Bible

 

Brojevi 35

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju u polju moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka dadu od nasledstva svog Levitima gradove, gde će živeti; i podgrađa oko gradova podajte im,

3 Da u gradovima žive, a u podgrađima njihovim da im stoji stoka i imanje njihovo i sve životinje njihove.

4 A podgrađa koja date Levitima neka budu na hiljadu lakata daleko od zidova gradskih unaokolo.

5 Zato izmerite iza svakog grada na istok dve hiljade lakata, i na jug dve hiljade lakata, i na zapad dve hiljade lakata, i na sever dve hiljade lakata, tako da grad bude u sredi. Tolika neka budu podgrađa njihova.

6 A od gradova koje date Levitima odvojte šest gradova za utočište, da onamo uteče ko bi koga ubio; i osim njih podajte im četrdeset i dva grada.

7 Svega gradova, koje ćete dati Levitima da bude četrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgrađem.

8 A tih gradova što ćete dati od nasledstva sinova Izrailjevih, od onih koji imaju više podajte više, a od onih koji imaju manje podajte manje; svaki prema nasledstvu koje će imati neka da od svojih gradova Levitima.

9 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

10 Reci sinovima Izrailjevim i kaži im: Kad pređete preko Jordana u zemlju hanansku,

11 Od gradova koji vam dopadnu odvojte gradove za utočište da u njih uteče krvnik koji ubije koga nehotice.

12 I ti će vam gradovi biti utočišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor.

13 I tako od tih gradova koje date šest gradova biće vam utočišta.

14 Tri takva grada podajte s ove strane Jordana, a Tri grada podajte u zemlji hananskoj, ti gradovi neka budu utočišta.

15 Sinovima Izrailjevim i došljaku i strancu, koji se bavi među njima, neka tih šest gradova budu utočišta, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice.

16 Ali ako gvožđem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik.

17 I ako kamenom iz ruke, od kog može čovek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik.

18 Ili ako drvetom iz ruke, od kog može čovek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik.

19 Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi.

20 Ako ga iz mržnje turi, ili se baci čim na nj navalice, te onaj umre,

21 Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi takav ubica, krvnik je; osvetnik neka pogubi tog krvnika kad ga udesi.

22 Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj čim nehotice,

23 Ili kamenom od kog može čovek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla,

24 Tada da sudi zbor između ubice i osvetnika po ovom zakonu.

25 I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utočište njegovo, kuda je utekao, i onde neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenički, koji je pomazan svetim uljem.

26 Ako krvnik kako god iziđe preko međe svog utočišta u koje je utekao,

27 I nađe ga osvetnik preko međe utočišta njegovog, ako krvnika ubije osvetnik, neće biti kriv za krv.

28 Jer u utočištu svom valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenički; pa kad umre poglavar sveštenički, onda treba da se vrati krvnik u zemlju nasledstva svog.

29 Ovo da vam je uredba za suđenje od kolena do kolena po svim stanovima vašim.

30 Ko bi hteo pogubiti čoveka, po svedocima neka pogubi krvnika; ali jedan svedok ne može svedočiti da se ko pogubi.

31 Ne uzimajte otkup za krvnika, koji zasluži smrt, nego neka se pogubi.

32 Ni od onog ne uzimajte otkup koji uteče u utočište, da bi se vratio da živi u svojoj zemlji pre nego umre sveštenik;

33 Da ne biste skvrnili zemlju u kojoj ste, jer krv ona skvrni zemlju, a zemlja se ne može očistiti od krvi koja se prolije na njoj drugačije nego krvlju onog koji je prolije.

34 Zato ne skvrnite zemlje u kojoj nastavate i u kojoj ja nastavam, jer ja Gospod nastavam usred sinova Izrailjevih.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 444

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

444. I od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh. – Da ovo označava dobra dela, vidi se iz reprezentacije, a otuda i iz značenja Levija i njegovog plemena, koje označavaju duhovnu ljubav, koja se naziva ljubavlju prema bližnjem. Pleme Levijevo ovde označava dobra dela, jer duhovna ljubav ili ljubav prema bližnjem, a sastoji se u činjenju dobara, koja su dobra dela. Sama ljubav ka bližnjem, posmatrana u sebi, je ljubav za istinu i dobro, i tako gde je to osećanje, tamo se nalazi život u skladu s istinama i dobrima, jer osećanje bez života u skladu s istinama i dobrima nema postojanja; ako neko misli da postoji i da je prisutno, to je prirodno, ne duhovno osećanje. Ova se dva osećanja razlikuju po tome, što prirodno osećanje ima kao cilj sebe i svet. Stoga, istine i dobra koja tada utiču na čoveka, on ih voli radi svojega ugleda, i da bi postigao počasti i bogatstvo, u kojem slučaju život kojim živi, u skladu sa doktrinama koje je naučio, samo je pretvaranje i unutrašnje licemerstvo. Dok duhovno osećanje ima kao svoj cilj Gospoda, nebo, i večni život, koje traži u istinama i dobrima, pa tako voli istine i dobra na duhovan način. Kada čovek ima ovo osećanje, on tada voli da misli i da hoće te stvari, to jest, da živi u skladu s njima. Živeti u skladu s dobrima i istinama označeno je u Reči, kao i život sam, delima koja se tako često pominju u Reči. Ove su stvari, dakle, predstavljene i označene Levijem i njegovim plemenom u crkvi kod Jevreja.

2. Zato što je ovo osećanje samo suštinsko crkve, stoga je plemenu Levijem dodeljeno sveštenstvo; i palica Levijeva u šatoru procvetala je bademima; i iz istog razloga, nasleđe nije bilo dato plemenu Levijevom kao ostalim plemenima, nego je bilo kod svakog od njih. Da je od plemena Levijevog načinjeno sveštenstvo, dobro je poznato; jer ne samo da je od Arona načinjen sveštenik, nego i od njegovih sinova koji su ga sledili, a svi Leviti su im bili dati da im služe. Da su Mojsije i Aron pripadali plemenu Levijem, vidi se u Izlasku (6:20); Brojevima (18:2); a da su Leviti bili dati da služe Aronu i njegvm sinovima, vidi se kod Mojsija. Levijevo je pleme bilo od Šatora; i Leviti su bili dati Aronu, i uzeti umesto 3 svih prvenaca. O njihovom radu i službama, vidi Brojevi (III, do kraja). Sveštenstvo je bilo dato plemenu Levijevom, jer je predstavljalo pa stoga i označavalo, ljubav i ljubav ka bližnjem.

Ljubav i ljubav prema bližnjem su osećanje za duhovno dobro i istinu, jer je osećanje izraz koji se koristi da se izrazi ljubav koja se nastavlja, pošto je osećanje ljubav koja se nastavlja. Isto je označeno u Reči sveštenstvom i njihovim služenjem. Jer je ovo osećanje suštinsko crkve, jer gde je ono, tamo je i crkva, a tamo gde ga nema, tamo nema ni crkve. Jer je osećanje za dobro i istinu sami duhovni život čoveka, jer kad dobro i istina utiču na čoveka, on je tada u dobru i u istini u pogledu njegovog života; sama njegova misao je tada ništa drugo nego osećanje u obliku koji se menja, jer čovek vidi sve što misli, iz svojih misli, jer niko ne može da misli bez osećanja. To je onda razlog da je plemenu Levijevom dodeljeno sveštenstvo. Slična se stvar iznosi o Levitima kod Jezekilja, gde se govori o novoj zemlji, novom gradu, i novome hramu (40:46; 44:15; 48:11, 12).

4. Zato što je pleme Levijevo predstavljalo, pa stoga i označavalo, ljubav ka bližnjem u činu, stoga su dobra ljubavi ka bližnjem, koja su dobra dela, označena Levijevom palicom, procvetala bademima, naime, procvetala je palica na kojoj je bilo napisano ime Aronovo, a koja je bila postavljena u šator od sastanka (Brojevi 12:2-11). Bademi označavaju dobra ljubav ka bližnjem, jer sve stvari crkve u čoveku cvetaju iz ovih, jer kad ima dobra ljubavi ka bližnjem, on ima inteligenciju i veru, pošto je u osećanju za razumevnje onoga što zna iz Reči, i u volji da čini ono što zna. Pošto je nužno radi dobra ljubavi ka bližnjem biti u svim stvarima crkve, kako bi crkva bila u njima, i pošto samo osećanje za dobro i istinu, koje je ljubav ka bližnjem, daje moć razumevanja, i poučava sve, stoga ne samo da je Levijevom plemenu dodeljeno sveštenstvo, nego mu nije bilo dato ni nasledstvo kao ostalim, nego su bili kod svakoga plemena, što se vidi kod Mojsija (Brojevi 35:1 do kraja; i kod Jošue 21:1 do kraja). U vezi s ovim, rečeno je kod Mojsija, Levije da nema našljedstva sa braćom; 5 Jehova je našljedstvo njegovo (Zak. Ponov. 10:9). I pošto, kao što je rečeno, svaki čovek stiče znanje, inteligenciju i mudrost u skladu sa svojim osećanjem za dobro i istinu, stoga se kaže kod Mojsija, Jer sinove Levijeve izabra Jehova Bog da mu služe i da blagosiljaju u ime Jehovino, i na njihovim riječima da ostaje svaka raspra i svaka šteta (Zak. Ponov. 21:5). Ove reči, u duhovnom smislu, označavaju da osećanje za dobro i istinu služi Gospodu, i uči stvari koje pripadaju crkvi i bogoštovanju, i pravi razliku između obmana i istina, i zala i dobara; jer Levijevi sinovi, u duhovnom smislu, označavaju osećanje za dobro i istinu, koje je ljubav prema bližnjem. Iz ovih se razmatranja vidi da je pleme Levijevo bilo izabrano između svih plemena za sveštenstvo, ne zato što je to pleme bilo bolje od ostalih, nego što je pretstavljalo ljubav ka bližnjem u činu, i dobra djela, koja su učinci svega dobra i istine u čovjeku.

6. Da pleme Levijevo u Reči označava dobra ljubavi ka bližnjem, vidi se i iz sledećih odlomaka. Kod Jeremije: U te dane i u to vrijeme učiniću da nikne Davidu klica pravedna, koja će činiti sud i pravdu na zemlji. U te dane spašće se Juda, i Jerusalim će stajati bez straha, i zvaće se: Jehova pravda naša. Jer ovako veli Jehova: neće nestati Davidu čovjeka koji bi sjedio na prijestolu doma Izrailjevog. Ovako veli Jehova: ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noć da ne bude dana ni noći na vrijeme, onda će se ukinuti zavjet moj s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prijestlu njegovom. O Levitima sveštenicima slugama mojim, kaže se: Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti sjeme Davida sluge svojega i Levita sluga mojih (32:15-17, 20-22). Ovde se govori o Gospodovom dolasku, koji je grana Davidova, i koji se naziva Jehovom pravdom našom. Da će se Juda spasiti, a Izrailj stajati bez straha (bezbedan), označava da će tad biti spaseni oni koji su u ljubavi prema bližnjem, naime, da neće biti napadani zlima i obmanama. Neće nestati Davidu čoveka koji bi sedio na prestolu doma Izrailjeva, označava da će tada Božanska Istina, koja proističe od Gospoda, vladati neprekidno u crkvi, gde presto doma Izrailjeva označava crkvu gde ona vlada. I među sveštenicima Levitima neće nedostajati čoveka koji bi prinosio žrtvu paljenicu i palio dar i klao žrtvu doveka, označava da će tada da bude neprekidno bogoštovanje iz dobra ljubavi i ljubavi ka bližnjm. 7 Onda će se ukinui zavet moj bližnjem, i od istina vere. Leviti označavaju one koji su u takvom bogoštovanju; žrtve paljenice označavaju bogoštovanje iz dobra ljubavi ka bližnjem od istina vere. Ako možete ukinuti zavet moj za dan, i zavet moj za noć, to označava da nisu održavali ove dve stvari, koje povezuju s Gospodom, ljubav i veru; zavet označava povezanost, zavet za dan, povezanost preko ljubavi, a zavet za noć, povezanost kroz veru. Onda će se ukinuti zavet moj s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi vladao na prestolu njegovom; A s Levitima sveštenicima, slugama mojim, označava da neće biti ni Božanske istine ni Božanskog Dobra. Leviti sveštenici i sluge su oni koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, i u bogoštovanju iz toga. Kao što se vojska nebeska ne može izbrojati, niti pesak morski izmeriti, označava poznavanja istine i dobra u duhovnom i prirodnom čoveku, gde vojska nebeska označava ta poznavanja istine i dobra u duhovnom čoveku, a pesak morski, isto u prirodnom čoveku. Tako ću i ja umnožiti seme Davidu slugi mojem, i Levitima slugama mojim, označava umnožavanje Božanske Istine, i oplođavanje Božanskog Dobra, u onima koji su povezani s Gospodm. Leviti, sveštenici, ovde kao i na drugim mestima u Reči, označavaju one koji su u dobru ljubavi i ljubavi prema bližnjem, a u apstraktnom smislu, to samo dobro.

8. Kod Malahije: Evo, ja ću poslati anđela svojega, preda mnom, i iznenada će doći u ckrvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite. Evo, doći će, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on oganj livčev i kao milo bjeljarsko. I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi. I ugodan će biti Gospodu prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao pređašnjih godina (3:1-4). Značenje ovih stvari u duhovnom smislu može se videti objašnjeno gore (br. 242:9, 433:12), gde se pokazuje da se Levijevim sinovima označavaju svi oni koji su u dobru ljubavi ka bližnjem, a otuda u dobru vere. Predmet je dolazak Gospodov. Njegovo Božansko Ljudsko označeno je Njegovim hramom, u koji će Jehova doći; i On će očistiti one koji su u dobru ljubavi ka bližnjem, a iz toga u dobru vere, označeno je Njegovim čišćenjem i pretopljavanjem Levijevih sinova. Da se ne misli na same Levijeve sinove, očigledno je, jer se kaže da će ih tada prečistiti i pretopiti, i da će tada prinosi Judini i Jerusalimski biti ugodni Jehovi. Poznato je da Gospod nije očistio i pretopio Levite; niti su prinosi Judini i Jerusalimski bili ugodni Gospodu, jer su oni bili sasvim protivni Gospodu, a bogoštovanje preko žrtava i prinosa bilo je tada ukinuto. Jer, tu se Judom označavaju svi oni koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, a Jerusalimom crkva koja je u istinama doktrine; vidi gore (433). Ponovo kod Mojsija: A za Levija reče: tvoj Tumim i tvoj Urim neka bude u čovjeka tvojega svetoga s kojim si se prepirao na vodi Merivi; koji reče ocu svojemu i materi svojoj: ne gledam na vas; koji ne poznaje braće svoje i za sinove svoje ne zna; jer oni riječi tvoje, i zavjet svoj čuvaju. Oni uče uredbama Jakova i zakonu tvojemu Izrailja; i meću kad pod nozdrve tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar tvoj. Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka ti milo bude djelo ruku njegovih; polomi bedra onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu (Zak. Ponov. 33:8-11). Ove se reči nalaze u Mojsijevom blagoslovu sinova Izrailjevih, u kome se govori o Reči, koja je u reprezentativnom smislu označena Mojsijem. Urimom i Tumimom označava se Božanska istina koja prosejava iz Božanskog Dobra, stoga / se označava/ Reč; dok se Levijem označava duhovno osećanje za istinu. Sveti čovek kojega su iskušavali kod Merive, označava Gospoda kao Božansku Istinu, jer stena, kod koje se desilo iskušenje, označava Gospoda, dok voda koja tu izvire, označava Božanske istine. Otac i majka kojima je rekao: ne gledam na vas, označavaju Izrailjsku crkvu, koja nije priznala Gospoda, pošto se crkva naziva ocem od dobra, a majkom od istine. Njegova braća, koju nije priznao, i njegovi sinovi koje nije znao, označavaju dobra i istine crkve, koja, ta dobra, i istine crkva nije imala, gde braća 10 označavaju dobra, a sinovi označavaju istine. Ali pošto sinovi Levijevi označavaju dobra i istine crkve, i uopšte, duhovno osećanje za istinu i dobro, stoga se kaže o njima, da oni će čuvati reč tvoju, i drže zavet tvoj; učiće Jakova uredbama, i Izrailja zakonu tvom. Ovo označava da oni koji su u duhovnom osećanju za istinu postupaju u skladu sa Reči, i uče dobrima i istinama crkve, jer samo osećanje za istinu i dobro postupanje i uči, jer se Gospod uliva u to osećanje, čineći dobro u čoveku, i učeći ga istini u njemu. U ovome odlomku Reč je Božanska Istina, a čuvati to označava postupati, gde zavet označava povezanost sa Gospodom preko njega. Sudovi su istine doktrine iz Reči; zakon je dobro istine; Jakov i Izrailj su crkva. Oni će stavljati kad pod nozdrve tvoje, označava bogoštovanje od istina doktrine; a žrtve na tvom oltaru, označava bogoštovanje od dobra ljubavi. Udari po bedrima one koji ustaju na tebe, označava razgonjenje obmana pomoću istina; probodi bedra onih koji mrze na te, označava razgonjenje zala. Ove se stvari kažu o Leviju, jer Božanska Istina, koja je Reč, je u onima samo koji su u duhovnom osećanju za istinu. Duhovno osećanje za istinu je ljubav za istinu samu, i ceniti je iznad svakoga dobra u svetu, jer pomoću nje čovek ima večni život, koji se u njega može usaditi samo preko istina; stoga, uz pomoć Reči, jer Gospod naučava istinu pomoću Reči. Duhovno osećanje za istinu, koje je ljubav za istine iznad svakog dobra u svijetu, nju Gospod ovako opisuje kod Mateja: Još je castvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera, a kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga (13:45, 46). Biser označava istinu. Da čovek može da stekne večni život jedino preko istina od dobra, koje je od Gospoda, može se videti u Nauku Novoga Jerusalima (br. 24 do kraja).

11. Da Levije označava ljubav i ljubav prema bližnjem, vidi se i iz reči njegove majke Lije, kada ga je rodila, a to su ove: Lija ponovo zače, i rodi sina; i reče: Sada će čovjek moj prionuti za mene jer mu rodih tri sina: stoga mu nadjenu ime Levije (Postanje 29:34). Ponovo zače i rodi sina, označava duhovno začeće i rođenje; i reče, sada će čovek moj prionuti uz mene, označava duhovnu ljubav, kroz koju se uspostavlja povezanost, ili ljubav prema bližnjem; jer sam mu rodila tri sina, označava ono što je uzastopno; stoga mu nadede ime Levije, označava povezanost preko ljubavi i njenoga kvaliteta. Ove su stvari dalje objašnjene u Tajnama Nebeskim, br. 3873-3877). Levije označava privlačnost, a privlačnost (adhezija) označava povezanost preko duhovne ljubavi. Tri sina Lijina, Ruvim, Simeon i Levije, rođeni ovim redom, označavaju tri niza glavnih i primarnih suštinskih stvari crkve, istinu u razumu, istinu u volji, i istinu u činu, kao tri Gospodova učenika, Petar, Jakov i Jovan. Jer Petar označava istinu u razumu, Jakov, istinu u volji, a Jovan, istinu u činu, što je dobro života, ili dobro ljubavi ka bližnjem; a privlačnost, koja se u izvornom jeziku naziva Levije, označava povezanost preko ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da privlačnost ima takvo značenje, može se videti u Tajnama Nebeskim (br. 3875).

12. Da Levije u najvišem smislu označava Gospoda kao ljubav i milost, vidi se kod Malahije: I poznaćete da sam vam ja dao ovu zapovijest da bi bio moj zavjet s Levijem, veli Gospod nad vojskama. Zavjet moj beše s njim za život i mir, i dadoh mu ga za strah, jer me se bojaše. Zakon istiniti bješe u ustima njegovim, bezakonje se ne nađe na usnama njegovim; u miru i pravdi ide sa mnom i mnoge odvrati od bezakonja. Ali vi zađoste s puta, i učiniste da se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste zavjet Levijev, veli Gospod nad vojskama (II, -7, 8). Ovde Levije, u najvišem smislu, označava Gospoda u Njegovom Božaskom Ljudskom, jer se kaže o Leviju, da je zakon istiniti bio u ustima njegovim, i da se bezaknje ne nađe na usnama njegovim, i da će se zakon i znanje tražiti iz njegovih usta, jer je Anđeo Gospodov nad vojskama. Zavet Levijev, stoga, označava povezivanje s Levijem preko ljubavi i ljubavi ka bližnjem; zavet za život i mir označava tu povezanost, i strah za koji se kaže da od Njega dolazi, označava ljubav. Zakon istiniti beše u ustima njegovim, označava da je sva istina doktrine od Njega, i kod onih koji su u ljubavi prema Njemu. Naziva se Anđelom zbog Božanske istine koju Gospod naučava u Reči i preko Reči. Njihovo zastranjivanje s puta, i navođenje mnogih da se spotiču o zakon, i kvarenje zaveta Levijevog, označava da je crkva kod Izraelićana izokrenula istine Reči, a otuda i dobra života, pa tako i razrušila povezanost sa Gospodom; gde put označava istine doktrine, zakon, i dobra, dok zavet Levijev označava povezanost s Gospodom. Iz ovih se stvari vidi značenje Levija i njegovog plemena u reprezentativnom smislu, naime, da je to dobro ljubavi prema bližnjem, koje je dobro života, a isto tako i duhovno osećanje za dobro i istinu, dok je, u najvišem smislu, time označen Gospod kao duhovna ljubav.

13. Pošto većina stvari u Reči imaju i obrnuto značenje, pa tako i Levije i njegovo pleme; i u ovome smislu, Levije označava zlo obmane, koje je suprotno dobru ljubavi prema bližnjem; a tako isto i život bez ljubavi prema bližnjem, naime, odsustvo ljubavi prema bližnjem. Ovo je označeno Levijem u Izrailjevom proroštvu o njegovim sinovima: Simeon i Levije braća su; mačevi su im oružje nepravdi; u tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem ubiše čovjeka, i za svoje veselje pokidaše vola (Postanje 49:5-7). Ove su reči bile objašnjne u gornjem članku, gde se 14 govori o Simeonu (br. 443:6). Ovaj je obrnuti smisao označen i u paraboli o čoveku kojega su ranili razbojnici. Ta će parabola biti ovde objašnjena, jer govori o ljubavi prema bližnjem, i zato što je Gospod od početka do kraja tu govorio u koresondencijama, koje do sada nisu bile poznate. Jedan zakonik, želeći da se opravda, reče Isusu, Ko je moj bližnji? Isus odgovarajući reče: jedan čovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga polumrtva. A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik; i vidjevši ga, prođe. A tako isto i Levit kad je bio na tome mjestu, pristupi, i vidjevši ga, prođe. A Samarjanin nekakav prolazeći dođe nad njega, i vidjevši ga, sažali mu se. I pristupivši zavi mu rane i zali ih vinom i posadivši ga na svoje kljuse, dovede u gostionicu, i ustade oko njega. I sutradan polazeći izvadi dva groša i dade krčmaru, i reče mu: gledaj ga, i što više potrošiš, ja ću ti vratii kad se vratim. Šta misliš dakle? Koji je od one dvojice bio bližnji onome što su ga uhvatili hajduci? A on reče: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reče: idi, i ti čini tako (Luka 10:29-37). Ovde se govori o ljubavi prema bližnjem, i dobrim delima preko kojih je ljubav ka bližnjem u svom efektu i punini. Jerusalim ovde označava crkvu u kojoj je doktrina istinita, a Jerihon, crkvu koja je u posedu znanja dobra i istine. Sveštenik iz Jerusalima predstavlja one u kojima nema ljubavi ka Gospodu, a Levit, one u kojima nema ljubavi prema bližnjem, što je bio karakter ljudi u Jerusalimu u to vreme; dok Samarjann predstavlja Neznabošce, koji su u dobru ljubavi prema bližnjem. Čovek koji je silazio iz Jerussalima u Jerihon, označava one koji su voljni da budu poučeni u istinama i znanjima crkve; hajduci među koje je upao, označavaju one koji su tada bili u izopačenoj crkvi, kao što je bila Jevrejska crkva u to vreme. Skidanjem s njega odela, ranjavanjem, i ostavljanjem polumrtvim, označava se da su ga lišili istina, ispunili ga obmanama, i povredili ga u pogledu duhovnog života toliko da je od njega malo šta ostalo.

Skidanje nečije haljne označava u Reči lišiti ga istina; raniti, označava povrediti um i duhovni život obmanana; a biti polumrtav, označava biti skoro lišen života; sažaliti se, označava činiti milost i ljubav ka bližnjem iz unutarnjeg načela, jer milost i ljubav ka bližnjem čine jedno. Zaviti rane, i zaliti ih uljem i vinom, označava pribaviti lek protivu obmana koje su povredile njegov život, poučavanjem u dobru ljubavi i u istini vjere, gdje ulje u Riječi označava dobro ljubavi, a vino, dobro i istinu vere. Postaviti ga na svoje kljuse, označava u skladu sa sposobnošću razumevanja, dok kljuse ovde ima značnje koje ima konj, naime, rauzumevanje. Doneti ga u gostionu, i brinuti se za njega, znači dovesti ga onima koji su bolje poučeni u poznavanjima dobra i istine, jer gostiona je mesto gde se donosi jelo i piće, a ovi označavaju poznavanja dobra i istine, pa stoga označavaju onu duhovnu hranu koja se daje poučavanjem. Njegovo davanje gostioničaru dva groša, i rekavši mu: Pobrini se za njega, i što više potrošiš za njega, kada se vratim, platiću ti, označava činjenje svih stvari ljubavi ka bližnjem u skladu sa svojom sposobnošću i snagom. Iz ovih se stvari sada vidi šta Levije, njegovo pleme, i Leviti, označavaju u oba smisla. Više o reprezentaciji i značenju Levija i plemana imenovanog po njemu, u Tajnama Nebeskim (br. 3875, 3876, 3877, 4497, 4502, 4503, 6352, 10017).

  
/ 1232