ബൈബിൾ

 

Postanak 13

പഠനം

   

1 Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takođe i Lot s njim.

2 A beše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.

3 I iđaše svojim putevima od juga sve do Vetilja, do mesta gde mu prvo beše šator, između Vetilja i Gaja,

4 Do mesta, gde pre beše načinio žrtvenik; i onde prizva Avram ime Gospodnje.

5 A i Lot koji iđaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora.

6 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo beše veliko da ne mogoše živeti zajedno,

7 I beše svađa među pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vreme živehu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.

8 Pa Avram reče Lotu: Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća.

9 Nije li ti otvorena cela zemlja? Odeli se od mene. Ako ćeš ti na levo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno ja ću na levo.

10 Tada Lot podiže oči svoje i sagleda svu ravnicu jordansku, kako celu natapaše reka, beše kao vrt Gospodnji, kao zemlja misirska, sve do Zagora, pre nego Gospod zatre Sodom i Gomor.

11 I Lot izabra sebi svu ravnicu jordansku, i otide Lot na istok; i razdeliše se jedan od drugog:

12 Avram življaše u zemlji hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premeštajući svoje šatore do Sodoma.

13 A ljudi u Sodomu behu nevaljali, i grešahu Gospodu veoma.

14 A Gospod reče Avramu, pošto se Lot odeli od njega: Podigni sada oči svoje, pa pogledaj s mesta gde si na sever i na jug i na istok i na zapad.

15 Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i semenu tvom do veka.

16 I učiniću da semena tvog bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojati prah na zemlji, moći će izbrojati i seme tvoje.

17 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati.

18 I Avram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i onde načini žrtvenik Gospodu.

   

സ്വീഡൻബർഗിന്റെ കൃതികളിൽ നിന്ന്

 

Nebeske Tajne #1530

ഈ ഭാഗം പഠിക്കുക

  
/ 10837  
  

1530. Jer da je ovako, to Reč svima pokazuje; kada se Gospod pokazao Petru, Jakovu i Jovanu; jer je tada Njegovo lice zasijalo kao sunce, a odeća Mu je bila kao svetlost (Mateja 17:2). On se tako njima pokazao, jer se njihov unutrašnji vid bio otvorio. To isto se potvrđuje kod Proroka; kao kod Isaije, gde se govori o Gospodovom carstvu u nebima: Svjetlost mjeseca će biti kao svjetlost sjnca, a svjetlost sunca biće sedmostruka, kao svjetlo od sedam dana (Isaija 30:26. I kod Jovana, gde se Gospodovo carstvo naziva Novim Jerusalimom: I grad ne potrebuje ni sunca ni mjeseca da svjetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje. (Otkrivenju 21:23).

Opet: I noći tamo neće biti, i ne će potrebovati vidjela od žiška, ni vidjela sunčanoga, jer će ih obasjavati Gospod Bog Otkrivenju 22:5. I kada se Gopsod pokazao Mojsiju, Aronu, Nabadu i Avihu, i sedamdesetorici starešina, I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama mu kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro (Izlazak 24:10). Pošto se Gospodovo nebesko i duhovno pokazuje pred vanjskm vidom anđela kao sunce i kao mesec, to „sunce“ u Reči označava ono što je nebesko, a „mesec“ ono što je duhovno.

  
/ 10837