სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Božanska Mudrost # 1

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

/ 12  
  

1. Na nebesima se Božanska mudrost pojavljuje pred očima anđela kao svetlost

64. U Gospodu postoji ljubav i u Njemu, takođe, postoji mudrost. Ljubav u Njemu jeste biće [esse], a mudrost u Njemu jeste egzistencija, odnosno, postojanje [existere]; međutim, ljubav i mudrost u Njemu ne predstavljaju dvoje, već - jedno; to stoga, što mudrost jeste ljubav, i, istovremeno, ljubav jeste mudrost; i iz ovog sjedinjenja, koje biva recipročno, oni postaju jedno, a to jedno je ona Božanska ljubav, koja se na nebesima pojavljuje pred anđelima kao Sunce. Pod ovim se Gospodnjim rečima, iz stiha koji sledi, podrazumeva recipročna zajednica Božanske mudrosti i Božanske ljubavi: Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. (Jovan 14:10-11); isto se podrazumeva i pod sledećim rečima: Ja i otac jedno smo. (Jovan 10:30).

65. Ovo dvoje, koji predstavljaju jedno u Gospodu, zaista iz njega proističu kao Sunce, odnosno, proističu kao dve različite stvari, i to: mudrost kao svetlost, i ljubav kao toplota; ali se ponašaju različito samo naizgled, stoga što, sami po sebi, nisu različiti, budući da svetlost jeste toplota, dok toplota jeste svetlost, i u svakom trenutku bivaju jedno, kao što je slučaj i sa našim svetskim Suncem; to zbog toga, što, šta god da proizilazi od Sunca, ono mora biti Sunce u svojim najmanjim delovima, a, time, i, univerzalno, u svim delovima. Kaže se: svaka tačka i najmanji deo, ali to ne znači stvarnu prostornu tačku, odnosno, stvarni najmanji deo prostora, jer se nikakve prostorne kategorije ne odnose na Božansko, s obzirom na to, da je Božansko duhovno, a ne prirodno.

66. Pošto se mudrost i ljubav, koje proističu od Gospoda kao Sunca, naizgled pojavljuju kao dve različite stvari, i to, mudrost pod formom svetlosti, a ljubav pod percepcijom topline, stoga ih anđeli primaju kao dve različite stvari, pri čemu neki anđeli, pak, primaju više topline, koja je ljubav, dok drugi anđeli, opet, primaju više svetlosti, koja je mudrost, i posledično se anđeli svih nebesa razlikuju u dva kraljevstva. Oni anđeli, koji su primili više topline (koja je ljubav), nego što su primili svetlosti (koja je mudrost), čine jedno carstvo i nazivaju se nebeskim anđelima, i od takvih anđela se formiraju najviša nebesa. Međutim, oni, koji su primili više svetlosti, koja je mudrost, nego što su primili topline, koja je ljubav, čine drugo carstvo, i nazivaju se duhovnim anđelima, i od takvih anđela se, opet, formiraju niža nebesa. Kaže se da su oni primili više svetlosti koja je mudrost, nego što su primili toplote, koja je ljubav, međutim, taj višak jeste isključivo prividni višak, budući da anđeli bivaju mudri, isključivo ako ljubav u njima čini jedno sa mudrošću; te se, prema tome, duhovni anđeli ne nazivaju mudrim nego inteligentnim. Toliko, što se tiče svetlosti u Gospodu, i od Gospoda i od anđela.

67. Božanska mudrost, koja se na nebesima pojavljuje kao svetlost, u svojoj suštini (esenciji) nije svetlost, već se samo odeva u svetlost, koja se može pojaviti pred očima anđela. U svojoj suštini (esenciji), mudrost jeste Božanska istina, dok svetlost predstavlja njen pojavni izgled i korespondenciju. Povodom svetlosti mudrosti važi identično onome, što važi za toplinu ljubavi, o kojoj se već govorilo u prethodnom tekstu. Kako svetlost odgovara mudrosti, a Gospod je Božanska mudrost, tako se, u Reči, u mnogim odlomcima, Gospod imenuje pomoću pojma "svjetlost", kao, na primer, u sledećem stihu: Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. (Jovan 1:9); Isus im pak opet reče: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života. (Jovan 8:12); A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. (Jovan 12:35-36, 46); (I u mnogim drugim odlomcima.)

Njegova Božanska mudrost bila je predstavljena i njegovim odećom kada je bio preobražen, tako da: I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji. (Marko 9:3; Mat. 17:2). Pojam "haljine" označava u Reči istine mudrosti; a posledica toga se sastoji u tome, da svi anđeli na nebesima izgledaju obučeni u skladu sa istinama svog znanja, inteligencije i mudrosti.

68. Na nebesima (ali ne i u svetu) se može posve jasno videti da svetlost predstavlja pojavu mudrosti, kao i njenu korespondenciju, s obzirom na to, da na nebu nema druge svetlosti osim duhovne svetlosti, koja je svetlost mudrosti, i koja osvetljava sve stvari koje egzistiraju od Božanske ljubavi. Za anđele je karakteristično da im mudrost omogućava da razumeju sve stvari u njihovoj suštini, dok im svetlost omogućava da stvari vide u njihovoj formi; stoga je na nebesima svetlost jednaka mudrosti kod anđela. Na najvišim nebesima svetlost je poput plamena i užarena i sjajna, kao što to je slučaj kod visoko ispoliranog zlata, budući da su anđeli ovih nebesa u mudrosti. Na nižim nebesima svetlost biva svetla, i blista, kao što to je slučaj kod visoko ispoliranog srebra, budući da su anđeli ovih nebesa u inteligenciji. Na najnižim nebesima svetlost je poput podnevne svetlosti sveta, budući da su anđeli ovih nebesa u znanju. Svetlost viših nebesa je svetla, baš kao zvezda, koja u noći blista i sija sama po sebi; a svetlost biva stalna, s obzirom na to, da Sunce tamo nikad ne zalazi. To je ista svetlost poput one svetlosti, koja prosvetljuje razumevanje onih ljudi na svetu, koji imaju ljubav prema težnji da postanu mudri; međutim, ova svetlost se ne može pojaviti pred njima, budući da su oni prirodni, ali ne i duhovni. Ova svetlost se, ipak, može pojavljivati pred ljudima, što mogu lično posvedočiti, jer mi se pojavila, ali se pojavila, dakako, pred očima mog duha. Takođe mi je dato da opažam da sam u svetlosti najvišeg neba bio u mudrosti, u svetlu drugog neba u inteligenciji, dok sam u svetlosti najnižeg neba bio u znanju, dok sam u prirodnoj svetlosti bio u nepoznavanju duhovnih stvari.

69. Da bih mogao znati u kakvom svetlu bivaju učeni ljudi u svetu današnjih dana, bilo mi je dozvoljeno da vidim dva puta; jedan se put naziva putem mudrosti, a drugi put jeste - put ludosti. Na kraju puta mudrosti nalazila se palata sva u svetlosti, a, nasuprot, na kraju puta ludosti je bilo nešto što je izgledalo poput palate, ali u senci. Tamo se okupilo oko tri stotine učenih ljudi, i njima je bilo dozvoljeno da odaberu kojim putem će krenuti, a dve stotine i šezdeset je viđeno da kreću putem ludosti, a samo četrdeset je viđeno kako kreće putem mudrosti. Oni, koji bi krenuli putem mudrosti, ušli bi u palatu koja je bila sva u svetlosti, gde su bile veličanstvene stvari, i potom bi im bila darovana odeća (haljine) od tankog uzvodnog platna, i postali bi anđeli; dok bi oni, koji su krenuli putem ludosti, želeli da uđu u ono što se činilo kao palata u senci, i evo, vidi se da je to bilo pozorište glumaca, i tamo bi oni stavljali odeće i maske, bivajući na pozornici, i još, pričali gluposti i posledično postajali budalasti. Nakon toga, rečeno mi je da su učene budale, koje obitavaju u prirodnom svetlu baš ovakve, kakve su upravo u prethodnom tekstu opisane (kada se one uporede sa učenim mudracima, koji bivaju u duhovnom svetlu), kao i da su mnogobrojne u današnje vreme; i još mi je rečeno da oni, koji vole da istinski razumeju stvari, i koji uvek preispituju da li je zaista istinito ono, što je rekao neko drugi, poseduju duhovnu svetlost; dok oni, koji vole da tuđe izgovorene ideje uzimaju zdravo za gotovo, i da ih potom i sami zastupaju, poseduju isključivo prirodno svetlo.

/ 12  
  

ბიბლია

 

Jevanðelje po Jovanu 12:35-36

Სწავლა

      

35 A Isus im reče: Još je malo vremena videlo s vama; hodite dok videlo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.

36 Dok videlo imate verujte videlo, da budete sinovi videla. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.

      

ბიბლია

 

Jevanðelje po Jovanu 10

Სწავლა

   

1 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mestu on je lupež i hajduk;

2 A koji ulazi na vrata jeste pastir ovcama.

3 Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;

4 I kad svoje ovce istera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

5 A za tuđinom neće da idu, nego beže od njega, jer ne poznaju glas tuđi.

6 Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumeše šta to beše što im kaza.

7 Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.

8 Svi koliko ih god dođe pre mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.

9 Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.

10 Lupež ne dolazi nizašta drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja dođoh da imaju život i izobilje.

11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce.

12 A najamnik, koji nije pastir, kome nisu ovce svoje, vidi vuka gde ide, i ostavlja ovce, i beži: i vuk zgrabi ovce i raspudi ih;

13 A najamnik beži, jer je najamnik i ne mari za ovce.

14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.

15 Kao što mene zna Otac i ja znam Oca; i dušu svoju polažem za ovce.

16 I druge ovce imam koje nisu iz ovog tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.

17 Zato me Otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.

18 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i Vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovest primio od Oca svog.

19 Tada opet posta raspra među Jevrejima za ove reči.

20 Mnogi od njih govorahu: U njemu je đavo, i poludeo je; šta ga slušate?

21 Drugi govorahu: Ove reči nisu ludoga; zar može đavo slepima oči otvarati?

22 A beše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i beše zima.

23 I hodaše Isus u crkvi po tremu Solomunovom.

24 A Jevreji Ga opkoliše, i govorahu Mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos, kaži nam slobodno.

25 Isus im odgovori: Ja vam kazah, pa ne verujete. Dela koja tvorim ja u ime Oca svog ona svedoče za me.

26 Ali vi ne verujete; jer niste od mojih ovaca, kao što vam kazah.

27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.

28 I ja ću im dati život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.

29 Otac moj koji mi ih dade veći je od svih; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mog.

30 Ja i Otac jedno smo.

31 A Jevreji opet uzeše kamenje da Ga ubiju.

32 Isus im odgovori: Mnoga vam dobra dela javih od Oca svog; za koje od onih dela bacate kamenje na me?

33 Odgovoriše Mu Jevreji govoreći: Za dobro delo ne bacamo kamenje na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovek budući, gradiš se Bog.

34 Isus im odgovori: Ne stoji li napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste?

35 Ako one nazva bogovima kojima reč Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;

36 Kako vi govorite Onome kog Otac posveti i posla na svet: Hulu na Boga govoriš, što rekoh: Ja sam Sin Božji?

37 Ako ne tvorim dela Oca svog ne verujte mi.

38 Ako li tvorim, ako meni i ne verujete, delima mojim verujte, da poznate i verujete da je Otac u meni i ja u Njemu.

39 Tada opet gledahu da Ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.

40 I otide opet preko Jordana na ono mesto gde Jovan pre krštavaše; i osta onde.

41 I mnogi dođoše k Njemu i govorahu: Jovan ne učini ni jednog čuda, ali sve što kaza Jovan za Ovog istina beše.

42 I mnogi verovaše Ga onde.