ბიბლია

 

Levitski Zakonik 4

Სწავლა

   

1 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ako ko zgreši nehotice i učini štagod što je Gospod zabranio da se ne čini,

3 Ako sveštenik pomazani zgreši, te bude na greh narodu, neka za greh svoj koji je učinio prinese tele zdravo Gospodu na žrtvu za greh.

4 I dovedavši tele na vrata šatoru od svedočanstva pred Gospoda, neka metne ruku svoju teletu na glavu, i zakolje tele pred Gospodom.

5 I neka uzme sveštenik pomazani krvi od teleta, i unese je u šator od sastanka.

6 I neka zamoči sveštenik prst svoj u krv, i krvlju sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavesom od svetinje.

7 I neka pomaže sveštenik tom krvlju rogove oltaru, na kome se kadi mirisima pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv od teleta svu neka izlije na podnožje oltaru, na kome se pale žrtve na vratima šatora od sastanka.

8 I neka izvadi sve salo iz teleta za greh, salo što pokriva creva i sve salo što je na crevima;

9 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri s bubrezima neka izvadi,

10 Onako kako se vadi iz govečeta za žrtvu zahvalnu; i neka zapali sveštenik na oltaru, na kome se žrtva pali.

11 A kožu od teleta i sve meso s glavom i s nogama i creva i balegu,

12 I celo tele neka iznese napolje iz logora na čisto mesto, gde se prosipa pepeo, i neka ga spali ognjem na drvima; na mestu gde se prosipa pepeo neka se spali.

13 Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgrešio nehotice i ne bi zbor znao za to, i učinili bi štagod što je Gospod zabranio da se ne čini, te bi skrivili,

14 Kad se dozna za greh koji su učinili, onda neka zbor prinese tele, žrtvu za greh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka.

15 I starešine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom.

16 I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka,

17 I neka sveštenik zamoči prst svoj u krv, i sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavesom.

18 I tom krvlju neka pomaže rogove oltaru koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru na kome se pali žrtva, na vratima šatora od sastanka.

19 A sve salo izvadivši iz njega neka zapali na oltaru.

20 I s tim teletom neka čini onako kako čini s teletom za svoj greh, tako neka učini s njim; tako će ih sveštenik očistiti od greha, i oprostiće im se.

21 A tele neka iznese napolje iz logora, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za greh svega zbora.

22 Ako li poglavar zgreši, i učini nehotice štagod što je Gospod Bog njegov zabranio da se ne čini, te skrivi,

23 Kad dozna za greh svoj, koji je učinio, tada neka dovede na žrtvu jare muško, zdravo.

24 I neka metne ruku svoju jaretu na glavu, i sveštenik neka ga zakolje gde se kolje žrtva paljenica pred Gospodom; to je žrtva za greh.

25 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za greh na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kome se žrtva pali; a ostalu krv neka izlije na podnožje oltaru na kome se žrtva pali.

26 A sve salo neka zapali na oltaru kao salo od žrtve zahvalne; i tako će ga očistiti sveštenik od greha njegovog, i oprostiće mu se.

27 Ako li ko iz prostog naroda zgreši nehotice, i učini štagod što je Gospod zabranio da se ne čini, te skrivi,

28 Kad dozna za greh svoj, koji je učinio, tada neka dovede na žrtvu jare žensko zdravo za greh, koji je učinio.

29 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za greh, i neka je sveštenik zakolje na mestu gde se kolje žrtva paljenica.

30 I neka uzme sveštenik krvi od nje na prst svoj, I pomaže rogove oltaru na kome se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru.

31 I sve salo iz nje neka izvadi kao što se vadi salo iz žrtve zahvalne, i neka ga zapali sveštenik na oltaru za ugodni miris Gospodu; a tako će ga očistiti od greha sveštenik, I oprostiće mu se.

32 Ako li bi doveo između ovaca na žrtvu za greh, neka dovede žensko zdravo.

33 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za greh, i neka je sveštenik zakolje na mestu gde se kolje žrtva paljenica.

34 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za greh na prst svoj, i neka pomaže rogove oltaru na kome se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru.

35 I sve salo neka izvadi kao što se vadi salo iz jagnjeta za žrtvu zahvalnu; i neka ga sveštenik zapali na oltaru za žrtvu ognjenu Gospodu; i tako će ga očistiti sveštenik od greha njegovog, koji je učinio, i oprostiće mu se.

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Arcana Coelestia # 4690

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

4690. 'And his brothers said to him' means the adherents to faith separated from charity. This is clear from the representation of 'Joseph's brothers' as the Church which turns aside from charity to faith and at length separates faith from charity, dealt with in 4665, 4671, 4679. The more internal members of that Church however were meant by the sheaves seen in the dream, 4686, 4688. The reason 'Joseph's brothers' represent that Church is that in the proximate sense they mean that which was a representative of the Church, that is, the semblance of religion established among the descendants of Jacob. They did not, it is true, know anything of faith such as the Christian Church knows of, but they knew of truth. Truth for them consisted in the same things as faith does for Christians. What is more, the same word is used in the original language for both faith and truth. But by truth the Jewish Church meant the Ten Commandments, and also the laws, judgements, testimonies, and statutes which were handed down to it through Moses. Interior aspects of truth they neither knew nor wished to know.

[2] The Christian Church however applies the term faith to matters of doctrine which constitute the more internal features of the Church and are called matters of belief. For by faith the ordinary people understand nothing other than that contained in the Creeds or that taught by books expounding the Creeds. But those who think that matters of doctrine concerning faith or knowledge of these cannot save anyone, and that few lead the life of faith, call faith confidence. But these are above the ordinary people and are more learned than others. From these considerations one may see that the subject at this point in the internal sense is not only that representative of the Church which had been established among the descendants of Jacob but also the Christian Church that followed it. For the Lord's Word is all-embracing and in general includes every Church. Indeed the Lord foresaw what the Christian Church would be like no less than what the Jewish Church would be like, though more immediately or proximately in the case of the Jewish. This is why this sense is called the proximate or internal historical sense, and the other the internal sense.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.