IBhayibheli

 

Izlazak 30

Funda

   

1 Još načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga.

2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 I pokuj ga čistim zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu venac zlatan unaokolo.

4 I načini mu po dva biočuga zlatna ispod venca na dva ugla njegova s obe strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi.

5 A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 I metni ga pred zaves koji visi pred kovčegom od svedočanstva prema zaklopcu koji je nad svedočanstvom, gde ću se s tobom sastajati.

7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od kolena do kolena vašeg.

9 Ne prinosite na njemu kad tuđi niti žrtvu paljenicu niti prinos; ni naliv ne lijte na njemu.

10 Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovim Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za greh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašeg; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kad staneš brojati sinove Izrailjeve, između onih koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih staneš brojati.

13 A neka da svaki koji ide u broj pola sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); pola sikla biće prilog Gospodu.

14 Ko god ide u boj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših.

16 I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevim spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Načini i umivaonicu od bronze i podnožje joj od bronze za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba večna Aronu i semenu njegovom od kolena do kolena.

22 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavog pola toliko, dvesta pedeset, i iđirota takođe dvesta pedeset,

24 I kasije pet stotina merom svetom, i ulja maslinovog jedan in.

25 I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje veštinom apotekarskom; to da bude ulje svetog pomazanja.

26 I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svedočanstva,

27 I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 I oltar na kome se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno.

29 Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i šta ih se god dotakne biće sveto.

30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici.

31 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ovo neka mi bude ulje svetog pomazanja od kolena do kolena vašeg.

32 Telo čovečje neka se ne maže njim, niti pravite takvo ulje kakvo je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

35 I od toga načini kad, sastavljen veštinom apotekarskom, čist i svet.

36 I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svedočanstvom u šatoru od sastanka, gde ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 A takav kad kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Ako li bi ko načinio takav da ga miriše, istrebiće se iz naroda svog.

   

Okususelwe Emisebenzini kaSwedenborg

 

Nebeske Tajne #10243

Funda lesi Sigaba

  
Yiya esigabeni / 10837  
  

10243. Neka se umivaju vodom. Da ovo označava očišćenje pomoću istina vere, vidi se iz značenja umivanja , što označava očišćenje od zala i obmana, vidi gore, br. 10237; i iz značenja vode koja označava istine vere, vidi br. 10238. Onaj ko ne zna šta je označeno pranjem, a šta nogama i rukama, ne može da zna na šta se odnose ove reči kod Jovana, po tom Isus usu vodu u umvaonicu, i p0če prati noge učenicima i otirati ubrusm kojim beše zapregnut. Onda dođe k Simonu Petru, koji mu reče: zar ti da pereš moje noge? Isus odgovori: Ono što ja činim sada ti ne znaš, ali ćeš doznati kasnije. Petar mu reče: nikad ti ne ćeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge, nego i ruke i glavu. Isus mu reče: opranome ne treba do samo noge prati, jer je sav čist Jovan 13:5-10. Ko može da zna na šta se odnosi ono što je Gospod rekao, Ono što ja činim, ti sada ne znaš? tako isto, ako te ne operem, nemaš dela sa mnom? isto tako, Onaj ko je opran, njemu treba samo noge prati, jer je sav čist? Da je predmet o kome se ovde govori očišćenje od zala i obmana, može se znati samo iz unutrašnjeg smisla; iz kojega postaje očito da se pranjem označava očišćenje od zala i obmana; vodom u umivaonici, istina vere u prirodnom; lanenim ubrusom, kojim je Gospod bio zaogrnut, i kojim je otirao njihove noge, Božanska istina koja proističe iz Njega; nogama, čovekovo Prirodno; pranjem glave, ruku i nogu, preporod; slično i onim koji je opran. Stoga se pranjem označava očišćenje čovekovog Prirodnog, jer ako se ovo ne opere i ne očisti dok je čovek u prirodnom svetu, to se više ne može učiniti u večnosti; jer on ostaje u onome stanju Prirodnog u kome umre. Nema popravka kasnije, jer je to podloga u koju se ulivaju unutrašnje to jest duhovne stvari kao u svoj prijemnik; kad je to izokrenuto, izokreću se isto tako i unutrašnje stvari kda se uliju. Isto je kada je oko povređeno, ili neki čulni organ iii telesni ud, jer unutrašnje stvari osećaju i deluju kroz ove u skladu s njihovim primanjem. Da se čovek ne moče očistiti u večnosti ako se njegovo prirodno nije očistilo u prirodnom svetu, označeno je Gospodovim rečima, Ono što ja činim sada, doznaćeš kasnije. Da onaj ko je preporođen treba da samo očišćava prirodno, označeno je ovim rečima, Opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist. A da Gospod sam očišćava, označeno je ovim rečima, Ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. A da se ovo vrši preko Božanske Istine koja proističe od Gospoda, označeno je Njegovoim otiranjem lanenim ubrusom kojim je bio zaogrnut. Da laneni ubrus označava istinu od Božanskog, vidi br. 7601; stoga laneni ubrus kojim je Gospod bio zaogrnut označava Božansku Istinu od Njega. Da voda označava istinu vere, vidi br. 10238; da umivaonica, koj adrži vodu, označava Prirodno, vidi br. 10235; da pranje glave, ruku i nogu, ili celoga tela, označava preporod, br. 10239. I da noge označavaju čovekovo Prirodno, br. 10241. Iz svega ovoga opet je očito da je Gospod govorio u korespondencijama (saobraznostima), stoga od unutrašnjeg smisla, jer od neba, gde je taj smisao. Stoga ako se Gospodova Reč ne razume u tome smislu, može se razumeti samo malo (prim. prev. na drugim mestima, kao u raspravi o Sv. Pismu br. 55, autor navodi da se ono što je nužno za izbaljenje vidi u Sv. Pismu kao što se vidi lice i ruke na čoveku. Uz to treba napomenuti da je unutrašnji smisao slojevit; prvi po redu je istorijski unutrašnji smisao koji govori o razvoju Božije crkve u svetu; drugi je u utrašnjim ili duhovnim koji govori o očišćenju i preporodu čovek, a treći je i najviši onaj koji govori o tome kako je Gospod proslavio Svoje Ljudsko. Ovi smislovi su poznati u tri neba, prirodnom, duhovnom i nebeskom kao smislovi koje razumeju duhovi, to jest, anđeli u tim nebesima, popraćeni stanjima osećanja sreće i blaženstva, kao i opažanja istine, koji rastu što su nebesa viša, odnosno dublja).

  
Yiya esigabeni / 10837  
  

IBhayibheli

 

Jevanðelje po Jovanu 13

Funda

   

1 A pred praznik pashe znajući Isus da Mu dođe čas da pređe iz ovog sveta k Ocu, kako je ljubio svoje koji behu na svetu, do kraja ih ljubi.

2 I po večeri, kad većđavo beše metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da Ga izda,

3 Znajući Isus da Mu sve Otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide,

4 Ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;

5 Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut.

6 Onda dođe k Simonu Petru, i on Mu reče: Gospode! Zar Ti moje noge da opereš?

7 Isus odgovori i reče mu: Šta ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš posle doznati.

8 Reče Mu Petar: Nikad Ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem nemaš deo sa mnom.

9 Reče Mu Simon Petar: Gospode! Ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.

10 Isus mu reče: Opranom ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.

11 Jer znaše izdajnika svog, zato reče: Niste svi čisti.

12 A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sedavši opet za trpezu reče im: Znate li šta ja učinih vama?

13 Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.

14 Kad dakle ja oprah vama noge, Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugom prati noge.

15 Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.

16 Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onog koji ga je poslao.

17 Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.

18 Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izabrah; nego da se zbude pismo: Koji sa mnom hleb jede podiže petu svoju na me.

19 Sad vam kažem pre nego se zbude, da kad se zbude, verujete da sam ja.

20 Zaista, zaista vam kažem: Koji prima onog koga pošaljem mene prima; a ko prima mene prima Onog koji me posla.

21 Rekavši ovo Isus posta žalostan u duhu, i posvedoči i reče: Zaista, zaista vam kažem: Jedan između vas izdaće me.

22 Onda se učenici zgledahu među sobom, i čuđahu se za koga govori.

23 A jedan od učenika Njegovih, kog Isus ljubljaše, seđaše za trpezom na krilu Isusovom.

24 Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori.

25 A on leže na prsi Isusove i reče Mu: Gospode! Ko je to?

26 Isus odgovori: Onaj je kome ja umočivši zalogaj dam. I umočivši zalogaj dade Judi Simonovom Iskariotskom.

27 I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda mu reče Isus: Šta činiš čini brže.

28 A ovo ne razume niko od onih što seđahu za trpezom zašto mu reče.

29 A neki mišljahu, budući da u Jude beše kesa, da mu Isus reče: Kupi šta treba za praznik; ili da da šta siromašnima.

30 A on uzevši zalogaj odmah iziđe; a beše noć.

31 Kad on iziđe, onda Isus reče: Sad se proslavi Sin čovečiji i Bog se proslavi u Njemu.

32 Ako se Bog proslavi u Njemu, i Bog će Njega proslaviti u sebi, i odmah će Ga proslaviti.

33 Dečice! Još sam malo s vama; tražićete me, i kao što rekoh Judejcima: Kuda ja idem vi ne možete doći, i vama govorim sad.

34 Novu vam zapovest dajem da ljubite jedan drugog, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom.

35 Po tome će svi poznati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom.

36 Reče Mu Simon Petar: Gospode! Kuda ideš? Isus mu odgovori: Kuda ja idem ne možeš sad ići za mnom, ali ćeš posle poći za mnom.

37 Petar Mu reče: Gospode! Zašto sad ne mogu ići za Tobom? Dušu ću svoju položiti za Te.

38 Odgovori mu Isus: Dušu li ćeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neće petao zapevati dok me se triput ne odrekneš.