Bible

 

Brojevi 32

Studie

   

1 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i videše zemlju jazirsku i zemlju galadsku da je dobra za stoku.

2 I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreći:

3 Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean,

4 Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke.

5 Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u nasledstvo, nemoj nas voditi preko Jordana.

6 A Mojsije reče sinovima Gadovim i sinovima Ruvimovim: Braća će vaša ići na vojsku, a vi hoćete ovde da ostanete?

7 Zašto obarate srce sinovima Izrailjevim da ne pređu u zemlju koju im je dao Gospod?

8 Tako su učinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varnije da uhode zemlju;

9 I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevim da ne idu u zemlju koju im dade Gospod;

10 I razgnevi se onda Gospod, i zakle se govoreći:

11 Neće ti ljudi koji izađoše iz Misira, od dvadeset godina i više, videti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvim,

12 Osim Haleva, sina Jefonijinog Kenezeja i Isusa sina Navinog, jer se sasvim držaše Gospoda.

13 I razgnevi se Gospod na Izrailja, i učini te se potucaše po pustinji četrdeset godina, dokle ne pomre sav onaj naraštaj koji činjaše zlo pred Gospodom.

14 A vi sada izađoste na mesto otaca svojih, rod grešnih ljudi, da umnožavate žestinu gneva Gospodnjeg na Izrailja.

15 Ako se odvratite od njega, On će ga još ostaviti u pustinji, i tako ćete upropastiti sav onaj narod.

16 A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: Mi smo radi samo torove načiniti ovde za stada svoja i gradove za decu svoju.

17 A sami ćemo naoružani junački poći pred sinovima Izrailjevim, dokle ih ne odvedemo na njihovo mesto; a naša deca neka stoje u gradovima tvrdim radi stanovnika te zemlje.

18 Nećemo se vratiti kućama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje nasledstvo.

19 Niti ćemo uzeti nasledstvo s njima s one strane Jordana ni dalje, ako nam dopadne nasledstvo s ove strane Jordana prema istoku.

20 Tada im reče Mojsije; ako ćete učiniti tako i ići pod oružjem pred Gospodom na vojsku,

21 Ako svaki od vas pod oružjem pređe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otera ispred sebe neprijatelja svojih,

22 I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgrešite Gospodu ni Izrailju, onda će ova zemlja pripasti vama u nasledstvo pred Gospodom.

23 Ako li ne učinite tako, gle, zgrešićete Gospodu, i znajte da će vas greh vaš stići.

24 Gradite sebi gradove za decu svoju i torove za stoku svoju; i šta je izašlo iz usta vaših, učinite.

25 I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: Sluge će tvoje učiniti kako gospodar naš zapoveda.

26 Deca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovde će ostati u gradovima galadskim;

27 A sluge će tvoje preći svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš.

28 Tada Mojsije zapovedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinom i glavarima od domova otačkih među sinovima Izrailjevim,

29 I reče im: Ako pređu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju galadsku u nasledstvo.

30 Ako li ne pređu s vama pod oružjem, onda neka im bude nasledstvo među vama u zemlji hananskoj.

31 I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: Kako je Gospod kazao slugama tvojim tako ćemo učiniti.

32 Preći ćemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju hanansku, a naše nasledstvo da bude s ove strane Jordana.

33 I dade Mojsije sinovima Gadovim i sinovima Ruvimovim i polovini plemena Manasije sina Josifovog carstvo Siona, cara amorejskog i carstvo Oga, cara vasanskog, zemlju i gradove po međama njenim, gradove one zemlje unaokolo.

34 I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir.

35 I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju,

36 I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku.

37 A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim,

38 I Navon i Valmeon predenuvši im imena, i Sivmu; i nadeše druga imena gradovima koje sagradiše.

39 A sinovi Mahira, sina Manasijinog otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji behu onde.

40 I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinom, koji se onde naseli.

41 I Jair, sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova.

42 I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovim, i prozva ga Navav po imenu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10225

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10225. Od dvadeset godina i više. Da ovo označava stanje razumevanja istine i dobra, vidi se iz značenja dvadeset, kada se odnosi na ljudsku starost, a što označava stanje razumevanja istine i dobra. Dvadeset označava stanje razumevanja istine i dobra, jer kada je čoveku dvadeset godina, on počne da misli sam za sebe. Jer od najranijeg detinjstva pa do najstarijeg doba, čovek prolazi kroz mnoga unutrašnja stanja inteligencije i mudrosti. Prvo stanje je od rođenja do pete godine. Ovo je stanje neznanja, i nevinsoti u neznanju, i naziva se detinjstvom. Drugo stanje je od pete do dvadesete godine; ovo je doba pouke i znanja, i naziva se dečaštvo. Treće je stanje od dvadesete do šezdesete godine, koje je stanje inteligencije, i naziva se odraslo doba, mladost, i muževnost. Četvrto stanje je od šezdesete godina dalje, a to je stanje mudrosti i nevinosti u mudrosti. Ova su uzastopna stanja čovekovog života označena brojevima godina života, pet, dvadeset, šezdeset, koja se odnose na doba života, kao u sledećem odlomku kod Mojsija,

Kad ko zavetuje dušu svoju Jehovi, ti ga uceni. A ovako ćeš ceniti: muško od dvadeset godina do šezdeset cenićeš pedeset sikala srebra, po siklu svetom.

Ako bude žensko, cenićeš trideset sikala. Ako je od pet do dvadeset godina, cenićeš muško dvadeset sikala a žensko deset sikala. Ako je od jednog meseca do godine, cenićeš muško pet sikala, a žensko tri sikla srebra. Ako li bude od šezdeset godina i više, ako je muško, cenićeš petnaest sikala, a žensko deset sikala (Levitska 27:2-7).

Da je prvo stanje - stanje neznanja, a isto tako i nevinosti u neznanju, očito je. Dok traje ovaj period, izlazi na svetlo ono što je najviše spoljašnje, a što pripada čulnom čoveku; kad je slučaj ovakav, tada neznanje vlada; jer sve što čovek razume i opaža, sve je iz unutrašnjeg. Iz toga je očito da je nevinost koja postoji u to vreme, a koja se naziva nevinošću detinjstva, da je to nevinost najviše spoljašnjega karaktera. Da je drugo stanje stanje poučavanja i znanja, i to je očito; ovo još uvek nije stanje inteligencije, jer dete u tome dobu ne pravi zaključke od sebe, niti od sebe razlikuje istine od istina, a ni obmane od istina, nego ih razlikuje od drugih čije zaključke usvaja. On misli i govori samo o stvarima koje su u njegovoj memoriji, stoga samo od znanja; niti vidi ili opaža da je stvar takva , osim po autoritetu svog učitelja, to jest, od drugoga koji mu je rekao tako. A treće se stanje naziva stanjem inteligencije, jer čovek tada misli, razabire, i oblikuje od sebe; i ono što on tada zaključi, to je njegovo a ne tuđe. U ovo vreme vera počinje, jer vera ne postaje vera samoga čoveka, sve dok on ne potvrdi ono što on veruje od ideja svoje vlastite misli. Pre ovog vremena, vera nije njegova vlastita, nego nekoga drugoga u njemu; jer je verovao u osobu a ne u stvar [u istinu]. Stoga je jasno da stanje inteligencije počinje kod čoveka kad njegove misli ne dolaze više od učitelja, nego od njega samoga; a to sve nije slučaj sve dok se unutrašnje ne otvori ka nebu; a ono se otvara onoliko koliko čovek živo za nebo, a ne za svet.

Ali poslednje stanje je stanje mudrosti, i to nevinosti u mudrosti; to je stanje kada čovek više ne misli kako da razume istine i dobra, nego hoće ih i živi ih; jer to je biti mudar. I čovek može da hoće istine i dobra i da ih živi (tvori) onoliko koliko je u nevinosti, to jest, sve dok misli da nije mudar ni u čemu od sebe, nego od Gospoda; tako isto, koliko voli da je tako; otuda to da je ovo stanje nevinosti u mudrosti.

Iz niza ovih stvari, čovek koji je mudar, može da vidi divne stvari o Božanskom Proviđenju, kao ove: da je prethodno stanje plan za ona stanja koja slede, i da otvaranje unutrašnjih stanja počinje od najviše spoljašnjih prema najdubljim stvarima uzastopno, tako da na kraju one stvari koje su bile spoljašnje, postaju najdublje, to jest, kao neznanje i nevinost. Jer onaj ko je svestan da je od sebe neznalica u ovim stvarima, i da sve što zna, da je od Gospoda, i da je to u neznanj udrosti, a isto tako i u nevinosti mudrosti. Iz ovoga je sada jasno šta je stanje inteligencije koje je označeno sa dvadeset, kada se taj obrok koristi da se odredi čovekovo doba. Značenje toga broja slično je i u drugim odlomcima Reči, kao kod Mojsija,

Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevih od dvadeset godina i više, svi koji mogu ići na vojsku u Izrailju (Brojevi 1:2, 3, 18, i sledeći stihovi). Predmet o kome se govori u ovome odlomaku je raspoređivanje u okole i kretanje sinova Izrailjevih po plemenima, a značenje je sređivanje i svrstavanje istina i dobara vere i ljubavi od Gospoda; o svrstavanju u okole, sređivanju i raspoređivanju, br. 4236, 8103 na kraju, 8130, 8131, 8155; i po plemenima određivanje dobara i istina vere i ljubavi u celom nizu, br. 3858, 3826, 3939, 6337, 6397. Pod sinom od dvadeset godina i više misli se na one koji su u stanju inteligencije, jer kod njih istine i dobra vere i ljubavi od Gospoda mogu da se urede i rasporede; jer se Gospod uliva u njihovo Intelektualno i Voljno, uređujući i raspoređujući, kao i uklanjajući i izbacujući obmane i zla. Stoga se kaže, sinovi od dvadeset godina i više, svako koji ide u vojsku, jer se vojskom označavaju istine poređane takvim redom da se ne plaše obmana ni zala, nego ih odbacuju ako ova napadnu. Da se ovakve istine označavaju vojskom u unutrašnjem smislu, vidi br. 3448, 7236, 7988, 8019).

Ali kod onih koji su u stanju detinjstva i mladosti, to jest, oni koji su ispod dvadeset, istine i dobra nisu tako sređene da bi išli u vojsku i u rat, jer, kao što je rečeno, oni ne razaznaju i ne oblikuju zaključke od sebe samih, stoga još ne mogu racionalnim umom da odbace obmanu ili zlo, a koji ne mogu to da učine, ti se ne vode u borbu. Stoga se čovek ne uvodi u iskušenja koja su duhovne borbe protivu obmana i zala, dok nije u stanju inteligencije, to jest, dok ne pravi svoje nezavisne sudove, br. 3928, 4248, 4249, 8963. Isto je označeno dobom od dvadeset godina naviše u drugim odlomcima kod Mojsija,

Jehova reče Mojsiju i Eleazaru, Izbrojte sav zbor (skupštinu) sinova Izrailjevih, od dvadeset godina naviše, svakoga ko ide u rat u Izrailju (Brojevi 26:2). Idenjem u rat se označava u duhovnom smislu ići u borbu protivu obmana i zala koja su iz pakla.

Onaj ko ne zna da sin od dvadeset godina i naviše, označava stanje inteligencije, ili one koji su u tome stanju, taj ne može da zna zašto, kad su se bunili protivu Jehove, zašto se kaže da treba da umru u pustinji svi počev od sina od dvadeset godina naviše, od onih koji su izašli iz Egipta (Brojevi 14:59; 32:10, 11), jer oni koji su u takvom stanju inteligencije da mogu da razabiru, oni prave zaključke i sude od sebe, jer oni su odgovorni za svoje zlo, ali ne i oni koji još nisu u tome stanju. Stoga je očito da se sa dvadeset godina, kada se odnosi na doba života, označava stanje inteligencije ili stanje rasuđivanja. Ali broj dvadeset ima drugo značenje kada se govori o drugom predmetu, vidi br. 10222).

  
/ 10837