2
Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.
Danijel 5:2
Istinska Kršćanska Religija # 754
754. Crkva je dokončana pomoću različitih sredstava, posebice onima koji uzrokuju da neistina izgleda kao istina. Kada se to dogodi, onda dobro, koje je u sebi dobro, i koje se naziva duhovno dobro, više ne postoji. Ono za što se tada smatra kako je dobro, je jedino prirodno dobro, proizvod moralnog života. Dokončanje istine, i sa njom dobra, je zbog poglavito dvije prirodne ljubavi, ljubavi prema sebi samome i ljubavi prema svijetu; koje su potpuno nasuprotne dvjema duhovnim ljubavima; ljubav prema sebi samome, kada vlada, je nasuprotna ljubavi prema Bogu, a ljubav prema svijetu, kada vlada, je nasuprotna ljubavi prema bližnjemu. Ljubav prema sebi samome se sastoji od toga da čovjek želi dobro jedino samome sebi, i nikome drugome osim poradi sebe samoga; a tako je i sa ljubavi prema svijetu. Kada su ove dvije ljubavi njegovane, one se kroz tijelo šire poput gangrene, i postepeno ga cijelog uništavaju.
Da je takva ljubav provalila u Crkvu je jasno vidljivo iz opisa koji je dan o Babilonu,
Postanak 11:1-9; Izaija 13,14, 47; Jeremija 1; i Danijel 2:31-47; 3:1-7, i naknadni stihovi; 5; 6:8 do kraja; 7:1-14; i u Apokalipsi 17 i Apokalipsi 18, od početka do kraja svakoga.
Jer Babilon je sebe na kraju uzvisio do takvog stupnja da nije samo sebi prebacio Gospodnju Božansku moć, već također sa najvećim žarom nastoji ščepati sva blaga ovog svijeta. I može se zaključiti po znacima i pojavama koje nisu bez značenja, da bi slične ljubavi izbile među mnogim liderima Crkve izvan Babilona, da njihova moć nije ograničena i sputana. Slijedi, onda, da bi čovjek pod utjecajem takve dominantne ljubavi sebe smatrao Bogom, a svijet nebom, i izopačio bi svaku istinu Crkve. Jer istina, koja je u sebi istina, se ne može znati i priznati od strane prosto prirodnog čovjeka, niti mu se može dati od strane Boga, pošto ona pada u izopačeni um i postaje neistina. Pored ove dvije ljubavi, postoje također i drugi uzroci dokončanja istine i dobra, i posljedično tome Crkve; ali ovi su sekundarni i podređeni su ovim dvjema.
Apokalipsa 18
1
Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.
2
On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih
3
jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina."
4
Začujem i drugi glas s neba: "Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!
5
Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih.
6
Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko!
7
Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!'
8
Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"
9
I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina.
10
Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!"
11
I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje:
12
ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora;
13
ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše.
14
"Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!"
15
Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati:
16
"Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!
17
U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje
18
i, gledajući dim njezina požara, zapomažu: "Koji li je grad sličan gradu ovom velikom?"
19
I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!"
20
Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!
21
I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: "Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!"
22
"Glas citraša i pjevača i svirača i trubljača u tebi se više neće čuti! Obrtnik vješt kojem god umijeću u tebi se više neće naći! Klopot žrvnja u tebi se više neće čuti!
23
Svjetlost svjetiljke u tebi više neće sjati! Glas zaručnika i zaručnice u tebi se više neće čuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i čaranja tvoja zavedoše sve narode;
24
i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."
