സ്വീഡൻബർഗിന്റെ കൃതികളിൽ നിന്ന്

 

Božanska Mudrost #1

ഈ ഭാഗം പഠിക്കുക

/ 12  
  

1. Na nebesima se Božanska mudrost pojavljuje pred očima anđela kao svetlost

64. U Gospodu postoji ljubav i u Njemu, takođe, postoji mudrost. Ljubav u Njemu jeste biće [esse], a mudrost u Njemu jeste egzistencija, odnosno, postojanje [existere]; međutim, ljubav i mudrost u Njemu ne predstavljaju dvoje, već - jedno; to stoga, što mudrost jeste ljubav, i, istovremeno, ljubav jeste mudrost; i iz ovog sjedinjenja, koje biva recipročno, oni postaju jedno, a to jedno je ona Božanska ljubav, koja se na nebesima pojavljuje pred anđelima kao Sunce. Pod ovim se Gospodnjim rečima, iz stiha koji sledi, podrazumeva recipročna zajednica Božanske mudrosti i Božanske ljubavi: Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. (Jovan 14:10-11); isto se podrazumeva i pod sledećim rečima: Ja i otac jedno smo. (Jovan 10:30).

65. Ovo dvoje, koji predstavljaju jedno u Gospodu, zaista iz njega proističu kao Sunce, odnosno, proističu kao dve različite stvari, i to: mudrost kao svetlost, i ljubav kao toplota; ali se ponašaju različito samo naizgled, stoga što, sami po sebi, nisu različiti, budući da svetlost jeste toplota, dok toplota jeste svetlost, i u svakom trenutku bivaju jedno, kao što je slučaj i sa našim svetskim Suncem; to zbog toga, što, šta god da proizilazi od Sunca, ono mora biti Sunce u svojim najmanjim delovima, a, time, i, univerzalno, u svim delovima. Kaže se: svaka tačka i najmanji deo, ali to ne znači stvarnu prostornu tačku, odnosno, stvarni najmanji deo prostora, jer se nikakve prostorne kategorije ne odnose na Božansko, s obzirom na to, da je Božansko duhovno, a ne prirodno.

66. Pošto se mudrost i ljubav, koje proističu od Gospoda kao Sunca, naizgled pojavljuju kao dve različite stvari, i to, mudrost pod formom svetlosti, a ljubav pod percepcijom topline, stoga ih anđeli primaju kao dve različite stvari, pri čemu neki anđeli, pak, primaju više topline, koja je ljubav, dok drugi anđeli, opet, primaju više svetlosti, koja je mudrost, i posledično se anđeli svih nebesa razlikuju u dva kraljevstva. Oni anđeli, koji su primili više topline (koja je ljubav), nego što su primili svetlosti (koja je mudrost), čine jedno carstvo i nazivaju se nebeskim anđelima, i od takvih anđela se formiraju najviša nebesa. Međutim, oni, koji su primili više svetlosti, koja je mudrost, nego što su primili topline, koja je ljubav, čine drugo carstvo, i nazivaju se duhovnim anđelima, i od takvih anđela se, opet, formiraju niža nebesa. Kaže se da su oni primili više svetlosti koja je mudrost, nego što su primili toplote, koja je ljubav, međutim, taj višak jeste isključivo prividni višak, budući da anđeli bivaju mudri, isključivo ako ljubav u njima čini jedno sa mudrošću; te se, prema tome, duhovni anđeli ne nazivaju mudrim nego inteligentnim. Toliko, što se tiče svetlosti u Gospodu, i od Gospoda i od anđela.

67. Božanska mudrost, koja se na nebesima pojavljuje kao svetlost, u svojoj suštini (esenciji) nije svetlost, već se samo odeva u svetlost, koja se može pojaviti pred očima anđela. U svojoj suštini (esenciji), mudrost jeste Božanska istina, dok svetlost predstavlja njen pojavni izgled i korespondenciju. Povodom svetlosti mudrosti važi identično onome, što važi za toplinu ljubavi, o kojoj se već govorilo u prethodnom tekstu. Kako svetlost odgovara mudrosti, a Gospod je Božanska mudrost, tako se, u Reči, u mnogim odlomcima, Gospod imenuje pomoću pojma "svjetlost", kao, na primer, u sledećem stihu: Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. (Jovan 1:9); Isus im pak opet reče: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života. (Jovan 8:12); A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. (Jovan 12:35-36, 46); (I u mnogim drugim odlomcima.)

Njegova Božanska mudrost bila je predstavljena i njegovim odećom kada je bio preobražen, tako da: I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji. (Marko 9:3; Mat. 17:2). Pojam "haljine" označava u Reči istine mudrosti; a posledica toga se sastoji u tome, da svi anđeli na nebesima izgledaju obučeni u skladu sa istinama svog znanja, inteligencije i mudrosti.

68. Na nebesima (ali ne i u svetu) se može posve jasno videti da svetlost predstavlja pojavu mudrosti, kao i njenu korespondenciju, s obzirom na to, da na nebu nema druge svetlosti osim duhovne svetlosti, koja je svetlost mudrosti, i koja osvetljava sve stvari koje egzistiraju od Božanske ljubavi. Za anđele je karakteristično da im mudrost omogućava da razumeju sve stvari u njihovoj suštini, dok im svetlost omogućava da stvari vide u njihovoj formi; stoga je na nebesima svetlost jednaka mudrosti kod anđela. Na najvišim nebesima svetlost je poput plamena i užarena i sjajna, kao što to je slučaj kod visoko ispoliranog zlata, budući da su anđeli ovih nebesa u mudrosti. Na nižim nebesima svetlost biva svetla, i blista, kao što to je slučaj kod visoko ispoliranog srebra, budući da su anđeli ovih nebesa u inteligenciji. Na najnižim nebesima svetlost je poput podnevne svetlosti sveta, budući da su anđeli ovih nebesa u znanju. Svetlost viših nebesa je svetla, baš kao zvezda, koja u noći blista i sija sama po sebi; a svetlost biva stalna, s obzirom na to, da Sunce tamo nikad ne zalazi. To je ista svetlost poput one svetlosti, koja prosvetljuje razumevanje onih ljudi na svetu, koji imaju ljubav prema težnji da postanu mudri; međutim, ova svetlost se ne može pojaviti pred njima, budući da su oni prirodni, ali ne i duhovni. Ova svetlost se, ipak, može pojavljivati pred ljudima, što mogu lično posvedočiti, jer mi se pojavila, ali se pojavila, dakako, pred očima mog duha. Takođe mi je dato da opažam da sam u svetlosti najvišeg neba bio u mudrosti, u svetlu drugog neba u inteligenciji, dok sam u svetlosti najnižeg neba bio u znanju, dok sam u prirodnoj svetlosti bio u nepoznavanju duhovnih stvari.

69. Da bih mogao znati u kakvom svetlu bivaju učeni ljudi u svetu današnjih dana, bilo mi je dozvoljeno da vidim dva puta; jedan se put naziva putem mudrosti, a drugi put jeste - put ludosti. Na kraju puta mudrosti nalazila se palata sva u svetlosti, a, nasuprot, na kraju puta ludosti je bilo nešto što je izgledalo poput palate, ali u senci. Tamo se okupilo oko tri stotine učenih ljudi, i njima je bilo dozvoljeno da odaberu kojim putem će krenuti, a dve stotine i šezdeset je viđeno da kreću putem ludosti, a samo četrdeset je viđeno kako kreće putem mudrosti. Oni, koji bi krenuli putem mudrosti, ušli bi u palatu koja je bila sva u svetlosti, gde su bile veličanstvene stvari, i potom bi im bila darovana odeća (haljine) od tankog uzvodnog platna, i postali bi anđeli; dok bi oni, koji su krenuli putem ludosti, želeli da uđu u ono što se činilo kao palata u senci, i evo, vidi se da je to bilo pozorište glumaca, i tamo bi oni stavljali odeće i maske, bivajući na pozornici, i još, pričali gluposti i posledično postajali budalasti. Nakon toga, rečeno mi je da su učene budale, koje obitavaju u prirodnom svetlu baš ovakve, kakve su upravo u prethodnom tekstu opisane (kada se one uporede sa učenim mudracima, koji bivaju u duhovnom svetlu), kao i da su mnogobrojne u današnje vreme; i još mi je rečeno da oni, koji vole da istinski razumeju stvari, i koji uvek preispituju da li je zaista istinito ono, što je rekao neko drugi, poseduju duhovnu svetlost; dok oni, koji vole da tuđe izgovorene ideje uzimaju zdravo za gotovo, i da ih potom i sami zastupaju, poseduju isključivo prirodno svetlo.

/ 12  
  

ബൈബിൾ

 

Jevanðelje po Jovanu 12:35-36

പഠനം

      

35 A Isus im reče: Još je malo vremena videlo s vama; hodite dok videlo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.

36 Dok videlo imate verujte videlo, da budete sinovi videla. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.

      

ബൈബിൾ

 

Jevanðelje po Jovanu 11

പഠനം

   

1 Beše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte, sestre njene.

2 (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, beše ona što pomaza Gospoda mirom i otre noge Njegove svojom kosom.)

3 Onda poslaše sestre k Njemu govoreći: Gospode! Gle, onaj koji Ti je mio bolestan je.

4 A kad ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi Sin Božji s nje.

5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njenu i Lazara.

6 A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mestu gde beše.

7 A potom reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.

8 Učenici Mu rekoše: Ravi! Sad Judejci htedoše da Te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?

9 Isus odgovori: Nije li dvanaest sahata u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi videlo ovog sveta;

10 A ko ide noću spotiče se, jer nema videla u njemu.

11 Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.

12 Onda Mu rekoše učenici Njegovi: Gospode! Ako je zaspao, ustaće.

13 A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.

14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umre.

15 I milo mi je vas radi što nisam bio onamo da verujete; nego hajdemo k njemu.

16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim.

17 A kad dođe Isus nađe ga, a on većčetiri dana u grobu.

18 (A Vitanija beše blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)

19 I mnogi od Judejaca behu došli k Marti i Mariji da ih teše za bratom njihovim.

20 Kad Marta dakle ču da Isus ide, izađe preda Nj, a Marija seđaše doma.

21 Onda reče Marta Isusu: Gospode! Da si Ti bio ovde ne bi moj brat umro.

22 A i sad znam da šta zaišteš u Boga daće ti Bog.

23 Isus joj reče: Brat će tvoj ustati.

24 Marta Mu reče: Znam da će ustati o vaskrsenju, u poslednji dan.

25 A Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji veruje mene ako i umre živeće.

26 I nijedan koji živi i veruje mene neće umreti vavek. Veruješ li ovo?

27 Reče Mu: Da, Gospode! Ja verovah da si Ti Hristos, Sin Božji koji je trebalo da dođe na svet.

28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju govoreći: Učitelj je došao, i zove te.

29 A ona kad ču, usta brzo i otide k Njemu.

30 Jer Isus još ne beše došao u selo, nego beše na onom mestu gde Ga srete Marta.

31 A Judejci onda koji behu s njom u kući i tešahu je, kad videše Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.

32 A Marija kako dođe gde beše Isus, i vide Ga, pade na noge Njegove govoreći Mu: Gospode! Da si Ti bio ovde, ne bi umro moj brat.

33 Onda Isus kad je vide gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.

34 I reče: Gde ste ga metnuli? Rekoše Mu: Gospode! Hajde da vidiš.

35 Udariše suze Isusu.

36 Onda Judejci govorahu: Gledaj kako ga ljubljaše,

37 A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slepcu učiniti da i ovaj ne umre?

38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a beše pećina, i kamen ležaše na njoj.

39 Isus reče: Uzmite kamen. Reče Mu Marta, sestra onog što je umro: Gospode! Većsmrdi; jer su četiri dana kako je umro.

40 Isus joj reče: Ne rekoh li ti da ako veruješ videćeš slavu Božju?

41 Uzeše, dakle, kamen gde ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: Oče! Hvala Ti što si me uslišio.

42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovde stoji, da veruju da si me Ti poslao.

43 I ovo rekavši zovnu glasno: Lazare! Iziđi napolje.

44 I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: Razrešite ga i pustite nek ide.

45 Onda mnogi od Judejaca koji behu došli k Mariji i videše šta učini Isus, verovaše Ga.

46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.

47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: Šta ćemo činiti? Čovek ovaj čini mnoga čudesa.

48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.

49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše poglavar sveštenički, reče im: Vi ne znate ništa;

50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovek umre za narod, negoli da narod sav propadne.

51 A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umreti za narod;

52 I ne samo za narod, nego da i rasejanu decu Božiju skupi ujedno.

53 Od toga, dakle, dana dogovoriše se da Ga ubiju.

54 A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i onde hođaše s učenicima svojim.

55 A beše blizu pasha jevrejska, i mnogi iz onog kraja dođoše u Jerusalim pre pashe da se očiste.

56 Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: Šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?

57 A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovest ako Ga ko opazi gde je, da javi da Ga uhvate.