Bible

 

Brojevi 5

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka isteraju iz logora sve gubave i sve kojima teče seme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca,

3 Bio čovek ili žena, isterajte, iza logora isterajte ih, da ne skvrne logora onima među kojima nastavam.

4 I učiniše tako sinovi Izrailjevi, i isteraše ih iz logora, kako Gospod kaza Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi.

5 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

6 Reci sinovima Izrailjevim: Čovek ili žena kad učini kakav greh ljudski, te zgreši Gospodu, i bude ona duša kriva,

7 Tada neka priznadu greh koji su učinili, i ko je kriv neka vrati celo čim je kriv i nek dometne odozgo peti deo i da onome kome je skrivio.

8 I ako onaj nema nikoga kome bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za očišćenje kojim će ga očistiti.

9 Tako i svaki prinos između svih stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude;

10 I šta god ko posveti, neka je njegovo, i šta god ko da svešteniku, neka je njegovo.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: Čija bi žena zastranila te bi mu zgrešila,

13 I drugi bi je obležao, a muž njen ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svedoka na nju, niti bi se zatekla,

14 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena,

15 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njen, deseti deo efe brašna ječmenog, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene greh;

16 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom.

17 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu.

18 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo.

19 I neka sveštenik zakune ženu, i reče joj: Ako nije niko spavao s tobom, i ako nisi zastranila od muža svog na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo.

20 Ako li si zastranila od muža svog i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvog spavao s tobom,

21 Tada sveštenik zaklinjući ženu neka je prokune i reče ženi: Da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom učinivši da ti bedro spadne a trbuh oteče.

22 I neka ti ova voda prokleta uđe u creva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: Amin, amin.

23 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom.

24 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uđe u nju voda prokleta i bude gorka.

25 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru.

26 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njenog spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije.

27 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila neveru mužu svom, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svom.

28 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće dece.

29 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svog i oskvrni se;

30 Ili kad kome dođe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu.

31 I muž da je prost od greha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2177

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2177. Da pogača (kolač) od bijelog brašna označava ono što je duhovno i nebesko, koje je tada bilo kod Gospoda, i da pogača označava i jedno i drugo spojeno, jasno je iz onoga što je pretstavljeno žrtvama u reprezentativnoj crkvi, kao i iz ponuda (prinosa) u to vreme, a to su bile ponude od bijelog (finog) brašna pomešanog s uljem, od kojih se pravila pogača (kolači). Glavni deo bogoštovanja (bogosluženja) se sastojao od žrtava paljenica (ognjenih) i od ostalih žrtava (prinosa). Šta su one pretstavljale, bilo je gore rečeno, kada se govorilo o hlebu (br. 2165), to jeste, a to su bile nebeske stvari Gospodovoga carstva u nebima, i Gospodovog carstva na zemlji, ili u crkvi, kao i Gospodovoga carstva u svakom čoveku, a u opštem i u svim stvarima koje pripadaju ljubavi i milosrđu, jer su ovo nebeske stvari, pa se sve ove stvari zajedno nazivaju hlebom. Ovim žrtvama su se dodavale ponude, koje su, kao što je rečeno, bile načinjene od beloga brašna pomešanog s uljem, čemu se dodavao tamjan i malo vina. Može se videti šta su ove stvari pretstavljale, naime, da su pretstavljale slično onome što su pretstavljale žrtve, samo u manjem stepenu, a to znač tvari koje pripadaju duhovnoj drkvi, kao i spoljašnjoj crkvi. Svako može da razume da ove stvari ne bi bile naređene, da nisu pretstavljale Božanske stvari, i da nije svaka pojedina stvar imala posebno značenje. Jer, da nisu pretstavljale Božanske stvari, one se ne bi bile razlikovale od sličnih stvari kod Neznabožaca (Naroda), kod koji su postojale žrtve, ponude, nalivi, tamjan, neprekidna vatra, i neke druge stvari, koje su sve potekle iz Drevne Crkve, posebno iz iz Jevrejske Crkve. Da unutarnje stvari, to jest Božanske stvari, koje su bile pretstave, da nisu bile odvojene od ovih Neznabočkih obreda, one bi bile isto što i idolopokloničke. Otude može biti jasno svakome, da su u ovim obredima bile sakrivene nebeske tajne, osobito pod žrtvama i pojedinostima s njima u vezi. Što je tiče ponuda (prinosa) , njihova je priroda opisana, i kako su pravljene pogače (kolači) u Knjizi Levitskoj II. Svuda, kao i u Knjizi Brojeva XV; kao i na drugim mestima. Statut (Zakon) za ponude (darove), i prinose opisan je ovim rečima u Knjizi Levitskoj: Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi. A ovo je zakon za da sinovi Aronovi neka ga prinose Gospodu pred oltarom. Uzevši šaku bijeloga brašna i ulja od dara i sav kad (tamjan) koji bude na daru, neka zapali na oltaru spomen njegov na ugodni miris Gospodu, a što preteče, neka jede Aron i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetome mjestu; u trijemu od šatora od sastanka neka jedu. Neka se ne mijesi sa kvascem; to im dadoh da im bude od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama kao žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup Levitska 6:13-17.

Oganj (vatra) koja je morala da neprekidno gori na oltaru, pretstavljala je ljubav, to jest, milost Gospodovu, koja je neprekidna i večna. Vatra u Reči označava ljubav, vidi gore br. 934. Otuda darovi (ponude) na ognju za miris ugodni, označavaju Gospodovo uživanje u onome što se odnosi na ljubav i milosrđe. Miris označava ono što je ugodno, to jest, što se slaže, vidi gore, br. 925, 1519. Uzeti šakom označava da treba da vole svom svojom snagom, ili svom dušom, jer ruka kao i šaka označavaju silu, kao što je pokazano br. 878; otuda šaka ima isto značenje. Belo brašno s uljem i sa tamjanom pretstavljalo je sve stvari ljubavi prema bližnjemu, a tamjan ono što je ugodno. Da belo brašno pretstavlja ono što je duhovno, jasno je iz ovoga što je rečeno i iz onoga što sledi; ulje pretstavlja ono što je nebesko, ili dobro ljubavi prema bližnjemu, vidi br. 886; a tamjan, zbog mirisa, pretstavlja ono što je ugodno i prihvatljivo, može se videti iz br. 925. Bez kvasca ili bez fermentiranja (kiselenja), znači da treba da bude iskreno, a to je iz iskrenoga srca, i čisto od nečistih stvari. Što su Aron i njegovi sinovi jeli ono što je preostalo, to je pretstavljalo čovekovo uzvraćanje i usvajanje, pa stoga i spajanje preko ljubavi i milosrđa, zbog čega je naloženo da treba da jedu na svetome mestu; stoga i naziv svetinja nad svetinjama. To je ono što je pretstavljeno darovima (prinosima), i tako su te pretstave bile viđene u nebu; a kada je čovek crkve tako razumevao te stvari, tada je on imao sličnu ideju o tome kao i anđeli; na taj način je on bio u samom Gospodovom carstvu u nebima, iako je bio na zemlji. O daru se dalje govori u vezi sa tim kakva treba da bude povezanost sa svakom vrstom žrtve, i kako treba da to bude pečeno kao kolači, i šta treba da prinesu oni koji su se čistili, i u drugim prilikama, a da bi to sve pomenuli i objasnili, bilo bi predugo. Vidi šta se kaže o ovome predmetu u Knjizi Izlaska 29:39-41; Knjiga Levitska 5:11-13; 6:14-21, 10:12,13; 23:10-13, 16, 17; Knjiga Brojeva 5:15 i sledeći stihovi; 6:15-17, 19, 20; vii. celo poglavlje; 28:5, 7, 9, 12, 13, 20, 21, 28,29; 29:3, 4, 10, 14, 15, 18, 21, 24, 27, 30, 33, 27. Belo brašno pripremljeno kao konači u opštem pretstavlja što i hleb, naime, nebesko ljubavi, dok je pogača pretstavljala njegovo duhovno (duhovno koje proizilazi iz nebeskog), što se može videti iz gore navedenih odlomaka. Hlebovi koji su se nazivali hlebovi lica, ili ponude, pravili su se od belog brašna kao kolači, i bili su postavljani na sto kao neprekidni dar ljubavi, to jest, milosti Gospodove prema celom ljudskom rodu, kao i uzvraćanje ljubavi od strane čoveka; o ovim hlebovima kaže se kod Mojsija: I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolača, svaki kolač da bude od dvije desetine efe. I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodom. I na svaki sto metni kada (tamjana) čistoga, da bude za svaki hljeb spomen, žrtva ognjena Gospodu. Svake subote neka ih postavlja svećenik pred Gospodom vazda uzimajući od sinova Izrailjevih zakonom vječnim. I biće Aronovi i sinova njegovijeh, koji će jesti na mjestu svetom, jer im je to svetinja nad svetinjama, od ognjenijeh žrtava Gospodu zakonom vječnim Levitska 24:5-9. Pojedinosti i najmanje pojedinosti u tome pretstavljale su Sveto ljubavi i milosrđa, a belo brašno je pretstavljalo isto što i pogača od beloga brašna, naime, nebesko i njegovo duhovno, dok je kolač pretstavljao jedno i drugo pripojeno. Otude se vidi kakva je priroda svetosti Reč nima koji su u nebeskim idejama, odnosno šta je bila svetost u ovom reprezentativnom obredu, zbog čega se i naziva svetinja nad svetinjama; i kakoje to bez svetosti onima koji misle da nema ničega svetog u ovim stvarima, i koji ostaju samo u spoljašnjim stvarima, kao što su oni koji u ovome vide samo običnu hranu, belo brašno kao belo brašno, a kolač kao kolač, i koji pretpostavljaju da se ove stvari pominju a da nemaju nikakve veze sa nečim što je Božansko. Sličan je slučaj i s onima koji misle da su hleb i vino kod Svete Večere samo običan obred, koji u sebi ne sadrži ništa sveto, dok u stvari u njemu postoji takva svetost da se preko toga čovekov um preko te Večere spaja s nebeskim umovima, kada iz unutrašnjeg osećanja misle da hleb i vino označavaju Gospodovu ljubav, a tako isto i čovekovu uzvraćenu ljubav, te su tako takvi ljudi u svetosti iz tog unutrašnjeg uzroka. Isto ima veze i sa sinovima Izrailjevim, kada su ušli u zemlju (Hanansku), morali su da daju kolač kao prvi prinos Jehovi (Brojevi 15:20).

Da je ovo time označeno, može se videti i iz Proroka, iz kojih možemo da navedemo samo sledeće mesto kod Jezikilja: I ti bješe okićena zlatom i srebrom, i odijelo ti bješe od tankoga platna i od svile i vezeno, jeđaše bijelo brašno i med i ulje, i bijaše vrlo lijepa, i prispje do carstva Jezekilj 16:13. , gde se govori o Jerusalimu, kojim je označena crkva, koja je bila tako obučena u početku, to jest kad je bila Drevna Crkva, koja se opisuje finim platnom i ukrasima: a njeno osećanje istine i dobra belim brašnom, medom, i uljem. Svako može da vidi da ove stvari imaju drugačije značenje u unutrašnjem smislu od onoga koji se pokazuje u u smislu slova. Tako je i sa odlomkom koji razmatramo, kada je Avram rekao Sari, donesi brzo tri merice bijeloga brašna, zamijesi, i napravi pogaču (kolač). Da tri označava svete stvari, bilo je pokazano u br. 720, 901).

  
/ 10837