Apocalypse Explained#414
414. And who is able to stand? signifies, who shall sustain and live? This is evident from the signification of standing, when it is before the Lord, as meaning to sustain and live, here, not able to sustain it and live; for, as was said above, the evil, from the influx and consequent presence of the Lord, that is, of Divine good and Divine truth going out and proceeding from Him with power and might, come not only into the tremors from fear, but also into torments from interior conflict, consequently unless they flee away and cast themselves down they cannot live, for from fear and torment death as it were befalls them, for the presence of the Divine brings death to the evil as it brings life to the good. From this their state it is then said, "Who is able to stand?" As also in Malachi:
Who sustaineth the day of His coming, and who shall stand when He shall appear (Malachi 3:2)?
In Nahum:
Who shall stand before His indignation; and who shall stand up in the glow of His anger (Nahum 1:6)?
And in Joel:
The day of Jehovah is great and very terrible; and who shall sustain it? (Joel 2:11).
Moreover, "to stand," like walking and sitting, in the Word signifies to be and to live; and "to stand," has a similar meaning with to stand firm and stand still. As in Luke:
The angel answered Zachariah, I am Gabriel, that standeth before God (Luke 1:19).
And in the same:
Be wakeful at every season, that ye may be accounted worthy to stand before the Son of man (Luke 21:36).
And elsewhere. And as "to stand" also signifies to be, it is said of Jehovah, in Isaiah:
Jehovah hath stood up to plead, and standeth to judge (Isaiah 3:13).
And in David:
God stood in the congregation of God; He shall judge in the midst of the gods (Psalms 82:1).
But why "to stand" signifies to be shall be told elsewhere.
Ruta第1章
1
U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.
2
Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše.
3
Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.
4
Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina.
5
Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.
6
Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.
7
Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.
8
Noemi tada reče svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.
9
Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plač.
10
I rekoše joj: "Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu."
11
Ali im reče Noemi: "Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
12
Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove' -
13
zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me."
14
One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
15
Noemi joj reče: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"
16
A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
17
Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe."
18
Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati.
19
Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene.
20
A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio!
21
Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?"
22
Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma.
