Bible

 

Zaharija 1

Studie

1 Osmog meseca druge godine Darijeve, dođe reč Gospodnja proroku Zahariji, sinu Varahije sina Idovog govoreći:

2 Gospod se vrlo razgnevi na oce vaše.

3 Zato im reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama.

4 Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu pređašnji proroci govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se sa zlih puteva svojih i od zlih dela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod.

5 Oci vaši gde su? I ti proroci žive li doveka?

6 Ali reči moje i uredbe moje koje zapovedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? Te se oni obratiše i rekoše: Kako Gospod nad vojskama beše namislio učiniti nam prema putevima našim i po delima našim, tako nam učini.

7 Dvadeset četvrtog dana jedanaestog meseca, a to je mesec Savat, druge godine Darijeve, dođe reč Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idovog govoreći:

8 Videh noću, a to čovek jahaše na konju riđem, i stajaše među mirtama koje behu u dolu, a za njim behu konji riđi, šareni i beli.

9 I rekoh: Šta je ovo, gospodaru moj? A anđeo koji govoraše sa mnom reče mi: Ja ću ti pokazati šta je ovo.

10 Tada čovek koji stajaše među mirtama progovori i reče: Ovo su koje posla Gospod da obilaze zemlju.

11 I oni progovoriše anđelu Gospodnjem koji stajaše među mirtama, i rekoše: Mi obiđosmo zemlju, i gle, sva zemlja počiva i mirna je.

12 Tada anđeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se većsmilovati Jerusalimu i gradovima Judinim, na koje se gneviš većsedamdeset godina?

13 A Gospod odgovori anđelu koji govoraše sa mnom, dobrim rečima, milim rečima.

14 I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: Viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Revnujem za Jerusalim i za Sion veoma.

15 I gnevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnevih, a oni pomogoše na zlo.

16 Zato ovako veli Gospod: Obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima.

17 Još viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utešiti Sion i opet će izabrati Jerusalim.

18 Tada podigoh oči svoje i videh, i gle, četiri roga.

19 I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: Šta je to? A on mi reče: To su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim.

20 Potom pokaza mi Gospod četiri kovača.

21 I rekoh: Šta su ti došli da rade? A on odgovori i reče: Ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi dođoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4652

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4652. Šta je priroda korespondencije (saobraznosti) između duše i tela, ili između stvari u duhu koji je u čoveku i onih u telu koje su izvana, može se jasno videti po korespondenciji, influksu i komunikaciji misli i opažanja duha s govorom i sluhom tela. Misao čoveka koji govori samo je govor njegovog duha, a opažanje govora je samo slušanje njegovoga duha. Kada čovek govori, njemu njegova misao ne izgleda kao govor, jer se ona spaja (povezuje) s telesnim govorom, i u njemu je; a kada čovek sluša, njegovo opažanje mu izgleda kao slušanje u uhu. To je razlog da mnoge osobe, koje ne razmišljaju, pretpotavljaju da su sve senzacije (oseti) u organima tela te stoga, kada se ovi organi izgube zbog smrti, oni misle da ništa n reživi, dok u stvari čovek (to jest, negov duh) tek tada ulazi u najstvarniji život oseta (čulnog oseta).

2. Da je duh taj koji govori i čuje, bilo mi je pokazano kroz moje razgovore sa duhovima. Njihov govor, upućen mome duhu, ulazio je u moj unutarnji govor, a otuda u odgovarajuće organe, gde se završavao tako da sam to jasno opažao. Otuda sam čuo njihov govor glasno kao što je govor čovekov glasan. Ponekad, kad bi duhovi govorili sa mnom dok sam bio u društvu s ljudima, neki od njih su pretpostavljali da, pošto se njijhov govor čuo tako glasno, da ih mogu čuti i drugiljudi koji su bili prisutni; ali su bili obavešteni da to nije slučaj, jer da njihov govor ulazi u moje uhu unutarnjim putem, dok ljudski govor ulazi spoljašnjim putem. Ovo pokazuje kako je Duh razgovarao s prorocima, ne kao čovek sa čovekom, nego kao duh sa čovekom, to jest. s duhom u njemu. (vidi ZaharijaI. (9, Zaharija ccc11; 2:2, 7; 4:1, 4, 5; 5:10; 6:4, i na drugim mestima). Ali znam da ovo ne mogu da poveruju oni koji ne veruju da je čovek duh, i da mu telo služi samo radi svrha u ovome svetu. Oni koji su je utvrdili u ovom neverovanju, nisu voljni ni da čuju o nekakvoj korespondenciji, i pošto su u stanju poricanja, ako o tome čuju, oni to odbace, i onda su tužni na pomisao da se nešto oduzima telu. (prim. prev. da se tvrdi da telo nije sve u svemu).

  
/ 10837