Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 "Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;

2 onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolača zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeničnog brašna.

3 Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna."

4 "Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi.

5 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik i opaši ga tkanicom oplećka.

6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

7 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga.

8 Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje;

9 opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"

10 "Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu.

11 Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji.

12 Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika.

13 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku.

14 Meso od junca, njegovu kožu i njegovu nečist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica.

15 Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke.

16 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana.

17 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu.

18 I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u čast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena.

19 Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

20 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo.

21 Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova."

22 "Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje -

23 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom.

24 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom.

25 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u čast Jahvi.

26 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.

27 Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova.

28 Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam koji Jahvi pripada.

29 Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posvećeni.

30 Sin koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana."

31 "Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj njegovo meso na posvećenome mjestu.

32 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka.

33 Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posvećeno.

34 Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno."

35 "Točno tako učini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posvećuj ih sedam dana.

36 Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posvećen.

37 Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako će žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit će posvećeno."

38 "A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida.

39 Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer.

40 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina.

41 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u čast Jahvi paljenu.

42 Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim.

43 I s Izraelcima ću se tu sastajati, i moja će ih slava posvećivati.

44 Ja ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici.

45 Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog.

46 Upoznat će oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam među njima - ja, Jahve, Bog njihov."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10299

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10299. An ointment the work of a perfumer. That this signifies from the influx and operation of the Divine of the Lord into each and all things, is evident from the signification of “ointment,” or “aromatic,” as being truths in each and all things of worship (see n. 10264); and from the signification of “the work of an ointment maker” or “perfumer,” as being the influx and operation of the Divine Itself (n. 10265).

[2] How it is to be understood that there must be influx and operation into each and all things of worship shall also be briefly told. It is believed by those who are not acquainted with the arcana of heaven that worship is from man, because it proceeds from the thought and affection which are in him; but the worship which is from man is not worship, consequently the confessions, adorations, and prayers which are from man, are not confessions, adorations, and prayers which are heard and received by the Lord; but they must be from the Lord Himself with man. That this is so is known to the church, for it teaches that nothing that is good proceeds from man, but that all good is from heaven, that is, from the Divine there. From this also is all the good in worship; and worship without good is not worship; consequently in holy worship the church prays that God may be present and lead the thoughts of the discourse. The case herein is this. When a man is in genuine worship, then the Lord flows into the goods and truths which are with him, and raises them to Himself, and with them the man, insofar and in such a manner as he is in them. This elevation does not appear to the man unless he is in the genuine affection of truth and good, and in the knowledge, acknowledgment, and faith that everything good comes from above, from the Lord.

[3] That it is so may be comprehended even by those who are wise from the world, for they know from their learning that natural influx, which is called by them physical influx, is not possible, but only spiritual influx; that is, that nothing can flow in from the natural world into heaven, but only from heaven into the world. From all this it can be seen how it is to be understood that the influx and operation of the Divine of the Lord are into each and all things of worship. That it is so has frequently been given me to experience; for it has been given me to perceive the very influx, the calling forth of the truths which were with me, their application to the objects of prayer, the affection of good that was adjoined, and the elevation itself.

[4] Nevertheless a man must not let down his hands and await influx, for this would be to act like an effigy devoid of life; in spite of all he must think, will, and act as of himself, and yet must ascribe to the Lord everything of thought of truth and of endeavor of good; by so doing there is implanted in him by the Lord the capability of receiving Him and the influx from Him.

[5] For man was created no otherwise than to be a receptacle of the Divine; and the capability of receiving the Divine is formed in no other way. When this capability has been formed, he afterward has no other will than that it should be so; for he loves the influx from the Lord, and is averse to any working from himself; because the influx from the Lord is the influx of good, whereas any working from himself is the working of evil. In such a state are all the angels in heaven; therefore by “angels” in the Word are signified truths and goods which are from the Lord, because the angels are receptions of these (n. 1925, 3039, 4085, 4295, 8192).

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.