La Bibbia

 

Postanak 47

Studio

   

1 I otišavši Josif javi Faraonu i reče: Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje hananske, i evo ih u zemlji gesemskoj.

2 I uzevši nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona.

3 A Faraon reče braći njegovoj: Kakvu radnju radite? A oni rekoše Faraonu: Pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari.

4 Još rekoše Faraonu: Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji gesemskoj sluge tvoje.

5 A Faraon reče Josifu: Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi;

6 U tvojoj je vlasti zemlja misirska; na najboljem mestu u ovoj zemlji naseli oca svog i braću svoju, neka žive u zemlji gesemskoj; i ako koje znaš između njih da su vredni ljudi, postavi ih nad mojom stokom.

7 Posle dovede Josif i Jakova oca svog i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona.

8 A Faraon reče Jakovu: Koliko ti ima godina?

9 Odgovori Jakov Faraonu: Meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mog i zli su bili, niti stižu vek otaca mojih, koliko su oni živeli.

10 I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona.

11 A Josif naseli oca svog i braću svoju, i dade im dobro u zemlji misirskoj na najboljem mestu te zemlje, u zemlji rameskoj, kao što zapovedi Faraon.

12 I hranjaše Josif hlebom oca svog i braću svoju i sav dom oca svog do najmanjeg.

13 Ali nesta hleba u svoj zemlji, jer glad beše vrlo velika, i uzmuči se zemlja misirska i zemlja hananska od gladi.

14 I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji misirskoj i po zemlji hananskoj za žito, koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu.

15 A kad nesta novca u zemlji misirskoj i u zemlji hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreći: Daj nam hleba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema?

16 A Josif im govoraše: Dajte stoku svoju, pa ću vam dati hleba za stoku, kad je nestalo novca.

17 I dovođahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hleba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hlebom za svu stoku njihovu.

18 A kad prođe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreći: Ne možemo tajiti od gospodara svog, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našeg je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svom osim telesa naših i njiva naših.

19 Zašto da mremo na tvoje oči? Evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hleb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti.

20 Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako maha među njima. I zemlja posta Faraonova.

21 A narod preseli u gradove od jednog kraja Misira do drugog.

22 Samo ne kupi svešteničke njive; jer Faraon odredi deo sveštenicima, i hranjahu se od svog dela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva.

23 A Josif reče narodu: Evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam seme, pa zasejte njive.

24 A šta bude roda, daćete peto Faraonu, a četiri dela neka budu vama za seme po njivama i za hranu vama i onima koji su po kućama vašim i za hranu deci vašoj.

25 A oni rekoše: Ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu.

26 I postavi Josif zakon do današnjeg dana za njive misirske da se daje peto Faraonu; samo njive svešteničke ne postaše Faraonove.

27 A deca Izrailjeva življahu u zemlji misirskoj u kraju gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma.

28 I Jakov požive u zemlji misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i četrdeset i sedam godina.

29 A kad se približi vreme Izrailju da umre, dozva sina svog Josifa, i reče mu: Ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i veru, nemoj me pogrepsti u Misiru;

30 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovom. A on reče: Učiniću kako si kazao.

31 I reče mu Jakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svog.

   

Dalle opere di Swedenborg

 

Nebeske Tajne #6092

Studia questo passo

  
/ 10837  
  

6092. Stih 8. A Faraon reče Jakovu. Da ovo označava opažanje u Prirodnom gde su spoljašnja-znanja o opštim stvarima spoljašnjih-znanja, vidi se iz značenja reći, što je opažanje (o čemu gore, br. 6063); iz reprezentacije Faraona, što je Prirodno gde su spoljašnja-znanja (vidi br. 5799, 6015); i iz reprezentacije Jakova, što je opšta istina crkve (o kojoj gore, vidi br. 6063); i iz reprezentacije Jakova, što je opšta istina crkve (o čemu gore br. 6089.

  
/ 10837  
  

Dalle opere di Swedenborg

 

Nebeske Tajne #6015

Studia questo passo

  
/ 10837  
  

6015. Na kola koja posla Faraon po nj. Da ovo označava doktrinarne stvari spoljašnjih-znanja crkve, vidi se po značenju kola, što su doktrinarne stvari (vidi br. 5945); i iz reprezentacije Faraona, što su spoljašnja-znanja crkve u opšte; jer ovo je označeno Egiptom (br. 1462, 4966), pa se stoga njegovim carem označava ovo spoljašnje-znanje u opšte, kao i na drugim mestima u Reči; ali u najvećem broju odlomaka, kako Egiptom tako i Faraonom, označava se izokrenuto Spoljašnje-znanje. Da je Faraon Spoljašnje-znanje u opšte, vidi se kod Isaije: Doista, knezovi su Soanski bezumni i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možete govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, sin starih careva? (Isaija 19:11. Faraon ovde je spoljašnje-znanje u opšte, pa se stoga naziva sinom mudrijeh, i sinom starih careva; mudri i stari carevi , označavaju istine Drevne Crkve. Ali ovde je označeno ono znanje koje je postalo ludost, jer se kaže knezovi Soanski su bezumni, i savjet mudrije je lud.

Opet: Koji slaze u Egipat ne pitajući šta ću ja reći, da se ukrijepe silom Faraonovom i da se zaklone pod sjenom Egipatskim. Jer će vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Egipatskim na porugu (30:23). Ukrijepiti se silom Faraonovom i zaklanjati se u sjen Egipatski znači oslanjati se na spoljašna-znanja u stvarima vere, a nemati vere u duhovnu istinu ako to ne naređuje Spoljašnje-znanje i Čulno (znanje), što je izokrenut red; jer istine vere treba da budu na prvome mestu, a spoljašnje istine koje potvrđuju na drugome mestu; jer ako su ove na prvome mestu, ništa od istine se neće verovati.

Kod Jeremije: Govori Jehova Bog nad vojskama: evo, ja ću pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Egipat i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj Jeremija 46:25. Faraon ovde označava spoljašnje-znanje u opšte; oni koji se pouzdaju u nj, su oni koji se pouzdaju u spoljašnje-znanje, a ne u Reč, to jest, ne u Gospoda u Reči. Na taj nači, sve je izokrenuto u doktrini o veri; otuda dolazi obmana, a isto tako i osporavanje da su Božansko i nebesko nešto. Ovakvi obično kažu, Učini da vidim te stvari mojim očima, ili pokaži mi naučno da je tako, pa ću tada verovati. Ali kad bi videti, kad bi im se pokazalo, opet ne bi verovali, jer kod njih osporavanje ima prevagu.

Kod istoga: Riječ Jehovina koja dođe Jeremiji proroku za Filisteje prije nego Faraon ostavi Gazu. Evo, voda dolazi sa sjevera, i biće kao potok koji se razljeva, i potopiće zemlju i što je u njoj, grad i one što žive u njemu; i ljudi će vikati, i ridaće svi stanovnici zemaljski. Od topota kopita jakih konja njegovijeh; od tutnjave kola njegovijeh, i praske točkova njegovijeh, ne će se obazirati ocevi na sinove, jer će im ruke klonuti (47:12, 3). Iz svake stvari koja se ovde kaže o Faraonu, jasno je da je Faraon spoljašnje-znanje u opšte, a ovde u izokrenutom redu, što razara istine vere. Potok koji se razljeva je spoljašnje-znanje koje razara razumevanje istine, pa je to stoga pustošenje; potopiće zemlju i što j)

  
/ 10837