ბიბლია

 

Izlazak 8

Სწავლა

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi posluži.

2 Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama.

3 I reka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po kleti gde spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvog i po pećima tvojim i po naćvama tvojim;

4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe.

5 I reče Gospod Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži ruku svoju sa štapom svojim na reke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju misirsku.

6 I pruži Aron ruku svoju na vode misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju misirsku.

7 Ali i vračari misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju misirsku.

8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mog, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.

9 A Mojsije reče Faraonu: Čast da ti je nada mnom! Dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u reci da ostanu?

10 A on reče: Do sutra. A Mojsije reče: Biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.

11 Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvog; samo će u reci ostati.

12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje beše pustio na Faraona.

13 A Gospod učini po reči Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja.

14 I na gomile ih grtahu, da je smrdela zemlja.

15 A kad Faraon vide gde odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što beše kazao Gospod.

16 A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji misirskoj.

17 I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po celoj zemlji misirskoj.

18 A gledaše i vračari misirski vračanjem svojim da učine da postanu uši, ali ne mogoše. I behu uši po ljudima i po stoci.

19 I rekoše vračari Faraonu: Ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša kao što beše kazao Gospod.

20 A Gospod reče Mojsiju: Ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži.

21 Ako li ne pustiš narod moj, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće misirske i zemlja na kojoj su.

22 Ali ću u taj dan odvojiti zemlju gesemsku, gde živi moj narod, i onde neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.

23 I postaviću razliku između naroda svog i naroda tvog. Sutra će biti znak taj.

24 I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovih i u svu zemlju misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.

25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: Idite, prinesite žrtvu Bogu svom ovde u zemlji.

26 A Mojsije reče: Ne valja tako; jer bismo prineli na žrtvu Gospodu Bogu svom što je nečisto Misircima; a kad bismo prineli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?

27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, kao što nam je kazao.

28 A Faraon reče: Pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svom u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.

29 A Mojsije reče: Evo ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog sutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš narod da prinese žrtvu Gospodu.

30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.

31 I učini Gospod po reči Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog; ne osta ni jedna.

32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti narod.

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Nebeske Tajne # 5223

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

5223. I poslav sazva sve gatare u Egiptu i mudrace. Ovo označava iskati savet od spoljašnjih-znanja (scientifica, znanja-reči), i spoljnih i unutarnjih sppljašnjih-znanja, što se vidi iz značenja gatara, naime, u dobrom smislu, spoljašnjih -znanja koja su unutarnja; i iz značenja mudraca, naime, spoljašnjih- znanja koja su unutarnja. (prim. prev. Latinski izraz scientifica, koji označava najniža doslovna značenja u Reči, prevodi se sa spoljašnja-znanja ali i sa reči-znanja. Međutim, i ta najniža znanja imaju svoju unutarnju stranu koja se odnosi na dobro i spoljnu koja se odnosi na istinu. Kada treba da se označi spoljna strana spoljašnjih-znanja, dolazi do dupliranja prideva i do pometnje. Žao mi je, ali ne znam kako da ovo rešim na za čitaoca razumljiviji način). Razlog da gatari (magovi) i mudraci Egipatski označavaju znanje, je to što je Egipat bio jedno od carstava gde je postojala reprezentativna Drevna Crkva (br. 1238, 2385). Ali u Egiptu obraćala se pažnja najviše spoljašnjim-znanjima te crkve, koja su se odnosila na korespondencije, predstave, i značenja; i pomoću ovih (znanja) oni su otkrivali (objašnjavali) stvari napisane u knjigama te crkve, kao i one koje su bile povezane s njihovim bogosluženjem (br. 4749, 4964, 4966). Otuda je došlo to da Egipat i Faraon, njegov car, označavaju spoljašnja-znanja u opšte (br. 1164, 1165, 1462). Glavni među ovima, koji su bili vešti i koji su učili druge ovim znanjima, zvali su se gatari i mudraci; oni, koji su bili vešti mističnim spoljašnjim-znanjima, nazivali su se gatarima, a oni vešti u onim koja nisu bila mistična, zvali su se mudracima; stoga su se oni koji su učili druge unutarnjim spoljašnjim-značenjima zvali gatari , dok su se oni koji su učili druge spoljnim, zvali mudracima. To je razlog da se takva znanja u Reči označavaju gatarima i mudracima. Ali kad su počeli da zloupotrebljavaju unutarnja spoljašnja-znanja (znanja-reči) te crkve, i da ih okreću u magiju, tada su Egipat i gatari Egipatski i mudraci počeli da označavaju spoljašnje-znanje koje se izokreće.

2. Gatari toga vremena razumevali du stvari duhovnoga sveta, koje bi naučili preko korespondencija i predstava crkve; pa su stoga mnogi od njih bili u vezi sa duhovima, i naučili su veštine obmanjivanj reko kojih su izvodili magijska čuda. Ali oni koji se nazivali mudracima, ti nisu marili za tave veštine, nego su rešavali teška pitanja i učili uzroke prirodnih stvari. U ovakvim stvarima kao što su ove sastojala se mudrost toga vremena, a veština u tome se nazivala mudrost, kao što se vidi iz onoga što se kaže za Salamuna u prvoj knjizi o Carevima: A mudrost Salamunova bješe veća od mudrosti svijeh istočnijeh naroda i od sve mudrosti Egipatske. Mudriji bješe od svakog čovjeka i od Etana Ezrahita i od Hemana i od Halkola i od Dorde, sinova Maholovijeh; i razglasi se ime njegovo po svijem narodima unaokolo. I izgovri tri tisuće priča, i bijaše pjesama njegovijeh tisuća i pet. Govorio je o drveću, od cedra na Libanu do isopa koji niče iz zida; govorio je i o stoci i o pticama i o bubinama i o ribama. I dolažahu iz svijeh naroda da čuju mudrost Salamunovu, od svijeh careva na zemlji, koji čuše za mudrost njegovu 1. Kraljevima 4:30-34. Vidi i ono što se iznosi o carici od Sabe (Sapskoj) u istoj knjizi: A carica Sapska ču glas o Salamunu i o imenu Jehovinu, i dođe da ga iskuša zagonetkama. I dođe u Jerusalim sa silnom pratnjom i kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja, i došavši Salamunu govoraše o svemu što joj bijaše u srcu. A Salamun joj odgovori na sve riječi njezine; ne bješe od cara ništa skriveno što joj ne bi odgovorio 1. Kraljevima 10:1-3).

3. Ovo pokazuje šta se nazivalo mudrošću u to vreme, i ko su bili oni koji su se nazivali mudrima; ne samo u Egiptu, nego i drugde, kao u Siriji, Arabiji, i u Vavilonu; ali u unutrašnjem smislu mudrost Egipta označava ništa drugo nego znanje o prirodnim stvarima; a gatarsko znanje (magijsko) je označavalo duhovne stvari; stoga mudraci označavaju unutarnja spoljašnja-znanja, a Egipat znanje u opšte (br. 1164, 4749, 4964). Egiptom i njegovim mudracima samo se to označava kod Isaije: Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možete govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, sin starijeh careva? Gdje su? Gdje su mudraci tvoji? Neka ti kažu ako znadu šta je naumio za Egipat Jehova nad vojskama (Isaija 19:11, 12).

4. Da su se gatarima ili magovima (vračima) nazivali oni koji su imali znanje o duhovnim stvarima kao i otkrovenja iz njih, vidi se po Magovima koji su došli s istoka u Jerusalim, pitajući gde će se roditi car Jevreja, rekavši da su Njegovu zvezdu videli na istoku, i da su došli da Mu se poklone (Mateja 2:1, 2). Isto se vidi i iz Danila, koji je bio nazvan poglavarem vračarima (Danilo 4:9). Ima čovjek u tvom carstvu u kome je duh svetijeh bogova, i u vrijeme oca tvojega nađe se u njega vidjelo i razum i mudrost, kakova je u bogova, i car Nabuhodonosor otac tvoj, care, postavi ga glavarem vračarima, zvijezdarima, Haldejima i gatarima (Danilo 5:11).

Opet: I govori car s njima. I ne nađe se među svjema njima ni jedan kao Danilo, Ananija, Mizael i Azarija; i stajahu pred carem. I u svemu čemu treba mudrost i razum, za što ih car zapita, nađe da su deset puta bolji od svijeh vrača u zvijezdara što ih bješe u carstvu njegovu (Danilo 1:19, 20).

5. Poznato je da se u obrnutom smislu gatarima (magovima, vračarima), kakvi se pominju u Izlasku 7:11, 12; 8:7, 18, 19; 9:11, označavaju oni koji izokreću duhovne stvari i koji se na taj način bave se magijskim veštinama. Jer magija je samo izokrenutost i obrnuta primena stvari koje se odnose na red u duhovnom svetu; od toga potiče magija. Ali se takva magija danas naziva prirodnom, jer se ne priznaje ništa što je iznad prirode; a ono što je duhovno, to se poriče, osim kada se pod tim razume unutrašnje Prirodno. li u e gatari ili magovi, ili mudraci; oni koji su bili vešti u mističnim spoljašnjim-znanjima, oni su nazivali gatarima, i mudrcima; isto tako, oni koji su naučavali unutarnje stvari, njih su nazivali gatarima, a one koji su naučavali spoljne stvari, nazivali su mudrim ljudima. Iz toga razloga se oni koji su znali i učili druge ovakvim znanjima, u Reči su označeni gatarima i mudracima. Ali kad su počeli da zloupotrebljavaju unutarnja znanja-reči crkve, i kada su ih pretvarali u magiju, tada su gatari i mudraci Egipta počeli da predstavljaju spoljašnja-znanja koja su izokrenuta.

2. Gatari su u to vreme razumevali stvari duhovnoga sveta, koje su naučili iz korespondencija i predstava crkve; a preko toga su mnogi od njih bili povezani s duhovima , i naučili veštine varanja, uz koja su naučili da izvode magijska čuda. Međutim, oni koji su bili nazvani mudracima, oni se nisu starali za ovakve stvari, nego su rešavali teške probleme i naučavali o uzrocima prirodnih stvari. U takvim stvarima se uglavnim sastojala njihva mudrost; a ta se veština nazivala mudrost, što se vidi iz onoga što se kaže o Salamunu u prvoj knjizi o Carevima: Jer mudrost Salamunova bijaše veća od mudrosti svijeh istočnijeh naroda, i od sve mudrosti Egipatske. Mudriji bijaše od svakoga čovjeka, i od Etana Erzahita i od Hemana od Halkola i od Dorde, sinova Malohovijeh. i razglasi se ime njegovo po svijem narodima naokolo. I izgovori tri tisuće priča, a bijaše pjesama njegovijeh tisuća i pet. Govorio je o drveću, od cedra na Libanu do isopa koji niče iz zida; govorio je i o stoci i o pticama i o bubinama i o ribama. I dolažahu iz svijeh naroda da čuju mudrost Salamunovu, od svijeh careva na zemlji, koji čuše z udrost njegovu (4:30-34). Vidi i ono što se kaže o carici od Sabe u istoj knjizi: Ali carica Sapska ču glas o Salamunu, i dođe da ga iskuša zagonetkama. A Salamun joj odgovori na sve riječi njezine 1. Kraljevima 10:1, 3).

3. Ovo pokazuje šta se u to vreme nazivalo mudrošću, i ko su bili mudraci; i ne samo u Egiptu, nego i na drugim mestima, kao u Siriji, Arabiji, i Vavilonu; ali u unutrašnjem smislu mudrost Egipatska označava samo poznavanja prirodnih stvari, a gatari (magovi), poznavanja duhovnih stvari; stoga mudraci označavaju spoljne reči-znanja, a gatari, unutarnje reči-znanja, a Egipat, znanje u opšte (br. 1164, 1165, 1186, 1482, 4749, 4964, 4966). Egiptom i njegovim mudracima upravo se to označava kod Isaije: Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možeš govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, ja sam sin starijeh careva? Gdje su? gdje su mudraci tvoji? Neka ti kažu ako znadu šta je naumio za Egipat Jehova nad vojskama (Isaije 19:11, 12).

4. Da su oni nazivani vračarima (gatarima) ili vračima, koji su imali znanja o duhovnim stvarima, kao i koji su iz toga imali otkrovenja, jasno je po Magovima (zvezdarima, vračima) koji su došli od istoka u Jerusalim, pitajući gde je rođen car Jevreja, govoreći da su videli na istoku njegovi zvezdu, i da su došli da Mu se poklone (Mateja 2:1, 2), a što je očito i iz Danila, koji je bio nazvan poglavarem vračarima (Danilo 4:9); i opet: Carica reče caru: Ima čovjek u tvome carstvu, u kome je duh svetijeh bogova; i u vrijeme oca tvojega nađe se u njega vidjelo i razum i mudrost, kakva je u bogova, i car Nabukodnezar otac tvoj, care, postavi ga glavarem vračarima, zvijezdarima, Haldejima, i gatarima (Danilo 5:11).

Opet: I govori car s njima , i ne nađe se među njima ni jedan kao Danijel, Ananija, Mizrael, i Azarija; i stajahu pred carem. I u svemu čemu treba mudrost, za što ih car zapita, nađe da su deset puta bolji od svijeh vrača i zvjezdara što bijahu u svemu carstvu njegovu. I osta Daniel do prve godine cara Cika (Kira) (1:19, 20).

5. Poznato je da u obrnutom smislu gatari (vračari), kao oni koji se pominju u Izlasku 7:11, 12; 8:7, 18, 19; 9:11, da su to oni koji izokreću duhovne stvari i bave se magijskim veštinama. Jer magija nije ništa drugo nego izokrenutost, i izokenuta primena stvari koje se odnose na duhovni svet; iz toga je došla magija. Ali takva se magija danas naziva prirodnom, jer se sada ne priznaje ništa što je iznad prirode; a poriče se i ono što je duhovno, ako se ne naziva unutarnjim Prirodnim.

  
/ 10837