1
Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše.
2
Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!
3
Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat !"
4
Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat !"
5
Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.
6
A Jošua, sin Nunov, i Kaleb , sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću.
7
Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra.
8
Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko .
9
Samo, nemojte se buniti protiv Jahve ! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas . Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve ! Ne bojte ih se!"
10
I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.
11
Tada reče Mojsiju: "Dokle će me taj narod prezirati ? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?
12
Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega."
13
Onda Mojsije reče Jahvi: "Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih.
14
Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve , usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice , i da ti, Jahve , u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima.
15
Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će:
16
'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.'
17
Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši:
18
'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup , ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.'
19
Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde."
20
"Opraštam po riječi tvojoj", reče Jahve .
21
"Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja ,
22
ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas ,
23
neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti .
24
A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
25
Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."
26
Još reče Jahve Mojsiju i Aronu:
27
"Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu.
28
Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve , kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti.
29
U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.
30
Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.
31
A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli.
32
A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
33
Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
34
Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset , za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti.
35
Ja, Jahve , to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine."
36
A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujući zemlju;
37
oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.
38
Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb , sin Jefuneov.
39
Kad je Mojsije prenio te riječi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti.
40
I uranivši ujutro počnu se uspinjati na vrh brda govoreći. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili."
41
A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Nećete uspjeti.
42
Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji , jer Jahve nije među vama.
43
Ta ondje se pred vama nalaze Amalečani i Kanaanci te ćete od mača pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neće biti s vama."
44
Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda , iako se ni Kovčeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.
45
Amalečani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.