IBhayibheli

 

Mihej 1

Funda

1 Reč Gospodnja koja dođe Miheju Moresećaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih, što vide za Samariju i za Jerusalim.

2 Čujte, svi narodi, slušaj, zemljo i šta je na njoj, i Gospod Bog da vam je svedok, Gospod iz svete crkve svoje.

3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mesta svog, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim.

4 I gore će se rastopiti pred Njim, i doline će se rasesti, kao vosak od ognja i kao voda što teče niz strmen.

5 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grehe doma Izrailjevog. Koje je zločinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine Judine? Nije li Jerusalim?

6 Zato ću učiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaću kamenje njeno u dolinu i otkriću joj temelje.

7 I svi rezani likovi njeni razbiće se, i svi će se darovi njeni sažeći ognjem, i sve ću idole njene potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet će biti plata kurvarska.

8 Zato ću plakati i ridati; hodiću svučen i go, plakaću kao zmajevi i tužiću kao sove.

9 Jer joj se rane ne mogu isceliti, dođoše do Jude, dopreše do vrata mog naroda, do Jerusalima.

10 Ne javljajte u Gatu, ne plačite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.

11 Izađi, stanovnice safirska, s golom sramotom; stanovnica sananska neće izaći; žalost vet-ezilska neće vam dati stanka.

12 Jer stanovnica marotska tuži za svojim dobrom. Jer siđe zlo od Gospoda do vrata jerusalimskih.

13 Upregni brze konje u kola, stanovnice lahiska, koja si početak grehu kćeri sionskoj, jer se u tebi nađoše zločinstva Izrailjeva.

14 Zato pošalji darove Moresetu gatskom; domovi ahsivski prevariće careve Izrailjeve.

15 Još ću ti dovesti naslednika, stanovnice mariska; doći će do Odolama, slave Izrailjeve.

16 Načini se ćelava i ostriži se za milom decom svojom; raširi ćelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.

Okususelwe Emisebenzini kaSwedenborg

 

Nebeske Tajne #10405

Funda lesi Sigaba

  
Yiya esigabeni / 10837  
  

10405.

4. A on uzev iz ruku njihovih. Da ovo označava ono što povlađuje njihovom propriumu, vidi se iz značenja doneti Aronu, što označava sakupiti u jedno one stvari iz smisla slova u Reči koje povlađuje spoljašnjim ljubavima i njihovim načelima. Da je ovo označeno donošenjem Aronu zlatnih obolaca koji su bili u ušima njihovih žena, sinova, i kćeri, vidi se iz onoga što je gore pokazano, br. 10402.

  
Yiya esigabeni / 10837  
  

Okususelwe Emisebenzini kaSwedenborg

 

Nebeske Tajne #6299

Funda lesi Sigaba

  
Yiya esigabeni / 10837  
  

6299. I reče: tobom će Izrailj blagosiljati govoreći: Bog neka te učini kao Efraima [Efrema) i kao Manasiju. Da ovo označada da on želi da njegovo duhovno bude u u istini Intelektualnog i u dobru Voljnog, vidi se iz repreentacije Izrailja, koji je duhovno dobro (vidi br. 5801, 5803, 5833); i iz reprezentacije Efraima, koji je istina Intelektualnog, i reprezentacije Manasije, koji je dobro Voljnoga (o čemu gore). Da duhovno, koje je Izrailj, može da bude u njima, označeno je ovim rečima, tobom (u tebi) će Izrailj blagosiljati, govoreći: Bog neka te učini . Što se tiče duhovnoga koje je pretsavljeno 2 Izrailjem koji je u istini Intelektualnog i u dobru Voljnog, koji su Efraim i Manasija, ovakav je slučaj. Duhovno dobro koje je pretstavljeno Izrailjem, je duhovno unutrašnje crkve; dok su istina i dobro pretstavljeni Efraimom i Manasijom spoljašnje crkve (vidi br. 6296).

Da bi Unutrašnje postalo unutrašnje crkve, ono mora da bude u spoljašnjem crkve, jer Spoljašnje zauzima mesto temelja na kojima stoji Unutrašnje, i ono je prijemnik u koji se Unutrašnje uliva. Otuda to da Prirodno, koje je Spoljašnje, treba da se nanovo rodi; jer ako se ne rodi nanovo, Unutrašnje nema ni temelj ni prijemnika; a ako nema temelj i prijemnik, ono potpuno nestaje. Ovo je ono na šta se misli kad se kaže da njegovo vlastito duhovno treba da bude u istini Intelektualno i u 3 dobru Voljnoga. Kao ilustraciju ovoga uzmite ovaj primer. Samo osećanje za ljubav prema bližnjemu koje čovek osečće u sebi kao mir i blaženost kada pomaže bližnjemu a da ne očekuje nikakvu nagradu, to je unutrašnje crkve; ali hteti to dobro i činiti ga od istine, to jest, jer je tako zapoveđeno u Reči, to je Spoljašnje crkve. Ako Prirodno, koje je Spoljašnje, nije u slozi s tim, to jest, ako ne hoće niti pak čini ovo dobro, jer ne vidi neku nagradu za to (jer u Prirodnom ili spoljašnjem čoveku postoji nasledna i aktuelna naklonost kako iz onoga što je nasledno kao i onoga što je aktuelno), tada Unutrašnje nema temelja, niti odgovarajućeg prijemnika, nego samo prijemnika koji samo odbacuje ili izokreće ili guši influks; a stoga Unutrašnje se gubi, to jest, ono se zatvara i zatrpava (začepi), tako da ništa od neba ne može da dopre do Prirodnog kroz Unutrašnje, osim nešto svetla opšte prirode kroz pukotine svuda okolo, koliko da čove još uvek ima moć mišljenja, htenja i govora, ali sve u skladu s onim što je u Prirodnom, a to znači u korist zla i obmane, a protivu dobra i istine u koju svrhu on tome potčinjava ono malo duhovne svetlosti koja se probija kroz pukotine i širi okolo.

  
Yiya esigabeni / 10837