Bible

 

Brojevi 31

Studie

   

1 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Osveti sinove Izrailjeve na Madijanima, pa ćeš se onda pribrati k rodu svom.

3 I Mojsije reče narodu govoreći: Opremite između sebe ljude na vojsku da idu na Madijane da učine osvetu Gospodnju na Madijanima,

4 Po hiljadu od plemena, od svakog plemena Izrailjevog opremite na vojsku.

5 I dadoše od hiljada Izrailjevih po hiljadu od svakog plemena, dvanaest hiljada opremiše na vojsku.

6 I posla Mojsije po hiljadu od svakog plemena na vojsku, i s njima Finesa, sina Eleazara sveštenika, i u njega behu sudovi sveti i trube.

7 I zavojštiše na Madijane, kako zapovedi Gospod Mojsiju, i pobiše sve muškinje.

8 Pobiše i careve madijanske, s drugima koje im pobiše, Evina i Rokoma i Sura i Ura i Rovoka, pet careva madijanskih, i Valama sina Veorovog ubiše mačem.

9 I zarobiše sinovi Izrailjevi žene Madijanke i decu njihovu, i zapleniše svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve blago njihovo.

10 A mesta njihova u kojima življahu i gradove njihove sve popališe ognjem.

11 I sve roblje i sav plen, ljude i stoku, uzeše;

12 I povedoše k Mojsiju i Eleazaru svešteniku i ka zboru sinova Izrailjevih, i roblje i ostali plen i dobit u logor na polju moavskom, koje je na Jordanu prema Jerihonu.

13 A Mojsije i Eleazar sveštenik i svi knezovi od zbora iziđoše im na susret iz logora.

14 I Mojsije se razgnevi na vojvode, na hiljadnike i stotinare, koji se vraćahu s vojske;

15 I reče im Mojsije: A što ostaviste u životu sve žene?

16 Ta one po reči Valamovoj navratiše sinove Izrailjeve da zgreše Gospodu s Fegora, te dođe ona pogibija na narod Gospodnji.

17 Zato sada pobijte svu decu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale čoveka.

18 A devojke, koje ne poznaše čoveka, ostavite u životu.

19 A vi ostanite izvan logora sedam dana; svaki koji je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga očistite se treći dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje.

20 I sve haljine i sve stvari kožne i sve što je od kostreti i sve sudove drvene očistite.

21 I reče Eleazar sveštenik vojnicima, koji behu išli na vojsku: Ovo je naredba i zakon što je Gospod zapovedio Mojsiju:

22 Zlato, srebro, bronzu, gvožđe, kositer i olovo,

23 Šta god podnosi vatru, propustite kroz vatru, i očistiće se, ali pošto se očisti vodom očišćenja; a šta god ne podnosi vatru, propustite kroz vodu.

24 I operite haljine svoje sedmi dan, i bićete čisti; i onda ćete ući u logor.

25 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

26 Izbroj sve što je zaplenjeno, ljude i stoku, ti i Eleazar sveštenik i poglavari od plemena narodnih.

27 I razdeli sve zaplenjeno na dvoje: na vojnike koji su išli na vojsku i na sav zbor.

28 I uzmi deo za Gospoda od vojnika koji su išli na vojsku, po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca.

29 Od njihove polovine to uzmite, i podajte Eleazaru svešteniku za prinos Gospodu.

30 I od polovine koja dopade sinovima Izrailjevim uzmi po jedno od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca i od svake stoke, i to podaj Levitima koji rade šta treba za šator Gospodnji.

31 I učini Mojsije i Eleazar sveštenik kako zapovedi Gospod Mojsiju.

32 I beše plena, što osta od plena koji zapleni vojska: šest stotina i sedamdeset i pet hiljada ovaca,

33 I sedamdeset i dve hiljade goveda,

34 I šezdeset i jedna hiljada magaraca,

35 I ženskinja što ne beše poznalo čoveka, svega trideset i dve hiljade duša.

36 A u polovini, u delu onih koji behu išli na vojsku, beše na broj tri stotine i trideset i sedam hiljada i pet stotina ovaca,

37 A od toga deo Gospodu beše šest stotina i sedamdeset i pet ovaca:

38 I trideset i šest hiljada goveda, a od toga deo Gospodu sedamdeset i dva;

39 I trideset hiljada i pet stotina magaraca, a od toga deo Gospodu šezdeset i jedan;

40 I šesnaest hiljada duša ljudskih, a od toga deo Gospodu trideset i dve duše.

41 I dade Mojsije Eleazaru svešteniku deo za prinos Gospodu, kao što mu zapovedi Gospod.

42 A od druge polovine, koja dopade sinovima Izrailjevim, koju uze Mojsije od ljudi koji behu išli na vojsku,

43 A i u toj polovini, koja dopade zboru, beše tri stotine i trideset i sedam hiljada i pet stotina ovaca,

44 Trideset i šest hiljada goveda,

45 Trideset hiljada i pet stotina magaraca,

46 I šesnaest hiljada duša ljudskih.

47 Od te polovine, koja dopade sinovima Izrailjevim, uze Mojsije po jedno od pedeset, i od ljudi i od stoke, i dade Levitima koji rade šta treba za šator Gospodnji, kao što mu Gospod zapovedi,

48 I pristupiše k Mojsiju vojvode, hiljadnici i stotinari,

49 I rekoše mu: Sluge tvoje prebrojaše vojnike koji behu pod našom rukom, i nijednog nije manje.

50 Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je ko zadobio, zlatnih zaklada, kopača, narukvica, prstena, obodaca i lančića, da bi se očistile duše naše pred Gospodom.

51 I uze Mojsije i Eleazar sveštenik od njih zlato, svakojake zaklade.

52 A beše svega zlata prinesenog, što prinesoše Mojsiju hiljadnici i stotinari, šesnaest hiljada i sedam stotina i pedeset sikala.

53 A vojnici zadržaše sebi šta koji beše zaplenio.

54 I uzevši Mojsije i Eleazar zlato od hiljadnika i stotinara, unesoše ga u šator od sastanka za spomen sinovima Izrailjevim pred Gospodom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 2798

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2798. Abraham took the wood of the burnt-offering, and laid it upon Isaac his son. That this signifies the merit of righteousness, is evident from what was said and shown above (n. 2784), thus without further explication. That he “laid it upon Isaac” signifies that the merit of righteousness was adjoined to the Divine rational, is evident from the representation of Isaac, as being the Lord’s Divine rational (often shown before) and from the signification of “laying upon him,” as being to adjoin. He is called his “son,” because the Lord’s Divine Human was not only conceived, but was also born of Jehovah. That the Lord was conceived of Jehovah is most fully known from the Word of the Lord; hence He is called the “Son of the Highest,” the “Son of God,” and the “Only-begotten of the Father,” in many places (Matthew 2:15; 3:16-17; 16:13-17; 17:5; 27:43, 54; Mark 1:11; 9:7, 9; 14:61-62; Luke 1:31-32, 35; 3:21-22; 9:35; 10:22; John 1:14, 18, 50; 3:13, 16-18; 5:20-27; 6:69; 9:34-35, 38; 10:35-36; 20:30-31), and in many other places He calls Jehovah His “Father.”

[2] That He was born of the virgin Mary is known, yet as another man; but when He was born again, or became Divine, it was from Jehovah who was in Him, and who was Himself as to the very being of life. The unition of the Divine and the Human Essence was effected mutually and reciprocally, so that He united the Divine Essence to the Human and the Human to the Divine (see n. 1921, 1999, 2004, 2005, 2018, 2025, 2083, 2508, 2523, 2618, 2628, 2632, 2728, 2729). Hence it is evident that the Lord made the Human in Himself Divine by His own power, and thus became righteousness. The merit of righteousness was what was adjoined to the Divine rational when He underwent inmost temptations, and from it He then fought, and against this the evil genii fought, until He glorified this also. These are the things meant in the internal sense by Abraham laying the wood of the burnt-offering upon Isaac his son, and these are what are perceived by the angels when the words are read.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.