圣经文本

 

Postanak第3章

学习

   

1 Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?

2 A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;

3 Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.

4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;

5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.

6 I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.

7 Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače.

8 I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.

9 A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?

10 A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.

11 A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?

12 A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.

13 A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.

14 Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka.

15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.

16 A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar.

17 Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka;

18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;

19 Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.

20 I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima.

21 I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.

22 I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi.

23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;

24 I izagnav čoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.

   

来自斯威登堡的著作

 

Nebeske Tajne#4577

学习本章节

  
/10837  
  

4577. I nakon tebe sjemenu tvojemu daću ovu zemlju. Da ovo označava Božansku istinu usvojenu, vidi se iz značenja sjemena, što je istina vere (vidi br. 1025, 1447, 1610, 1940), i, u najvišem smislu, Božanska istina (br. 3038); i iz značenja dati zemlju, što je prisvojiti (usvojiti) dobro (o čemu upravo gore, br. 4576); tako se sa dati zemlju sjemenu tvojemu označava, u najvišem smislu, pripojiti (usvojiti) Božansko dobro Božanskoj istini. Ali da je Božanska istina koja se usvaja, to je zato što pre nego li je Gospod bio proslavljen, On je bio, u pogledu Njegovog Ljudskog, Božanska istina, a otuda Gospod kaže za Sebe da je On Istina. (Jovan 14:6), i otuda se On naziva sjeme ženino (Postanje 3:15). Ali kada je Gospod bio proslavljen u pogledu Svog Ljudskog, On je postao Božansko dobro; i tada je od Njega kao Božanskog dobra proisticala i proističe Božanska istina, koja je Duh istine koju je Gospod trebao da pošalje, kako se kaže kod Jovana 14:16, 17; 15:2627; 16:13-15 (vidi br. 3704). Otuda je očito da se rečima tvome sjemenu poslije tebe označava, u najvišem smislu, Božanska istina koju je On usvojio; i da Božanska istina proističe iz Božanskog dobra, koje je On, i da je usvajaju oni koji su u dobru a otuda i u istini.

  
/10837  
  

来自斯威登堡的著作

 

Nebeske Tajne#1940

学习本章节

  
/10837  
  

1940. Umnožiću veoma sjeme tvoje. Da ovo označava plodnost racionalnog čoveka kada se potčini suverenom nadzoru unutarnjeg čoveka kada je ovaj pridružen dobru, jasno je iz značenja „semena“, da je to ljubav i vera (oko joj gore, br. 1025, 1447, 1610); ali u sadašnjem slučaju „umnožavanjem semena“ se označava umnožavanje nebeskih stvari ljubavi u Racionalnom, kada se Racionalno potčini unutarnjoj ili Božanskoj istini. „Umnožavanje“ se odnosi na istinu, a „plodnost“ na dobro, kao što se može videti iz onoga što je do sada rečeno (br. 43, 55, 913, 983). Ali pošto se ovde govori o Gospodu, „umnožavanje“ znači postati plodan, jer je sva istina u Njegovom Racionalnom postala dobro, pa tako i Božansko, kao što se to ovde izjavljuje o Njemu. Drugačije je u čoveku, čije Racionalno oblikuje Gospod od istine ili osećanja istine. Ovo osećanje je njegovo dobro, od kojega on deluje. Kakav je slučaj sa čovekovim Racionalnim u pogledu množenja i plođenja, ne može se razumeti osim kada se zna kakav je slučaj s uticajem (infuksom), o kome se može reći, lavnim crtama, da u svakome postoji unutrašnji čovek, racionalni čovek koji je u sredini, i spoljašnji čovek, kao što je rečeno. Unutrašnji čovek je ono što je u njemu najdublje, a od čega je čovek, i po čemu se razlikuje od zveri, koje nemaju ovo najdublje; a ono je, na neki način, vrata (dveri) ili ulaz za Gospoda, to jest, ulaz za duhovnog i nebeskog čoveka od Gospoda, u čoveka. Šta se tamo dešava, čovek ne može razumeti, jer je to iznad njegovog Racionalnog, po kojemu on misli. Ovo Racionalno koje čoveku izgleda da je njegovo, ono je potčinjeno ovom najdubljem, ili njegovom unutrašnjem čoveku; i u ovo Racionalno preko unutrašnjeg čoveka, ulivaju se od Gospoda nebeske stvari ljubavi i vere, i preko ovoga Racionalnog se one ulivaju u znanja-reči koje su u spoljašnjem čoveku; ali ono što se prima je u skladu sa stanjem svake osobe. Sada, ukoliko se Racionalno ne potčini Gospodovim dobrima i istinama, ono guši, ili odbacuje, ili izokreće stvari koje se ulivaju; a to je još više slučaj kada se one ulivaju u čulna znanja u memoriji. Ovo je ono što je označeno semenom koji padne pokraj puta, ili na kamenito tlo, ili u trnje, kao što Gospod uči (Mateja 13:3-7; Marko 4:3-7; Luka 8:5-7). Ali kad se Racionalno potčini i veruje u Gospoda, to jest, u Njegovu Reč, tada je Racionalno kao dobra ili plodna zemlja, u koju seme padne i donese mnogo ploda.

  
/10837