ബൈബിൾ

 

Izlazak 17

പഠനം

   

1 I podiže se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovesti Gospodnjoj, i stadoše u logor u Rafidinu; a onde ne beše vode da narod pije.

2 I narod se svađaše s Mojsijem govoreći: Daj nam vode da pijemo. A on im reče: Što se svađate sa mnom? Što kušate Gospoda?

3 Ali narod beše onde žedan vode, te vikaše narod na Mojsija, i govoraše: Zašto si nas izveo iz Misira da nas i sinove naše i stoku našu pomoriš žeđu?

4 A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreći: Šta ću činiti s ovim narodom? Još malo pa će me zasuti kamenjem.

5 A Gospod reče Mojsiju: Prođi pred narod, i uzmi sa sobom starešine izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi.

6 A ja ću stajati pred tobom onde na steni na Horivu; a ti udari u stenu, i poteći će iz nje voda da pije narod. I učini Mojsije tako pred starešinama izrailjskim.

7 A mesto ono prozva Masa i Meriva zato što se svađaše sinovi Izrailjevi i što kušaše Gospoda govoreći: Je li Gospod među nama ili nije?

8 Ali dođe Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu.

9 A Mojsije reče Isusu: Izberi nam ljude, te izađi i bij se s Amalikom; a ja ću sutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci.

10 I učini Isus kako mu reče Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izađoše na vrh brda.

11 I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, pobeđivahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadvlađivahu Amaličani.

12 Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda sunčanog.

13 I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrim mačem.

14 Potom reče Gospod Mojsiju: Zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da ću sasvim istrebiti spomen Amalikov ispod neba.

15 Tada načini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod, zastava moja.

16 I reče: Što se ruka beše podigla na presto Gospodnji, Gospod će ratovati na Amalika od kolena do kolena.

   

സ്വീഡൻബർഗിന്റെ കൃതികളിൽ നിന്ന്

 

Nebeske Tajne #8672

ഈ ഭാഗം പഠിക്കുക

  
/ 10837  
  

8672. (Stih 9.) I radovaše se Jetro svemu dobru što Jehova učini Izrailju. Da ovo označava stanje Božanskog Dobra (vidi gore, br. 8643); iz značenja radovaše se svemu dobru, kada se to odnosi na Božansko Dobro koje je pretstavljeno Jetroom, a što je stanje ovoga dobra; jer se stanje Božanskoga, kada se dobro čini nebu I tamošnjim anđelima, kao I crkvi I čoveku, ozražava u Reči sa radost; samo što je neshvatljivo kakva je ova radost, jer ona dolazi od beskonačnog. Da tako isto postoji beskrajna radost zbog primanja dobra od strane onihkoji su u nebu I u crkvi, može se videti od Božanske Ljubavi, koja je beskonačna. Iz svega ovoga je jasno se sa Jetro se radovaše svemu dobru koje Jehova učiniIzrailju, označav stanje Božanskog Dobra kada sve stvari idu dobro; jer se Izrailjem označavaju oni koji su bili u Gospodovom duhovnom carstvu I duhovnoj crkvi (8669), kod kojih su sve stvari išle dobro, jer su bili izbavljeni od napadanja, a kasnije su pobeđivali u iskušenjima, kao što je gore opisano.

  
/ 10837