¹ Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.

² Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.

³ Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.

⁴ Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"

⁵ Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.

⁶ Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.

⁷ Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."

⁸ Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.

⁹ Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

¹⁰ Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.

¹¹ Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.

¹² Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.

¹³ Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.

¹⁴ Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.

¹⁵ Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.

¹⁶ Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.

¹⁷ Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.

¹⁸ Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.

¹⁹ Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.

²⁰ Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.

²¹ Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.

²² Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.

²³ Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.

²⁴ Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.

²⁵ Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.

²⁶ Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.

²⁷ Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.

²⁸ Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.

²⁹ Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.

³⁰ Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.

³¹ Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.

³² Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju.

² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

³ I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

⁴ I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

⁵ Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.

⁶ I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.

⁷ Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

⁸ A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.

⁹ I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.

¹⁰ Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.

¹¹ I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

¹² I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

¹³ Tako bude večer, pa jutro - dan treći.

¹⁴ I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

¹⁵ i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.

¹⁷ I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

¹⁸ da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

¹⁹ Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.

²⁰ I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

²¹ Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

²² I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"

²³ Tako bude večer, pa jutro - dan peti.

²⁴ I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

²⁵ I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

²⁷ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

²⁹ I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!

³⁰ A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.

³¹ I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.