სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Božanska Mudrost # 1

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

/ 12  
  

1. Na nebesima se Božanska mudrost pojavljuje pred očima anđela kao svetlost

64. U Gospodu postoji ljubav i u Njemu, takođe, postoji mudrost. Ljubav u Njemu jeste biće [esse], a mudrost u Njemu jeste egzistencija, odnosno, postojanje [existere]; međutim, ljubav i mudrost u Njemu ne predstavljaju dvoje, već - jedno; to stoga, što mudrost jeste ljubav, i, istovremeno, ljubav jeste mudrost; i iz ovog sjedinjenja, koje biva recipročno, oni postaju jedno, a to jedno je ona Božanska ljubav, koja se na nebesima pojavljuje pred anđelima kao Sunce. Pod ovim se Gospodnjim rečima, iz stiha koji sledi, podrazumeva recipročna zajednica Božanske mudrosti i Božanske ljubavi: Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. (Jovan 14:10-11); isto se podrazumeva i pod sledećim rečima: Ja i otac jedno smo. (Jovan 10:30).

65. Ovo dvoje, koji predstavljaju jedno u Gospodu, zaista iz njega proističu kao Sunce, odnosno, proističu kao dve različite stvari, i to: mudrost kao svetlost, i ljubav kao toplota; ali se ponašaju različito samo naizgled, stoga što, sami po sebi, nisu različiti, budući da svetlost jeste toplota, dok toplota jeste svetlost, i u svakom trenutku bivaju jedno, kao što je slučaj i sa našim svetskim Suncem; to zbog toga, što, šta god da proizilazi od Sunca, ono mora biti Sunce u svojim najmanjim delovima, a, time, i, univerzalno, u svim delovima. Kaže se: svaka tačka i najmanji deo, ali to ne znači stvarnu prostornu tačku, odnosno, stvarni najmanji deo prostora, jer se nikakve prostorne kategorije ne odnose na Božansko, s obzirom na to, da je Božansko duhovno, a ne prirodno.

66. Pošto se mudrost i ljubav, koje proističu od Gospoda kao Sunca, naizgled pojavljuju kao dve različite stvari, i to, mudrost pod formom svetlosti, a ljubav pod percepcijom topline, stoga ih anđeli primaju kao dve različite stvari, pri čemu neki anđeli, pak, primaju više topline, koja je ljubav, dok drugi anđeli, opet, primaju više svetlosti, koja je mudrost, i posledično se anđeli svih nebesa razlikuju u dva kraljevstva. Oni anđeli, koji su primili više topline (koja je ljubav), nego što su primili svetlosti (koja je mudrost), čine jedno carstvo i nazivaju se nebeskim anđelima, i od takvih anđela se formiraju najviša nebesa. Međutim, oni, koji su primili više svetlosti, koja je mudrost, nego što su primili topline, koja je ljubav, čine drugo carstvo, i nazivaju se duhovnim anđelima, i od takvih anđela se, opet, formiraju niža nebesa. Kaže se da su oni primili više svetlosti koja je mudrost, nego što su primili toplote, koja je ljubav, međutim, taj višak jeste isključivo prividni višak, budući da anđeli bivaju mudri, isključivo ako ljubav u njima čini jedno sa mudrošću; te se, prema tome, duhovni anđeli ne nazivaju mudrim nego inteligentnim. Toliko, što se tiče svetlosti u Gospodu, i od Gospoda i od anđela.

67. Božanska mudrost, koja se na nebesima pojavljuje kao svetlost, u svojoj suštini (esenciji) nije svetlost, već se samo odeva u svetlost, koja se može pojaviti pred očima anđela. U svojoj suštini (esenciji), mudrost jeste Božanska istina, dok svetlost predstavlja njen pojavni izgled i korespondenciju. Povodom svetlosti mudrosti važi identično onome, što važi za toplinu ljubavi, o kojoj se već govorilo u prethodnom tekstu. Kako svetlost odgovara mudrosti, a Gospod je Božanska mudrost, tako se, u Reči, u mnogim odlomcima, Gospod imenuje pomoću pojma "svjetlost", kao, na primer, u sledećem stihu: Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. (Jovan 1:9); Isus im pak opet reče: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života. (Jovan 8:12); A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. (Jovan 12:35-36, 46); (I u mnogim drugim odlomcima.)

Njegova Božanska mudrost bila je predstavljena i njegovim odećom kada je bio preobražen, tako da: I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji. (Marko 9:3; Mat. 17:2). Pojam "haljine" označava u Reči istine mudrosti; a posledica toga se sastoji u tome, da svi anđeli na nebesima izgledaju obučeni u skladu sa istinama svog znanja, inteligencije i mudrosti.

68. Na nebesima (ali ne i u svetu) se može posve jasno videti da svetlost predstavlja pojavu mudrosti, kao i njenu korespondenciju, s obzirom na to, da na nebu nema druge svetlosti osim duhovne svetlosti, koja je svetlost mudrosti, i koja osvetljava sve stvari koje egzistiraju od Božanske ljubavi. Za anđele je karakteristično da im mudrost omogućava da razumeju sve stvari u njihovoj suštini, dok im svetlost omogućava da stvari vide u njihovoj formi; stoga je na nebesima svetlost jednaka mudrosti kod anđela. Na najvišim nebesima svetlost je poput plamena i užarena i sjajna, kao što to je slučaj kod visoko ispoliranog zlata, budući da su anđeli ovih nebesa u mudrosti. Na nižim nebesima svetlost biva svetla, i blista, kao što to je slučaj kod visoko ispoliranog srebra, budući da su anđeli ovih nebesa u inteligenciji. Na najnižim nebesima svetlost je poput podnevne svetlosti sveta, budući da su anđeli ovih nebesa u znanju. Svetlost viših nebesa je svetla, baš kao zvezda, koja u noći blista i sija sama po sebi; a svetlost biva stalna, s obzirom na to, da Sunce tamo nikad ne zalazi. To je ista svetlost poput one svetlosti, koja prosvetljuje razumevanje onih ljudi na svetu, koji imaju ljubav prema težnji da postanu mudri; međutim, ova svetlost se ne može pojaviti pred njima, budući da su oni prirodni, ali ne i duhovni. Ova svetlost se, ipak, može pojavljivati pred ljudima, što mogu lično posvedočiti, jer mi se pojavila, ali se pojavila, dakako, pred očima mog duha. Takođe mi je dato da opažam da sam u svetlosti najvišeg neba bio u mudrosti, u svetlu drugog neba u inteligenciji, dok sam u svetlosti najnižeg neba bio u znanju, dok sam u prirodnoj svetlosti bio u nepoznavanju duhovnih stvari.

69. Da bih mogao znati u kakvom svetlu bivaju učeni ljudi u svetu današnjih dana, bilo mi je dozvoljeno da vidim dva puta; jedan se put naziva putem mudrosti, a drugi put jeste - put ludosti. Na kraju puta mudrosti nalazila se palata sva u svetlosti, a, nasuprot, na kraju puta ludosti je bilo nešto što je izgledalo poput palate, ali u senci. Tamo se okupilo oko tri stotine učenih ljudi, i njima je bilo dozvoljeno da odaberu kojim putem će krenuti, a dve stotine i šezdeset je viđeno da kreću putem ludosti, a samo četrdeset je viđeno kako kreće putem mudrosti. Oni, koji bi krenuli putem mudrosti, ušli bi u palatu koja je bila sva u svetlosti, gde su bile veličanstvene stvari, i potom bi im bila darovana odeća (haljine) od tankog uzvodnog platna, i postali bi anđeli; dok bi oni, koji su krenuli putem ludosti, želeli da uđu u ono što se činilo kao palata u senci, i evo, vidi se da je to bilo pozorište glumaca, i tamo bi oni stavljali odeće i maske, bivajući na pozornici, i još, pričali gluposti i posledično postajali budalasti. Nakon toga, rečeno mi je da su učene budale, koje obitavaju u prirodnom svetlu baš ovakve, kakve su upravo u prethodnom tekstu opisane (kada se one uporede sa učenim mudracima, koji bivaju u duhovnom svetlu), kao i da su mnogobrojne u današnje vreme; i još mi je rečeno da oni, koji vole da istinski razumeju stvari, i koji uvek preispituju da li je zaista istinito ono, što je rekao neko drugi, poseduju duhovnu svetlost; dok oni, koji vole da tuđe izgovorene ideje uzimaju zdravo za gotovo, i da ih potom i sami zastupaju, poseduju isključivo prirodno svetlo.

/ 12  
  

ბიბლია

 

Jevanðelje po Jovanu 12

Სწავლა

   

1 A Isus pre pashe na šest dana dođe u Vitaniju gde beše Lazar što umre, koga podiže iz mrtvih.

2 Onde Mu, pak, zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar seđaše s njim za trpezom;

3 A Marija uzevši litru pravog nardovog mnogocenog mira pomaza noge Isusove, i otre kosom svojom noge Njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.

4 Onda reče jedan od učenika Njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji Ga posle izdade:

5 Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?

6 A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što beše lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj.

7 A Isus reče: Ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mog pogreba;

8 Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.

9 Razume, pak, mnogi narod iz Judeje da je onde i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kog podiže iz mrtvih.

10 A glavari sveštenički dogovoriše se da i Lazara ubiju;

11 Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i verovahu Isusa.

12 A sutradan, mnogi od naroda koji beše došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim

13 Uzeše grane od finika i iziđoše Mu na susret, i vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.

14 A Isus našavši magare usede na nj, kao što je pisano:

15 Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sedeći na magaretu.

16 Ali ovo učenici Njegovi ne razumeše pre: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo beše za Njega pisano, i ovo Mu učiniše.

17 A narod svedočaše koji beše pre s Njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvih.

18 Zato Ga i srete narod, jer čuše da On učini ovo čudo.

19 A fariseji govorahu među sobom: Vidite da ništa ne pomaže? Gle, svet ide za njim.

20 A behu neki Grci koji behu došli na praznik da se mole Bogu.

21 Oni dakle pristupiše k Filipu, koji beše iz Vitsaide galilejske, i moljahu ga govoreći: Gospodine! Mi bismo hteli da vidimo Isusa.

22 Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.

23 A Isus odgovori im govoreći: Dođe čas da se proslavi Sin čovečiji.

24 Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi;

25 Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svetu, sačuvaće je za život večni.

26 Ko meni služi, za mnom nek ide, i gde sam ja onde i sluga moj nek bude; i ko meni služi onog će poštovati Otac moj.

27 Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! Sačuvaj me od ovog časa; ali za to dođoh na čas ovaj.

28 Oče! Proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: I proslavio sam i opet ću proslaviti.

29 A kad ču narod koji stajaše, govorahu: Grom zagrmi; a drugi govorahu: Anđeo mu govori.

30 Isus odgovori i reče: Ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.

31 Sad je sud ovom svetu; sad će biti isteran knez ovog sveta napolje.

32 I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.

33 A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umreti.

34 Narod Mu odgovori: Mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavek; kako ti govoriš da se sinu čovečijem valja podignuti? Ko je taj sin čovečiji?

35 A Isus im reče: Još je malo vremena videlo s vama; hodite dok videlo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.

36 Dok videlo imate verujte videlo, da budete sinovi videla. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.

37 Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet Ga ne verovahu;

38 Da se zbude reč Isaije proroka koji reče: Gospode! Ko verova govorenju našem? I ruka Gospodnja kome se otkri?

39 Zato ne mogahu verovati, jer opet reče Isaija:

40 Zaslepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.

41 Ovo reče Isaija kad vide slavu Njegovu i govori za Njega.

42 Ali opet i od knezova mnogi Ga verovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;

43 Jer im većma omile slava ljudska nego slava Božija.

44 A Isus povika i reče: Ko mene veruje ne veruje mene, nego Onog koji me posla;

45 I ko vidi mene, vidi Onog koji me posla.

46 Ja dođoh videlo na svet, da nijedan koji me veruje ne ostane u tami.

47 I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet.

48 Koji se odreče mene, i ne prima reči moje, ima sebi sudiju: reč koju ja govorih ona će mu suditi u poslednji dan;

49 Jer ja od sebe ne govorih, nego Otac koji me posla On mi dade zapovest šta ću kazati i šta ću govoriti.

50 I znam da je zapovest Njegova život večni. Šta ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče Otac.