Bible

 

Danijel 5

Studie

   

1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.

2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

3 Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

5 Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

7 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu."

8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.

9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

10 Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

12 Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje."

13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

14 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

15 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

16 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu."

17 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

19 Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:

23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

25 "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

26 A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;

27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;

28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."

29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

30 Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Istinska Kršćanska Religija # 754

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

754. Crkva je dokončana pomoću različitih sredstava, posebice onima koji uzrokuju da neistina izgleda kao istina. Kada se to dogodi, onda dobro, koje je u sebi dobro, i koje se naziva duhovno dobro, više ne postoji. Ono za što se tada smatra kako je dobro, je jedino prirodno dobro, proizvod moralnog života. Dokončanje istine, i sa njom dobra, je zbog poglavito dvije prirodne ljubavi, ljubavi prema sebi samome i ljubavi prema svijetu; koje su potpuno nasuprotne dvjema duhovnim ljubavima; ljubav prema sebi samome, kada vlada, je nasuprotna ljubavi prema Bogu, a ljubav prema svijetu, kada vlada, je nasuprotna ljubavi prema bližnjemu. Ljubav prema sebi samome se sastoji od toga da čovjek želi dobro jedino samome sebi, i nikome drugome osim poradi sebe samoga; a tako je i sa ljubavi prema svijetu. Kada su ove dvije ljubavi njegovane, one se kroz tijelo šire poput gangrene, i postepeno ga cijelog uništavaju.

Da je takva ljubav provalila u Crkvu je jasno vidljivo iz opisa koji je dan o Babilonu,

Postanak 11:1-9; Izaija 13,14, 47; Jeremija 1; i Danijel 2:31-47; 3:1-7, i naknadni stihovi; 5; 6:8 do kraja; 7:1-14; i u Apokalipsi 17 i Apokalipsi 18, od početka do kraja svakoga.

Jer Babilon je sebe na kraju uzvisio do takvog stupnja da nije samo sebi prebacio Gospodnju Božansku moć, već također sa najvećim žarom nastoji ščepati sva blaga ovog svijeta. I može se zaključiti po znacima i pojavama koje nisu bez značenja, da bi slične ljubavi izbile među mnogim liderima Crkve izvan Babilona, da njihova moć nije ograničena i sputana. Slijedi, onda, da bi čovjek pod utjecajem takve dominantne ljubavi sebe smatrao Bogom, a svijet nebom, i izopačio bi svaku istinu Crkve. Jer istina, koja je u sebi istina, se ne može znati i priznati od strane prosto prirodnog čovjeka, niti mu se može dati od strane Boga, pošto ona pada u izopačeni um i postaje neistina. Pored ove dvije ljubavi, postoje također i drugi uzroci dokončanja istine i dobra, i posljedično tome Crkve; ali ovi su sekundarni i podređeni su ovim dvjema.

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.