9714. I načini oltar. Da ovo označava reprezentativ Gospoda i njegovog bogoštovanja, vidi se iz značenja oltara za ponude i za žrtve, što je Gospodo eprezentativ; a pošto seprinosima i žrtvama označavaju stvari Gospodovog bogoštovanja, stoga je oltar isto tako i reprezentativ njegovog bogoštovanja. Međutim Gospoda se ne bogoštuje prinosima i žrtvama, nego onima stvarima koje su pretstavljene njima, a to su nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere (vidi br. 922-923, 1823, 8680, 8936).

[2] Dve su dve stvari bile kojima je Gospod bio pretstavljen u pogledu Božanskog ljudskog: hram i oltar. Da je bio pretstavljen hramom, on sam uči kod Jovana: Isus reče, srušite ovaj hram, i za tri dana ja ću ga podići. Govoraše o hramu svoga tijela (Jovan: 19, 21). da je bio pretstavljen i oltarom, može i to videti iz njegovih reči kada je govorio o hramu i a u isto vreme i o oltaru, kod Mateje: Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom, nije ništa; ako se ko kune zlatom crkvenim kriv je. Budale slijepe: šta je veće: ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom, ništa je to. I koji se kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njomi onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijetolom Božijim i onijem koji sjedi na njemu (Mat. 23:16-22). Iz ovoga se vidi da je, kao hram, i oltar preprezentativ Gospodovog Božanskog ljudskog; jer se kaže o oltaru kao i o hramu, naime, da je to ono što posvećuje prinos koji je na njemu; tako da je oltar ono od čega dolazi posvećenje; stoga da je i on reprezenativ Gospodovog Božanskog ljudskog od kojega proističe sve ono što je sveto. Ali oltar je bio njegov reprezentativ Gospoda u pogledu njegovog Božanskog dobra; dok je hram bio njegov reprezentativ u pogledu njegove Božanske istine koja proističe od Gospoda i koja čini nebo. Iz toga se razloga kaže o hramu da onaj ko se kune hramom, kune se i onim koji u njemu živi; a dodaje se da onaj ko se kune nebom, kune se i prijestolom Božijim, i onim koji sjedi nanjemu. Prijestol Božiji označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, stoga označava nebo; a onaj koji sjedi na njemu, označava Gospoda (br. 5313). Isto ono što je bilo pretstavljeno hramom, bilo je je pretstavljeno i šatorom; Gospod u pogledu Božanske istine koji je bio tamo, bio je označen svedočanstvom koje je bilo u kovčegu (br. 9503).

[3] Pošto je oltar pretstavljao Gospoda kao Božansko dobro, stoga je bio sama svetinja nad svetinjama, stoga je posvećivao sve što je bi se njega dotaklo; što se može videti iz onoga što sledi u ovaj knjizi, gde se kaže, Sedam dana činićešočišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te če biti oltar svetinja nad svetinjama; što segod dotakne oltara, biće sveto (Izlazak 29:37); pa je stoga vatra morala da neprekidno gori, i nikada d e gasi (Levitska 6:13); i od vatre se uzimala vatra za kad, i niotkuda drugo (Levitska 10:1-6); jer se vatrom na oltaru označavalo Božansko dobro Gospodove Božanske ljubavi (br. 5215, 6314, 6832, 6834, 6849).

[4] Da je oltar bio reprezentativ Gospoda, vidi se iz sledećih odlomaka kod Davida: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, i neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. I onda ću pristupiti k žrtveniku (oltaru) Božijem (Psalam 43:3-4). Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko oltara (žrtvenika) tvojega, o Jehova (Psalam 26:6).

[5] A da je oltar bio reprezentativ Gospodovoga bogoštovanja, vidi se iz ovih odlomaka: Sva stada cedarska (od Arabije) skupiće se k tebi; ovnovi Nabajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni (primljeni), i dom slave moje proslaviću (Isa. (60:7). Odbaci Gospod oltar svoj, omrznu na svetinju svoju (Plač 2:7); gde odbaciti oltar označava otstraniti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; omrznuti svetinju označava ukinuti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od istine vere.

[6] Kod Jezikilja: Oltari će se vaši raskopati i opustjeti; i pobacaću kosti vaše oko oltara vaših; i gadni bogovi vaši izlomiće se, i više ih ne će biti (Jez. 6:5. 6); raskopati, opustjeti, i pobacati označava da će tako biti sa reprezentativom bogoštovanja.

Kod Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo, kad se sve kamenje oltarno razmetne (ISA. (27:9); gde kamenje oltarno koje će se razmetnuti označava sve istine bogoštovanja.

[7] Ponovo: U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; a on će pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi (Isa. (17:7-8); gde oltari koji su djelo ruku njegovih i i koje su načinili prsti njegovi označavaju bogoštovanje od svoga vlastitoga razuma.

[8] Kod Osije (Ozeja): Što umnoži oltare svoje da griješe(Ozeja 8:11); gde umnožavati oltare da griješe označava izmišljati bezvredne stvari bogoštovanja.

Kod istoga: Trnje i čkalj rasti će na oltarima njihovijem (Ozeja 10:8); označavajući zla i obmane koji će ući i sačinjavati bogoštovanje. (9] Kod Isaije: U taj će dan Jehovin oltar biti u Egiptu (Isa. (19:19); gde Jehovin oltar označava bogoštovanje Gospoda.

[10] Pošto se oltar opisan u ovome poglavlju mogao nositi, bio je načinjen od drveta sitima, i bio je okovan mjedi; dok je oltar koji je stajao na jednome mjestu, bio načinjen od zemlje ili od neklesanoga kamenja. Oltar od zemlje bio je glavni reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; a olatr načinjen od neklesanoga kamenja bio je reprezentativ bogoštovanja o obra i istna vere (br. 8935, 8940); dok je oltar ovde opisan bio reprezentativ bogoštovanja Gospoda od dobra ljubavi. Iz toga razloga bio na načinjen od drveta sitima i okovan mjedi.

922. I uze od svake čiste stoke i od svakojakih ptica čistijeh.

Da to znači dobro ljubavi k bližnjemu i istine vere, već je pokazano; da stoka označava dobro ljubavi prema bližnjem (stav 45, 46, 142, 143, 246); kao i da ptica označava istine vere (stav 40, 776). Kao žrtve paljenice prinošeni su volovi, jaganjci, jarci, golubice i golubovi (Knjiga levitska 1:3-17; Knjiga brojeva 15:2-15; 28:1-31). To su bile čiste životinje, a svaka od njih predstavljala je neki poseban nebeski pojam. Stoga što su to bili u Drevnoj crkvi i isto predstavljali i u crkvama koje su sledile, jasno je da žrtve paljenice i prinosi nisu bili ništa drugo nego izrazi unutrašnjeg bogoštovanja; i da su, kada su bili odvojeni od unutrašnjeg bogoštovanja, postali idolopoklonički. Ovo svako zdravog razuma može videti. Jer šta je oltar nego predmet od kamena, i šta je žrtva paljenica i žrtva sem zaklane životinje? Da bi postojalo, Božansko bogoštovanje mora predstavljati nešto nebesko što ljudi znaju i priznaju, i zbog čega se klanjaju Onome ko je tu predstavljen. Da je sve to predstavljalo Gospoda, svakome je poznato, osim ako nije voljan da razume bilo šta o Gospodu. Da ljubav k bližnjemu treba da se vidi i priznaje, i da se veruje Onome ko je predstavlja, očito je kod proroka, na primer, kod Jeremije:

Ovako veli Jehova nad vojskama Bog Izrailjev: Žrtve svoje paljenice sastavite s prinosima svojim, i jedite meso. Jer ne govorih ocima vašim niti im zapovijedih, kad ih izvedoh iz zemlje Egipatske, za žrtve paljenice ni za prinose. Nego im ovo zapovijedih govoreći: Slušajte glas moj i biću vam Bog. (Jeremija 8:21-23)

Slušati i glas znači pokoravati se zakonu, što se sve odnosi na jedan zakon: voleti Boga iznad svega i bližnjega kao samog sebe; jer ovo je zakon i kod proroka (Mateja 22:35-40, 7:12).

Kod Davida:

O, Jehova, žrtve i prinose Ti ne želiš, žrtve paljenice i žrtve za grijeh Ti ne tražiš; ja želim da činim volju Tvoju, o, Bože moj: zakon Tvoj je u srcu mome. ( ¹ (Psalam 40:7, 9)

Kod Samuila koji kaže Saulu:

Zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas Njegov? I gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost je bolja od pretiline ovnujske. (1. Samuelova 15:22).

Šta se označava sa slušati glas, može se videti kod Miheja:

Su čim ću doći pred Gospoda, da se poklonim Bogu višnjemu? Hoću li doći preda nj sa žrtvama paljenicama? I s teocima od godine? Hoće li Gospodu biti mile tisuće ovnova? Desetine tisuća potoka ulja? Hoću li dati prvijenca svojega za prijestup svoj? Plod utrobe svoje za grijeh duše svoje? Pokazao ti je, čovječe, šta je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim? Mihej 6:6-8).

To je ono što je označeno žrtvama paljenicama i prinosima čiste stoke i ptica. Tako kod Amosa:

Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, ne ću ih primiti, i ne ću pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše. Nego sud neka reče kao voda, i pravda kao silan potok. (Amos 5:22, 24)

Sud je istina, a pravda je dobro, oba su od ljubavi k bližnjemu, jer su to žrtve paljenice i prinosi unutrašnjeg čoveka.

Kod Ozije:

Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga većma nego žrtva paljenica. (Osija 6:6).

Jasno je iz ovih odlomaka da su žrtve paljenice i prinosi tamo gde nema ljubavi prema bližnjem ni vere; isto tako je očito da čista stoka i čiste ptice predstavljaju i pokazuju dobra ljubavi prema bližnjemu i vere.

Poznámky pod čarou: