ბიბლია

 

Postanak 38

Სწავლა

   

1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braće te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira.

2 Tu Juda zapazi kćer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priđe njoj

3 te ona zače i rodi sina, komu dade ime Er.

4 Opet ona zače, rodi sina i dade mu ime Onan.

5 Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila.

6 Juda oženi svoga prvorođenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara.

7 Ali Judin prvorođenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.

8 Tada reče Juda Onanu: "Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!"

9 Ali Onan, znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu.

10 To što je činio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

11 Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća. I tako Tamara ode da živi u očevu domu.

12 Dugo vremena poslije toga umre Šuina kći, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce.

13 Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce."

14 Ona svuče udovičko ruho, navuče koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj.

15 Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.

16 Svrati se on k njoj i reče: "Daj da ti priđem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što ćeš mi dati da uđeš k meni?"

17 "Spremit ću ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamčevinu dok ga ne pošalješ."

18 A on zapita: "Kakvu jamčevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj pečatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priđe k njoj i ona po njem zače.

19 Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovičko ruho.

20 Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamčevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naći.

21 Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice."

22 Tako se on vrati k Judi pa reče: "Nisam je mogao naći. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice."

23 Onda reče Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao."

24 Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!"

25 Dok su je izvodili, ona poruči svekru: "Začela sam po čovjeku čije je ovo." Još doda: "Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!"

26 Juda ih prepozna pa reče: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla.

27 Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance.

28 Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: "Ovaj je izišao prvi."

29 Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres.

30 Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

   

სვედენბორგის ნაშრომებიდან

 

Arcana Coelestia # 4967

შეისწავლეთ ეს პასაჟი.

  
/ 10837  
  

4967. An Egyptian man. That this signifies natural truth, is evident from the signification of a “man,” as being truth (see n. 3134); and from the signification of “Egypt,” as being memory-knowledge in general, treated of just above (n. 4964, 4966); and because “Egypt” is memory-knowledge, it is also the natural; for all the memory-knowledge in man is natural, because it is in his natural man, even the memory-knowledge concerning spiritual and celestial things. The reason of this is that man sees these knowledges in the natural, and from it; and those which he does not see from the natural, he does not apprehend. But the regenerate man, who is called spiritual, and the unregenerate man, who is merely natural, see these knowledges in different ways; with the former the knowledges are enlightened by the light of heaven, but with the latter not so, but by the light which flows in through spirits who are in falsity and evil; which light is indeed from the light of heaven, but becomes in them opaque, like the light of evening or of night; for such spirits, and hence such men, see as owls-clearly at night, and obscurely in the daytime, that is, they see falsities clearly and truths obscurely; and hence see clearly the things of the world, and obscurely, if at all, the things of heaven. From these considerations it is evident that genuine memory-knowledge is natural truth; for all genuine memory-knowledge, such as is signified by “Egypt” in a good sense, is natural truth.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.