Bibeln

 

Levitska 8

Studie

   

1 Jahve reče Mojsiju:

2 "Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova

3 te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka."

4 Mojsije učini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u Šator sastanka.

5 Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se učini."

6 Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra.

7 Obuče na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtačem i stavi mu oplećak. Zatim ga opasa tkanicom oplećka i njome pritegnu uza nj oplećak.

8 Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim.

9 Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu pločicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju.

10 Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaže Prebivalište i sve što je u njemu da ih posveti.

11 Sedam puta poškropi njime žrtvenik te pomaže žrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti.

12 Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaže da ga posveti.

13 Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuče haljine, pasovima ih opaše i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio.

14 Dovede potom junce žrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu žrtve okajnice.

15 Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko žrtvenika. Tako žrtvenik očisti. Zatim izlije krv podno žrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja.

16 Zatim Mojsije uzme sav loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sažeže u kad na žrtveniku.

17 A kožu od junca, njegovo meso i njegovu nečist spali u vatri izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju.

18 Dovede potom ovna za žrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

19 Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana.

20 Pošto isiječe ovna na dijelove, Mojsije sažeže u kad glavu, dijelove i loj.

21 U vodi opere drobinu i noge pa u kad sažeže na žrtveniku svega ovna. Bila je to žrtva paljenica na ugodan miris - žrtva u čast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju.

22 Zatim dovede drugoga ovna, ovna za žrtvu posvetnicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

23 Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

24 Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana.

25 Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleće;

26 a iz košare beskvasnih kruhova, što je stajala pred Jahvom, uzme jednu beskvasnu pogaču, jednu prevrtu s uljem i jedan kolač i postavi ih na loj i desno pleće.

27 Sve to položi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom.

28 Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. Bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u čast Jahvi paljena.

29 Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna žrtve posvetnice, kako je Jahve Mojsiju naredio.

30 Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi što je bila na žrtveniku te poškropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine.

31 Onda reče Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom što je u košari za žrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi!

32 A što od mesa i kruha ostane, spalite na vatri.

33 Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega svećeničkog posvećenja. Jer Sedam dana treba za vaše posvećenje.

34 Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvrši obred pomirenja.

35 Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noću vršeći što je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio."

36 Aron i njegovi sinovi učiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija.

   

Från Swedenborgs verk

 

Arcana Coelestia #2063

Studera detta avsnitt

  
/ 10837  
  

2063. 'You will not call by her name Sarai, for Sarah will be her name' means that He will cast off the human and put on the Divine. This is clear from what has been stated at verse 5 above regarding Abraham, where it is said, 'No longer will your name be called Abram, but your name will be Abraham', words which in a similar way mean that He will cast off the human and put on the Divine, dealt with in 2009. Indeed the letter H added to Sarah's name was taken from the name of Jehovah, in order that Sarah, like Abraham, might represent the Lord's Divine, that is to say, in order that the Divine marriage of Good and Truth in the Lord might be represented - 'Abraham' being Divine Good and 'Sarah' Divine Truth. And from that marriage the Divine Rational, which is Isaac, was to be born.

[2] Divine Good, which in itself is love, and in relation to the entire human race is mercy, was the Lord's Internal, that is, Jehovah, who is Good itself. This Good is represented by 'Abraham'. Truth that was to be joined to Divine Good was represented by 'Sarai', but once this too has become Divine, it is represented by 'Sarah', for the Lord advanced towards union with Jehovah gradually, as mentioned in various places above. 'Sarai' represented truth not yet Divine - when it was still not so thoroughly united to Good that Good was the source of truth. But once it was so thoroughly united to Good that it stemmed from Good it was at that point Divine, and Truth itself was in that case also Good since it was truth inhering in Good. Truth tending towards good so that it may be united to good is one thing, while truth so united to good that it stems completely from good is another. Truth tending towards good is still drawing on something of what is human, but once it is united completely to good it casts aside everything that is human and takes on what is Divine.

[3] This matter, like others previously, can be illustrated by what occurs with man. When a person is being regenerated, that is, when he is to be joined to the Lord, he moves towards that conjunction by means of truth, that is, by means of the truths of faith, for nobody can be regenerated except by means of cognitions of faith, which are the truths by means of which he moves towards such conjunction. These truths the Lord goes to meet by way of good, that is, of charity, and introduces this charity into the cognitions of faith, that is, into its truths. For all truths are the recipient vessels of good; and therefore the more genuine the truths are and the more they are multiplied, the more abundantly is good able to accept them as vessels, to bring them into a state of order, and only then to reveal itself, doing so in the end in such a way that the truths are not seen, except insofar as good shines through them. In this way truth becomes celestial-spiritual. And since the Lord is present solely within the good that flows from charity, a person is in this manner joined to the Lord, and by means of good, that is, of charity, has conscience conferred on him, from which he then thinks what is true and does what is right. But this conscience is a conscience in keeping with the truths and the things that are right into which good or charity has been introduced.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.