Bible

 

Brojevi 21

Studie

   

1 A kad ču Hananej, car aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.

2 Tada se Izrailj zavetova Gospodu i reče: Ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove.

3 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mesto Orma.

4 Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju edomsku, i oslabi duh narodu od puta.

5 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikakvi hleb većogadio duši našoj.

6 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju.

7 Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgrešismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.

8 I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.

9 I načini Mojsije zmiju od bronze, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od bronze, i ozdravi.

10 Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u logor u Ovotu.

11 I iz Ovota otišavši stadoše u logor na brdima avarimskim u pustinji koja je prema moavskoj s istoka.

12 Odande otišavši stadoše u logor u dolini Zaredu.

13 I odatle otišavši stadoše u logor na brdu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe amorejske. Jer je Arnon međa moavska između Moavaca i Amorejaca.

14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke arnonske.

15 Jer ti potoci, koji dopiru do mesta Ara, teku pokraj međe moavske.

16 A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji beše rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i daću im vode.

17 Tada peva Izrailj pesmu ovu: Diži se, studenče; pripevajte ga;

18 Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onim koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,

19 A iz Mantanaila, u Nadil, a iz Nadila u Vamot,

20 A iz Vamota u dolinu koja je u polju moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.

21 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru amorejskom govoreći:

22 Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne pređemo među tvoju.

23 Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.

24 Ali ga iseče Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arona pa do Javoka, do sinova Amonovih, jer tvrda beše međa sinova Amonovih.

25 I uze Izrailj sva ona mesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Esevonu i u svim selima njegovim.

26 Jer Esevon beše grad Siona, cara amorejskog, koji beše prvi zavojštio na cara moavskog i beše mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.

27 Zato govore u priči: Hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov.

28 Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionovog, i spali Ar moavski i stanovnike na visini arnonskoj.

29 Teško tebi, Moave; propao si; narode Hemosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu, caru amorejskom.

30 Ali ih postreljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.

31 I tako živi Izrailj u zemlji amorejskoj.

32 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji behu onde.

33 Potom obrativši se pođoše u Vasan; i iziđe Og, car vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.

34 A Gospod reče Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu, caru Amorejskom koji življaše u Esevonu.

35 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7343

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7343. I Egipćani svi kopaše oko rijeke tražeći vode da piju, označava traganje za istinom koja se može upotrebiti za obmane. Ovo se vidi iz značenja kopati, što označava tragati za nečim, o čemu ubrzo; i iz značenja voda okolo reke, što označava istine; razlog da vode oko reke označvaju istine, je to što su one bile izvan reke, i nisu se pretvorile u krv; da vode označavaju istine, vidi br. 739, 790, 4976, 5668; i iz značenja piti što znači upotrebiti, vidi br. 5709, jer onaj ko pije, taj to upotrebljava za sebe. Ali treba držati na umu da se upotreba odvija prema kvalitetu i stanju onoga koji je koristi za sebe. Onaj ko je u osećanju istine, on koristi za sebe istinu, koristi je za sebe prema stanju i kvalitetu osećanja. Onaj ko je u osećanju obmane, kada je koristi za sebe istine, on ih izvrće i falsifikuje; što može da se vidi iz toga što se Božanska istina uliva kod svakoga, ali sa razlikama u skladu sa stanjem i kvalitetom njegovog života, pa stoga pakleni je izokreću u obmanu, isto kao što Božansko Dobro izopkreću u zlo, nebeske ljubavi u đavolske ljuavi, milost u mržnju i okutnost, bračnu ljubavi u preljube, a to znači u suprotne stvari, iz razloga što je kvalitet i stanje njihovog žvota suprotan. Otuda to, da se time što svi Egipćani kopaju okolo reke označava traganje za istinom koju mogu na sebi da iskoriste (da primene). Da se istina izokreće u obmanu, a dobro u zlom kod onih koji su u obmanama i u zlima, i obratno, jasno je iz izreke (maksime) da je čistome sve čisto, a nečistome da je sve nečisto. Ovo može da se rasvetli i stvarima koje su u prirodi, i u svetlosti sunca; ova je svetlost bela, ali se ipak menja već prema formama u koje se uliva, otkuda dolazi do boja, te posteje lepa u lepim formama, nelepa u nelepim formama. A može da ilustrovati i kalemljenjem izdanaka na drveće, kada izdanak nakalemljen na obično drvo donosi svoj sopstveni plod; otuda sok drveta, koji se uliva u nakalemljeni izdanak, koji se menja i postaje sok od onoga što je nakalemljeno, to jest, izdanak se menja, i postaje sok izdanka sposoban da proizvede svoje lišće i plod. Slično je sa stvarim oje se ulivaju u čoveka. Razlog da kopanje označava potragu za nečim, je u tome što izvor i studenac, koji je iskopan, označava istine, koje se ne iskopavaju nego se za njima traga. Na račun ovoga, istine se izražavaju stim izrazom u izvornom jeziku za kopati i za tragati za nečim. Jer u proročkim delovima, pominje se voda ili izvor umesto istine, a kopanje umesto traganja. Takva je priroda pročkog govoram, što se jasno vidi iz Mojsija, gde se izvor Beer pominje u vezi s Izrailjevom pesmom: Diži se, studenče; pripjevajte ga. Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavice narodne s onijem ko postavi zakon, palicam svojom (Brojevi 21:17, 18); gde izvor označava doktrinu Istine Božanke, a kopanje, traganje za njom.

  
/ 10837