Библија

 

Амос 4

Студија

   

1 Čujte ovu reč, krave vasanske, koje ste u gori samarijskoj, koje krivo činite ubogima i satirete siromahe, koje govorite gospodarima svojim: Donesite da pijemo.

2 Zakle se Gospod Gospod svetošću svojom da će vam evo doći dani, te će vas izvlačiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim.

3 I kroz prolome ćete izaći, svaka na prema se, i pobacaćete šta bude u dvorovima, govori Gospod.

4 Idite u Vetilj, i činite bezakonje, u Galgalu množite bezakonje svoje, i prinosite svako jutro žrtve svoje, treće godine desetke svoje;

5 I palite žrtvu zahvalnu od hleba kiselog, i oglasite žrtve dragovoljne i razglasite, jer vam je tako milo, sinovi Izrailjevi, govori Gospod Gospod.

6 I zato vam ja dadoh da su vam čisti zubi po svim gradovima vašim i da nema hleba nigde po svim mestima vašim; ali se ne obratiste k meni, govori Gospod.

7 A ja vam ustegoh dažd, kad još tri meseca behu do žetve, i pustih dažd na jedan grad, a na drugi grad ne pustih dažda, jedan se kraj nakvasi, a drugi kraj, na koji ne dažde, posuši se.

8 Tako dva i tri grada iđahu u jedan grad da piju vode, i ne mogahu se napiti; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

9 Bih vas sušom i medljikom; gusenice izjedoše obilje u vrtovima vašim i u vinogradima vašim i na smokvama vašim i na maslinama vašim; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

10 Poslah u vas pomor kao u Misir, pobih mačem mladiće vaše i odvedoh konje vaše, i učinih te se podizaše smrad iz logora vašeg i u nozdrve vaše; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

11 Zatirah vas kao što Gospod zatre Sodom i Gomor, i bejaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

12 Zato ću ti tako učiniti, Izrailju; i što ću ti tako učiniti, pripravi se, Izrailju, da sretneš Boga svog.

13 Jer eto Onog koji je sazidao gore i koji je stvorio vetar i javlja čoveku šta misli, čini od zore tamu, i hodi po visinama zemaljskim; ime Mu je Gospod Bog nad vojskama.

   

Из Сведенборгових дела

 

Nebeske Tajne # 4926

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

4926. A ona reče: kako prodrije? Da ovo označava njegovo prividno odvajanje od dobra, vidi se iz značenja prodrijeti, što je oštećenje i izokretanje istine kroz odvajanje od dobra (o čemu ubrzo). Da prodrijeti, ovde, znači odvojiti konac od ruke, i tako se odvojiti od dobra, jasno je, jer se crvenim koncem označava dobro (br. 4922); da je ovo bilo sakm po izgledu, sledi iz toga što je tako izgledalo babici (primalji); jer ovo nije bio onaj koji je imao crveni konac, nego njegov brat, kojim je predstavljena istina. O ovome predmetu vidi šta je ranije rečeno (br. 4925), naime, da je u stvarnosti dobro prvorođeni, a je istina to samo na izgled. (prim. prev. Tako je izgledalo babici). Ovo se dalje može ilustrovati onim kako se koriste udovi i organi u ljudskom telu. Izgleda da su udovi i organi prvi (priorni a da je njihov rad drugi po redu); jer se oni prvi vide pre, i pošto su poznati i pre nego se koriste. Međutim, koristi od ovih su priorne (prve po važnosti) u upoređenju s udovima i organima, jer ovi poslednji su potekli od koristi (službi, funkcija); u stvari, njih oblikuje njihova služba (funkcija), i sebi ih prilagođava. Da nije tako, sve stvari u čoveku ne bi tako jednodušno stvarale jedinstvo. Slično je i s dobrom i istinom: izgleda kao da je istina prva, ali prvo je dobro, jer dobro oblikuje istine i prilagođava ih sebi; stoga, strogo gledajući, istine su samo oblikovana dobra, ili oblici dobra. Istine u odnosu prema dobru su kao utroba i tkiva u telu u odnosi na njihove službe (funkcije); a dobro, uzevši stogo, samo je služba (korist, funkcija).

2. Da prodiranje označava kršenje istine i njeno izvrtanje preko odvajanja od dobra, jasno je i iz drugih odlomaka u Reči, kao kod Davida: Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuće i na sto tisuća po stanovima našim. Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja (probijanja), ni tužnjave po ulicama (Psalam XXLIV. (13, 14). Ovde se govori o Drevnoj Crkvi, kakva je bila u njenoj mladosti; žitnice naše pune označavaju duhovnu hranu, to jest, istinu i dobro; stoka i volovi označavaju unutrašnja i spoljašnja dobra; nema provaljvanja (bježanja) označava da istine nisu kvarene i polomljene kroz odvajanje od dobra.

3. .

Kod Amosa: U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno (prodrto), i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije (u danima od večnosti) Amos 9:11. Ovime se opisuje crkva koja je u dobru, a šator Davidov koji je bio opao, je ljubav i milost od Gospoda. (Da je šator ovo dobro, može se videti gore, br. 414, 1102, 2145, 3312, 4128, 4391, 4599, i da je David Gospod, (br. 1888); zatvoriti pukotin nači ispraviti zablude koje su se bile uvukle zbog odvajanja istine od dobra; a sagraditi kao što je negda bilo (od večnosti), označava stanje i ona vremena koja se u Reči nazivaju dani od večnosti, kao i od koljena do koljena – kao kod Isaije: 4. I tvoji će sazidati stare pustoline. I podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. (Izaija 58:12. Ovime se opisuje crkva u kojoj je ljujbav ka bližnjemu i život suštinsko. Ovde se sa sazidati pustoline označava popraviti obmane koje su se uvukle kroz odvajanje dobra od istine, jer je svaka obmana iz ovoga izvora; popraviti putove za naselje, ili putovi, su istine (br. 627, 2333), a putovi se kaže za istinu (br. 3368, 2451, 3613) , a naselje se kaže za dobro (br. 2268, 2451, 2712, 3613).

5.

Opet: I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidov, i sabraste vodu u donjem jezeru (Isaija 22:9). Prolomi (pukotine na gradu Davidovu su obmane doktrine (nauka) a voda iz donjeg jezera, su predaje kojima se iskvarila istine Reči (Mateja 15:1-6): Marko 7:1-14) Kod Jezikilja: Ne izlazite na prolome (pukotine), i ne ograđujete doma Izrailjeva da bi se održao u boju u dan Jehovin Jezekilj 13:5. I tražih među njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne nađoh nikoga. (Jezekilj 22:30. Stati na prolomu označava braniti i i stražiti da ne bi obmane provalile, Kod Davida: I šćaše ih istrijebiti da Mojsije izabranik njegov ne stade kao u rasjelini red njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrtijebi (Psalam 106:23). gde stati na rasjelini označava čuvati da se ne uvuku obmane: Mojsije je Reč (vidi predgovor Postanju XVIII, i br. 4859kraj) 6. Kod Amosa: On će vas tražiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim. I kroz prolome ćete ižljesti, svaka na prama se, i pobacaćete, i što bude u dvorovma, govori Jehova Amos 4:2, 3). Izlaziti kroz prolome označava , kroz obamne zbog umovanja, dvor je Reč, stoga, istina doktrine koja je od dobra. A prolomi označavaju obmanu koja se javlja onda kada se dobro odvoji od istine, a isto je predstavljeno u reprezentativnom smislu i jačanjem i popravljanjem doma Jehovinog (2 o Carevima 12:6-8; 22:5). U drugoj knjizi Samuilovoj: I ožalosti se David što Bog ubi Uzu. Za to se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. (2. Samuelova 6:8. Ovo govori o Uzi, koji se poginuo jer je dodirnuo kovčeg: a kovčegom se predstavlja nebo, a u najvišem smislu, Gospod, stoga, Božansko dobro; Uzom je predstavljeno ono što služi, stoga istina, jer ona služi dobru. Gore opisano odvajanje opisuje se s prolom Uzin.

  
/ 10837  
  

Из Сведенборгових дела

 

Nebeske Tajne # 4599

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

4599. I razape svoj šator iza kule Migdol-ederske. Da ovo označava unutarnje stvari, vidi se iz značenja razapeti šator, što je napredovanje u onome što je sveto, ovde prema unutarnjim stvarima (da šator označava ono što je sveto, može se videti gore, br. 414, 1192, 2145, 2152, 3312, 4391); iz značenja iza kule, što je u unutarnje stvari (o čemu u onome što sledi); i iz značenja Edera, što je kvalitet toga stanja, naime, napredovanja onoga što je sveto prema unutarnjim stvarima. Ova kula ima ovo značenje od drevnih vremena, ali pošto se nigde u Reči ne pominje osim kod Jošue 15:21, to se ovo nemože potvrditi uporednim odlomcima, kao što je slučaj s drugim imenima. Razlog zašto iza kule označava prema unutarnjim stvarima je to, što su ove izražene uzdignutim i visokim stvarima, kao što su brda, bregovi, kule, krovovi kuća, i slične stvari. Razlog je u tome št movima koji stiču ideje iz prirodnih stvari sveta preko spoljašnjih čula, unutarnje stvari se pokazuju kao visočije (br. 2148).

2. Da kule označavaju unutarnje stvari, može se videti iz drugih odlomaka u Reči, kao kod Isaije: Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu u sred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a on rodi vinjagom. (Izaija 5:1, 2).

Da vinograd označava duhovnu crkvu; a plemenita loza, duhovno dobro; a kula sazdana u srednjega, unutarnje stvari istine. Tome je slično ono u Gospodovoj paraboli (priči) kodMateje: Bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. (Mateju 21:33: Marko 12:1).

3. Kod Jezikilja: Sinovi Aradski s tvojom vojskom bijahu na zidovima tvojim u naokolo, i Gamadej bijahu u kulama tvojim, štitove tvoje vješahz na zidovima tvojim u naokolo, oni ti dovršavaju krasotu. (Jezekilj 27:11. Ovo govori oTiru, kojim se označavaju spoznaje (cognitiones) dobra i istine, ili oni koji su u takvim spoznajama; Gamadej u svojim kulama označava poznavanje unutarnjih istina.

4. Kod Miheja: I Jehova će carovati nad njima na gori Sionu od sada i do vijeka. A ti, kulo stadu, stijeno kćeri Sionskoj, tebi će doći, doći će prva vlast, carstvo kćeri Jerusalimske. (Mihej 4:7, 8). Ovde se opisuje Gospodovo nebesko carstvo, njegovo najdublje, koje je ljubav ka Gospodu, gorom Sionskom: ono što iz ovoga proističe, što je uzajmna ljubav, gorom kćeri Sionske, što je ljubav, u duhovnom smislu, naziva se ljubavlju ka bližnjemu; njegove unutarnje istine od dobra, kulom stadu; da od toga potiče Duhovno nebeskog carstva. označeno je carstvom kćeriJerusalimske.

Kod Davida: Nek se veseli gora Sionska, nek se raduju kćeriJudejske sudova radi tvojih. Prođite oko Siona i obiđite ga, izbrojte kule njihove. (Psalam 48:11, 12). Ovde kule označavaju unutarnje istine, koje brane ono što pripada ljubavi i ljubavi ka bližnjemu (karitasu).

5. Kod Luke: I ko ne nosi križa (krsta) svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik. I koji od vas kad hoće da zida kulu, ne sjede prvo i ne proračuna šta će ga stati, da vidi ima li da može dovršiti? Ili koji car da pođe s vojskom da se pobije s drugijem carem i ne drži vijeću može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega s dvadeset hiljada? ako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik Luka 14:27, 28, 31, 33).

Ko ne zna unutrašnji smisao Reči mora da pretpostavi da Gospod ovde govori kroz upoređenja, i da se podizanjem kule i pripremama za rat misli samo na to i ništa dalje, ne znajući da su sva upoređivanje u Reči značenja i predstave, i da sazidati kulu je steći sebi unutarnje istine, i da se poći s vojskom (ratovati) označava borba od ovih (unutarnjih istina); jer se ovde govori o iskušenjima kroz koja prolaze oni koji pripadaju crkvi, a koji se ovde nazivaju Gospodovim učenicima. Ova su iskušenja označena križem (krstom) koji moraju nositi; i da oni ne pobeđuju od sebe i pomoću onoga što je njihovo vlastito, nego od Gospoda, označeno je sa koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik. Tako se ove stvari slažu; međutim, kada bi se ove stvari o kuli i o ratu shvatile samo kao upoređenja, bez njihovog unutrašnjeg smisla, one se u tom slučaju nebi slagale. Iz svega ovoga jasno je šta kakvo svetlo dolazi iz unutrašnjeg smisla.

6. Unutarnje onih koji su u ljubavi prema sebi i svetu, tako i u obmnama od kojih se bore, i kojim potvrđuju svoja relizijska ubeđenja, izražavaju se, u obrnutom smislu, isto tako kulama, kao kod Isaije: Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Jehova će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Jehovin nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve cedre Libanske velike i visoke i na sve hrastove Bazanske, i na sve gore visoke i na sve humove izdignute, i na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi. (Izaija 2:11-15. Ovde se unutarnje i spoljašnje ovih ljubavi opisuje cedrovima, hrastovima, gorama, bregovima, kulom i zidom (unutarnje obmane kulom), tako se i unutarnje stvari označavaju onim što je visoko, s tom razlikom da oni koji su u zlima i u obmanama, ti veruju da su visoko iznad drugih, a oni koji su u dobrima i u istinama, ti veruju da su oni manji i da su ispod ostalih (Mateja 10:44). Uprkos toga, dobra i istine opisuju se visokim stvarima, jer su one u nebu najbliže Najvišem, to jest, Gospodu. Osim toga, kulama se u Reči opisuju istine, a gorama, dobra.

  
/ 10837