圣经文本

 

Postanak第9章

学习

   

1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;

2 I sve zveri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3 Šta se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zveri iskati; iz ruke samog čoveka, iz ruke svakog brata njegovog iskaću dušu čovečiju.

6 Ko prolije krv čovečiju, njegovu će krv proliti čovek; jer je Bog po svom obličju stvorio čoveka.

7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8 I reče Bog Noju i sinovima njegovim s njim, govoreći:

9 A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas,

10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zverima zemaljskim.

11 Postavljam zavet svoj s vama, te odsele neće nijedno telo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12 I reče Bog: Evo znak zaveta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka:

13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta između mene i zemlje.

14 Pa kad oblake navučem na zemlju, videće se duga u oblacima,

15 I opomenuću se zaveta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako telo.

16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta između Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.

17 I reče Bog Noju: To je znak zaveta koji sam učinio između sebe i svakog tela na zemlji.

18 A behu sinovi Nojevi koji izađoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog.

22 A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju.

23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog.

24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25 I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26 I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!

28 I požive Noje posle potopa trista pedeset godina.

29 A svega požive Noje devet stotina pedeset godina; i umre.

   

来自斯威登堡的著作

 

Nebeske Tajne#909

学习本章节

  
/10837  
  

909. Da ptica predstavlja ono što je u razumu, a zver ono što je u volji, a oboje je u unutrašnjem čoveku, i da sve što gmiže po zemlji predstavlja saobrazne stvari u spoljašnjem čoveku, očito je iz značenja ptice, kao što je pokazano (stav 40, 776), i zveri (stav 45, 46, 142, 143, 246).

Da sve što gmiže po zemlji označava saobrazne stvari u spoljašnjem čoveku, sada je očito, jer se ono što gmiže odnosi kako na ptice, ili ono što je u razumu, tako i na zveri, ili ono što je u volji. Pradrevni ljudi su čulne stvari i telesna zadovoljstva nazivali onim što gmiže, jer je to isto kao ono što gmiže po zemlji. Isto tako, oni su čovekovo telo smatrali sličnim zemlji ili polju, čak su ga i zvali zemlja ili polje, kao u ovome odlomku, gde je zemljom označen spoljašnji čovek.

______________

  
/10837  
  

来自斯威登堡的著作

 

Nebeske Tajne#46

学习本章节

  
/10837  
  

46. Da zveri označavaju čovekova osećanja – zla osećanja kod zlih ljudi, a dobra osećanja kod dobrih ljudi – vidi se jasno iz brojnih odlomaka u Reči, kao kod Jezekilja:

Jer evo me kod vas, i gledaću vas, i bićete rađane i zasijevane. Umnožiću u vama ljude i stoku, i namnožiću ljude i stoku, i namnožiću se i naploditi, i naseliću vas kako bijaste prije, i poznaćete da sam ja Gospod. (Jezekilj 36:9? 36:11)

I kod Joila:

Ne plašite se zvijeri s Moga polja, jer su njihova staništa u divljini ozelenjela. (Joilo 2:22).

Kod Davida isto tako:

Lud bijah, bijah kao zvijer pred Tobom. (Psalam 73:22)

I kod Jeremije, gde je reč o preporodu:

Evo idu dani, govori Gospod, kada ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječjim i sjemenom od stoke. I kao što sam pazio na njih da ih istrijebim i razvaljujem, i kvarim i zatirem i mučim, tako ću paziti na njih da ih sazidam i posadim, govori Gospod. (Jeremija 31:27, 28)

Divlje zveri imaju slično značenje i kod Osije:

I tada ću im učiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i s pticama nebeskim, i s bubinama zemaljskim. (Osija 2:18).

I kod Jova:

Smijaćeš se pustoši i gladi, niti ćeš se bojati zvijerja zemaljskog. Jer ćeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje poljsko će biti u miru s tobom. (Jov 5:22, 23)

I učiniću s njima zavjet mirni, i istrijebiću zle zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha i spavaće u šumama. (Jezekilj 34:25).

I kod Isaije:

Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izabranika svojega. (Izaija 43:20).

I kod Jezekilja:

Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi. (Jezekilj 31:6).

Tu se govori o Asircima, a misli se na duhovnog čoveka koji se upoređuje s Edenskim vrtom.

Kod Davida:

Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga sve vojske nebeske. Hvalite Gospoda na zemlji, velike ribe i sve bezdani, gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri, zvijeri i svaka stoka, bubine i ptice krilate. (Psalam 148:2, 7, 9, 10)

  
/10837