圣经文本

 

Ezekijel第16章

学习

   

1 I dođe mi riječ Jahvina:

2 Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove!

3 Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja.

4 Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše.

5 Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.

6 A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi!

7 Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila.

8 Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - riječ je Jahve Gospoda - i ti moja postade.

9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah.

10 Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim.

11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice;

12 prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim.

13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!

14 Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - riječ je Jahve Gospoda.

15 Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.

16 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ...

17 I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih načini sebi muške likove da s njima bludničiš.

18 Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad.

19 A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - riječ je Jahve Gospoda!

20 Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja,

21 pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu!

22 U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.

23 I povrh svega zla - Jao! Jao! riječ je Jahve Gospoda -

24 sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice.

25 Na svim raskršćima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeć' svoje bludničenje.

26 Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludničenje si množila da me razjariš.

27 Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kćeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja.

28 Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila.

29 Umnožila si bludničenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.

30 O, kako li slabo bijaše tvoje srce - riječ je Jahve Gospoda - kad činjaše ono što rade bludnice najrazvratnije.

31 Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaću bludničku,

32 nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala.

33 Svima se bludnicama plaća, a ti si sama ljubavnike svoje plaćala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti dođu odasvuda.

34 Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trčao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaću bludničku, a nisu je tebi plaćali. Toliko si bila opaka!

35 Stoga, razvratnice, čuj riječ Jahvinu:

36 Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlačila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila,

37 evo, skupit ću sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslađivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit ću ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju.

38 Sudit ću ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu.

39 Predat ću te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat će sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu.

40 A zatim će na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasiječe mačevima.

41 Kuće će ti ognjem spaliti i naočigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako ću dokrajčiti tvoje bludničenje, nećeš više davati plaću bludničku.

42 Iskalit ću gnjev svoj nad tobom i povući ću svoju ljubomoru od tebe. Smirit ću se i neću se više gnjeviti.

43 I jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje - riječ je Jahve Gospoda: nećeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!

44 I sastavljač poslovica narugat će ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kći.'

45 Prava si kći svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac:

46 Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kćerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlađa sestra, sa kćerima svojim zdesna ti stoji.

47 A ti ne samo da si njihovim putem hodila i činila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - već bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima.

48 Života mi mojega - riječ je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kćerima ne učini što si ti počinila zajedno sa kćerima svojim.

49 Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu.

50 Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje!

51 A sestra ti Samarija ne počini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti počini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima.

52 Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izađoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.

53 A ja ću okrenuti udes njihov, udes Sodome i kćeri njenih, udes Samarije i kćeri njenih; i tvoj ću udes okrenuti među njima,

54 da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si počinila, njima na utjehu.

55 Sestra tvoja Sodoma i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; Sestra tvoja Samarija i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; ali i ti i kćeri tvoje vratit ćete se u stanje prijašnje.

56 Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita,

57 prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kćerima edomskim, susjedama njenim i kćerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju.

58 Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - riječ je Jahve Gospoda!'

59 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit ću s tobom onako kako ti učini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez.

60 Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ću s tobom Savez vječan.

61 I ti ćeš se opomenuti svojih putova i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlađu, koje ću ti dati za kćeri, ali ne snagom tvog Saveza.

62 Sklopit ću s tobom savez svoj i znat ćeš da sam ja Jahve,

63 da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini! To je riječ Jahve Gospoda.'"

   

来自斯威登堡的著作

 

A Brief Exposition of New Church Doctrine#100

学习本章节

  
/120  
  

100. BRIEF ANALYSIS

The reason the New Church is meant by the New Jerusalem coming down from God out of heaven, in Revelation 21, is that Jerusalem was the metropolis of the land of Canaan. The temple and the altar were there; there also sacrifices were offered. Thus, Divine worship itself was performed there, and every male throughout the land was commanded to come to this worship three times a year. A further reason is that the Lord was in Jerusalem and taught in its temple; afterwards glorifying His Human there; thence it is that Jerusalem signifies the Church. That the Church is meant by Jerusalem is clearly evident from the prophecies in the Old Testament concerning a New Church to be established by the Lord, and which is there called Jerusalem.

[2] The following passages only shall be cited, from which anyone possessed of interior reason may see that by Jerusalem is there meant the Church. Let these passages alone be taken from the prophets:

Behold, I create a new heaven and a new earth, and the former shall not be remembered. . . . I will create Jerusalem a rejoicing and her people a joy; that I may rejoice over Jerusalem and be joyful over My people. . . Then the wolf and the lamb shall feed together. . . they shall do no evil in all the mountain of My holiness.Isaiah 65:17-19, 25.

For Zion's sake will I not hold my peace, and for Jerusalem's sake I will not rest, until the righteousness thereof goes forth as brightness, and the salvation thereof as a lamp that burneth. Then the Gentiles shall see thy righteousness, and all kings thy glory; and thou shalt be called by a new name, which the mouth of Jehovah shall name. And thou shalt be a crown of beauty.. . and a royal diadem in the hand of thy God... Jehovah shall be well pleased in thee, and thy land shall be married . . . Behold, thy salvation cometh; behold, His reward is with Him . . . and they shall call them, The holy people, the redeemed of Jehovah; and thou shalt be called, sought out, a city not forsaken.Isaiah 62:1-4, 11-12.

Awake! awake! put on thy strength, O Zion; put on the garments of thy beauty, O Jerusalem, the holy city; for henceforth there shall no more come into thee the uncircumcised and the unclean. Shake thyself from the dust; arise, sit down, O Jerusalem . . . The people shalt know My name in that day, for I am He that doth speak; behold, it is I. . .. Jehovah hath comforted His people, He hath redeemed Jerusalem.Isaiah 52:1-2, 6, 9.

Shout with joy, O daughter of Zion; be glad with all thy heart, O daughter of Jerusalem. . .. The King of Israel is in the midst of thee; fear not evil any more . . . He will be glad over thee with joy; He will rest in thy love; He will exult over thee with joyful shouting. . . will make you a name and a praise among all people of the earth.Zephaniah 3:14-17, 20.

Thus saith Jehovah, thy Redeemer . . . saying to Jerusalem, thou shalt be inhabited. Isaiah 44:24, 26.

Thus saith Jehovah, I am returned to Zion, and will dwell in the midst of Jerusalem; whence Jerusalem shall be called the city of truth, and the mountain of Jehovah Zebaoth, the mountain of holiness. Zechariah 8:3.

Then shall ye know that I am Jehovah your God, dwelling in Zion, the mountain of holiness; and Jerusalem shall be holiness... .And it shall come to pass in that day that the mountains shall drop new wine, and the hills shall flow with milk... and Jerusalem shall abide from generation to generation. Joel 3:17-18, 20.

In that day shall the branch of Jehovah be beauty and glory. . . And it shall come to pass that he that is left in Zion, and he that remaineth in Jerusalem, shall be called holy; everyone that is written unto life in Jerusalem. Isaiah 4:2-3.

In the last days the mountain of the house of Jehovah shall be established in the head of the mountains ... for out of Zion shall go forth doctrine, and the word of Jehovah from Jerusalem. Micah 4:1-2.

At that time they shall call Jerusalem the throne of Jehovah, and all nations shall be gathered to Jerusalem because of the name of Jehovah; neither shall they go any more after the confirmation of their own evil heart. Jeremiah 3:17.

Look upon Zion, the city of our appointed feasts; let thine eyes see Jerusalem, a quiet habitation, a tabernacle that shall not be taken down; the stakes thereof shall never be removed, and the cords thereof shall not be broken. Isaiah 33:20.

Other passages are: Isaiah 24:23; 37:32; 66:10-14; Zechariah 12:3, 6-10; 14:8, 11-12, 21; Malachi 3:2, 4; Psalms 122:1-7; 137:4-6.

[3] That by Jerusalem in the above passages is meant a Church to be established by the Lord, and not the Jerusalem inhabited by the Jews, is plain from every detail of its description therein; as that Jehovah God was about to create a new heaven and a new earth, and Jerusalem also at the same time; that this Jerusalem would be a crown of beauty, and a royal diadem; that it is to be called holiness, and the city of truth, the throne of Jehovah, a quiet habitation, a tabernacle that shall not be taken down; that the wolf and the lamb shall feed together there; that there the mountains shall drop with new wine, and the hills flow with milk; that it should abide from generation to generation; besides many other things respecting the people therein, that they should be holy, all written unto life, and should be called the redeemed of Jehovah.

  
/120  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

圣经文本

 

Jeremiah第3章:17

学习

       

17 At that time they shall call Jerusalem the throne of the LORD; and all the nations shall be gathered unto it, to the name of the LORD, to Jerusalem: neither shall they walk any more after the imagination of their evil heart.