanine od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10730

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10730. And on the seventh day there shall be to you holiness, a Sabbath of Sabbath to Jehovah. That this signifies the second state of the regeneration of man, when he has conjunction with the Lord; and that in the supreme sense it signifies the union of the Lord’s Human with the Divine Itself; is evident from the representation of the Sabbath, as being the second state of the regeneration of man, when he is in good, and thus is led by the Lord (see n. 8510, 8890, 8893, 9274); and as being in the supreme sense the union of the Human with the Divine Itself in the the Lord, (n. 8495, 10367, 10374). For when the Lord was in the world, He first made His Human Divine truth; but when He went out from the world, He made His Human Divine good through a union with the Divine Itself that was in Him. In the supreme sense this is represented by the Sabbath, and therefore it is called “a Sabbath of Sabbath to Jehovah.” The Lord does the like with the man whom He is regenerating. He first imbues him with truths, and afterward by means of the truths He conjoins him with good, thus with Himself. This is represented by the Sabbath in the relative sense; for the regeneration of man is an image of the glorification of the Lord; that is, as the Lord glorified His Human, so He regenerates man.

[2] By the “Sabbath” in its proper sense is signified rest and peace, because when the Lord united His Human to the Divine Itself He had peace, for the combats then ceased, and all things in the heavens and in the hells had been reduced into order. And accordingly there was peace not for Him only; but also for the angels in the heavens, and for men on earth, there were peace and salvation.

[3] As these two truths here treated of are the very universals on which all other things of the church depend, therefore the hallowing of the Sabbath, by which these two are signified, is the only thing here set forth. For the universal truth of all is that the Lord united His Human to the Divine Itself, and that from this man has peace and salvation. And it is also a universal truth that man must be conjoined with the Lord, in order that he may have peace and salvation, and this is effected by means of regeneration. For this reason also, among the Israelitish nation the Sabbath was the chief representative and the chief sign of a covenant with Jehovah, that is, of conjunction with the Lord (see n. 10357, 10372); a “covenant” denotes conjunction.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.