Библија

 

Амос 4

Студија

   

1 Čujte ovu reč, krave vasanske, koje ste u gori samarijskoj, koje krivo činite ubogima i satirete siromahe, koje govorite gospodarima svojim: Donesite da pijemo.

2 Zakle se Gospod Gospod svetošću svojom da će vam evo doći dani, te će vas izvlačiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim.

3 I kroz prolome ćete izaći, svaka na prema se, i pobacaćete šta bude u dvorovima, govori Gospod.

4 Idite u Vetilj, i činite bezakonje, u Galgalu množite bezakonje svoje, i prinosite svako jutro žrtve svoje, treće godine desetke svoje;

5 I palite žrtvu zahvalnu od hleba kiselog, i oglasite žrtve dragovoljne i razglasite, jer vam je tako milo, sinovi Izrailjevi, govori Gospod Gospod.

6 I zato vam ja dadoh da su vam čisti zubi po svim gradovima vašim i da nema hleba nigde po svim mestima vašim; ali se ne obratiste k meni, govori Gospod.

7 A ja vam ustegoh dažd, kad još tri meseca behu do žetve, i pustih dažd na jedan grad, a na drugi grad ne pustih dažda, jedan se kraj nakvasi, a drugi kraj, na koji ne dažde, posuši se.

8 Tako dva i tri grada iđahu u jedan grad da piju vode, i ne mogahu se napiti; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

9 Bih vas sušom i medljikom; gusenice izjedoše obilje u vrtovima vašim i u vinogradima vašim i na smokvama vašim i na maslinama vašim; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

10 Poslah u vas pomor kao u Misir, pobih mačem mladiće vaše i odvedoh konje vaše, i učinih te se podizaše smrad iz logora vašeg i u nozdrve vaše; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

11 Zatirah vas kao što Gospod zatre Sodom i Gomor, i bejaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

12 Zato ću ti tako učiniti, Izrailju; i što ću ti tako učiniti, pripravi se, Izrailju, da sretneš Boga svog.

13 Jer eto Onog koji je sazidao gore i koji je stvorio vetar i javlja čoveku šta misli, čini od zore tamu, i hodi po visinama zemaljskim; ime Mu je Gospod Bog nad vojskama.

   

Из Сведенборгових дела

 

Nebeske Tajne # 4926

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

4926. A ona reče: kako prodrije? Da ovo označava njegovo prividno odvajanje od dobra, vidi se iz značenja prodrijeti, što je oštećenje i izokretanje istine kroz odvajanje od dobra (o čemu ubrzo). Da prodrijeti, ovde, znači odvojiti konac od ruke, i tako se odvojiti od dobra, jasno je, jer se crvenim koncem označava dobro (br. 4922); da je ovo bilo sakm po izgledu, sledi iz toga što je tako izgledalo babici (primalji); jer ovo nije bio onaj koji je imao crveni konac, nego njegov brat, kojim je predstavljena istina. O ovome predmetu vidi šta je ranije rečeno (br. 4925), naime, da je u stvarnosti dobro prvorođeni, a je istina to samo na izgled. (prim. prev. Tako je izgledalo babici). Ovo se dalje može ilustrovati onim kako se koriste udovi i organi u ljudskom telu. Izgleda da su udovi i organi prvi (priorni a da je njihov rad drugi po redu); jer se oni prvi vide pre, i pošto su poznati i pre nego se koriste. Međutim, koristi od ovih su priorne (prve po važnosti) u upoređenju s udovima i organima, jer ovi poslednji su potekli od koristi (službi, funkcija); u stvari, njih oblikuje njihova služba (funkcija), i sebi ih prilagođava. Da nije tako, sve stvari u čoveku ne bi tako jednodušno stvarale jedinstvo. Slično je i s dobrom i istinom: izgleda kao da je istina prva, ali prvo je dobro, jer dobro oblikuje istine i prilagođava ih sebi; stoga, strogo gledajući, istine su samo oblikovana dobra, ili oblici dobra. Istine u odnosu prema dobru su kao utroba i tkiva u telu u odnosi na njihove službe (funkcije); a dobro, uzevši stogo, samo je služba (korist, funkcija).

2. Da prodiranje označava kršenje istine i njeno izvrtanje preko odvajanja od dobra, jasno je i iz drugih odlomaka u Reči, kao kod Davida: Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuće i na sto tisuća po stanovima našim. Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja (probijanja), ni tužnjave po ulicama (Psalam XXLIV. (13, 14). Ovde se govori o Drevnoj Crkvi, kakva je bila u njenoj mladosti; žitnice naše pune označavaju duhovnu hranu, to jest, istinu i dobro; stoka i volovi označavaju unutrašnja i spoljašnja dobra; nema provaljvanja (bježanja) označava da istine nisu kvarene i polomljene kroz odvajanje od dobra.

3. .

Kod Amosa: U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno (prodrto), i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije (u danima od večnosti) Amos 9:11. Ovime se opisuje crkva koja je u dobru, a šator Davidov koji je bio opao, je ljubav i milost od Gospoda. (Da je šator ovo dobro, može se videti gore, br. 414, 1102, 2145, 3312, 4128, 4391, 4599, i da je David Gospod, (br. 1888); zatvoriti pukotin nači ispraviti zablude koje su se bile uvukle zbog odvajanja istine od dobra; a sagraditi kao što je negda bilo (od večnosti), označava stanje i ona vremena koja se u Reči nazivaju dani od večnosti, kao i od koljena do koljena – kao kod Isaije: 4. I tvoji će sazidati stare pustoline. I podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. (Izaija 58:12. Ovime se opisuje crkva u kojoj je ljujbav ka bližnjemu i život suštinsko. Ovde se sa sazidati pustoline označava popraviti obmane koje su se uvukle kroz odvajanje dobra od istine, jer je svaka obmana iz ovoga izvora; popraviti putove za naselje, ili putovi, su istine (br. 627, 2333), a putovi se kaže za istinu (br. 3368, 2451, 3613) , a naselje se kaže za dobro (br. 2268, 2451, 2712, 3613).

5.

Opet: I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidov, i sabraste vodu u donjem jezeru (Isaija 22:9). Prolomi (pukotine na gradu Davidovu su obmane doktrine (nauka) a voda iz donjeg jezera, su predaje kojima se iskvarila istine Reči (Mateja 15:1-6): Marko 7:1-14) Kod Jezikilja: Ne izlazite na prolome (pukotine), i ne ograđujete doma Izrailjeva da bi se održao u boju u dan Jehovin Jezekilj 13:5. I tražih među njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne nađoh nikoga. (Jezekilj 22:30. Stati na prolomu označava braniti i i stražiti da ne bi obmane provalile, Kod Davida: I šćaše ih istrijebiti da Mojsije izabranik njegov ne stade kao u rasjelini red njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrtijebi (Psalam 106:23). gde stati na rasjelini označava čuvati da se ne uvuku obmane: Mojsije je Reč (vidi predgovor Postanju XVIII, i br. 4859kraj) 6. Kod Amosa: On će vas tražiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim. I kroz prolome ćete ižljesti, svaka na prama se, i pobacaćete, i što bude u dvorovma, govori Jehova Amos 4:2, 3). Izlaziti kroz prolome označava , kroz obamne zbog umovanja, dvor je Reč, stoga, istina doktrine koja je od dobra. A prolomi označavaju obmanu koja se javlja onda kada se dobro odvoji od istine, a isto je predstavljeno u reprezentativnom smislu i jačanjem i popravljanjem doma Jehovinog (2 o Carevima 12:6-8; 22:5). U drugoj knjizi Samuilovoj: I ožalosti se David što Bog ubi Uzu. Za to se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. (2. Samuelova 6:8. Ovo govori o Uzi, koji se poginuo jer je dodirnuo kovčeg: a kovčegom se predstavlja nebo, a u najvišem smislu, Gospod, stoga, Božansko dobro; Uzom je predstavljeno ono što služi, stoga istina, jer ona služi dobru. Gore opisano odvajanje opisuje se s prolom Uzin.

  
/ 10837  
  

Из Сведенборгових дела

 

Nebeske Tajne # 3368

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

3368. Nemoj ići (dolje= u Egipat; sjedi (boravi) u zemlji koju ću ti kazati, znači da on ne treba da se spušta u reči-znanja (scientifica), nego da ostane u racionalnim stvarima, koje su izgledi istine, jer su prosvetljene od Božanskog. Ovo je jasno iz značenja Egipta, koji označava reči-znanja (scientifica) (vidi br. 1164, 1165, 1186, 1462); i iz značenja zemlje, koja ovde označava racionalne stvari koje su prosvetljene od Božanskog pa su sto stoga izgledi istine, jer zemlja, ona na koju se ovde misli, je Gerara koja označćava veru, a Abimeleh, nauk vere koji se odnosi na racionalne stvari, dok se carem Filistejskim označavaju stvari nauka (doktrinarne stvari) (vidi br. 3363, 3365); stoga se zemljom, naime, Gerarom, gde je bio Abimeleh, označavaju , u unutrašnjem smislu, stvari nauka (doktrinarne stvari). Jer zemlja ima razna značenja (vidi br. 620, 636, 1067), i ona označava kakva je nacija koja se s njom povezuje (br. 1262). Ali u pravom smislu, ona označava Crkvu (vidi br. 3355), a pošto označava Crkvu, to isto tako označava ono što pripada

Crkvi, to jest, one stvari koje kod čoveka sačinjavaju Crkvu, stoga i doktrinarne stvari o ljubavi ka bližnjemu i o veri, pa tako i racionalne stavri, koje su prosvetljene od Božanskog pa su stoga izgledi istine. Da su ovi izgledi istine crkve, stoga i stvari nauka, vidi gore br. 3364, 3365). Bilo da govorimo o racionalnim stvarim prosvetljenim od Božanskog, ili o izgledima istine, ili o nebeskim i duhovnim istinama, kave su u Gospodovom carstvu u nebima ili u nebu, i onima kakve su u Gospodovom carstvu na zemlji ili u Crkvi, to je sve isto. Isti (izgledi istine) nazivaju se i stvarima nauka jer su istine u njima. Anđeosko i ljudsko Racionalno je, i nazvano je, racionalnim zbog izgleda istine koji su prosvetljeni od Božanskog; bez ovih (izgkleda) nema Racionalnog. Na taj način, racionalne stvari su ovi izgledi istine tako prosvetljeni. Razlog da se kaže da on ne treba da se spušta u Egipat, to jest, da se ne spušta u reči-znanja, je u onome što se već reklo o rečima-znanjima; jer Avramov boravak u Egiptu predstaljao je Gospodovu pouku u rečima-znanjima, dok je bio dete (vidi br, 1502). Što se tiče ove tajne da ne treba da silazi u Egipat, nego neka boravi u zemlji Geraru, to jest, da ne treba da gleda na reči-znanja nego na racionalne stvari, slučaj je kao što sledi. Svi izgledi istine u kojima ima Božanskog, pripadaju Racionalnom, i to toliko da su racionalne stvari i izgledi istine, jedno te isto; pošto reči-znanja pripadaju Prirodnom, i pošto su prirodme istine i reči-znanja istine jedno te isto. Racionalne istine, ili izgledi istine, mogu da postoje samo od influksa od Božanskog u Racionalno, i preko racionalnih stvari u reči-znanja koja pripadaju Prirodnom. Stvari koje se tada dešavaju u Racionalnom, pokazuju se u Prirodnom kao slika mnogih stvari zajedno u jednom ogledalu; i tako se one pokazuju pred ljudima i pred anđelima; međutim, pred anđelima one se ne prilazuju na vidljiv način kao u prirodnom (svetu), nego onakve kakve su u svetu duhova, i tada su one u Duhovno-Prirodnom: otuda one sadrže reprezentative istine. Sličnan je sučaj sa svakim pojedinim čovekom; jer, kao što je rečeno, onaj ko je u dobru, on je malo nebo ili, što je isto, on je slikanajvećeg neba. I pošto Božanske istine ne mogu da se ulivaju neposredno u reči-znanja koja pripadaju prirodnom čoveku, nego moraju da se ulivaju preko racionalnih stvari, kao što je rečeno, stoga se ovde kaže da on ne treba da silazi u Egipat, nego neka boravi (živi) u zemlji Geraru. I pored svega, ne može se imati jasno ideja o ovim stvarima, osim ako se poznaje priroda influksa, kao i priroda ideja; stoga će, po Božanskoj milosti Gospoddovoj, ove stavri biti razmatrane na kraju ovoga poglavlja, gde su data i iskustva.

  
/ 10837