Bible

 

Brojevi 21

Studie

   

1 A kad ču Hananej, car aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.

2 Tada se Izrailj zavetova Gospodu i reče: Ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove.

3 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mesto Orma.

4 Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju edomsku, i oslabi duh narodu od puta.

5 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikakvi hleb većogadio duši našoj.

6 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju.

7 Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgrešismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.

8 I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.

9 I načini Mojsije zmiju od bronze, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od bronze, i ozdravi.

10 Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u logor u Ovotu.

11 I iz Ovota otišavši stadoše u logor na brdima avarimskim u pustinji koja je prema moavskoj s istoka.

12 Odande otišavši stadoše u logor u dolini Zaredu.

13 I odatle otišavši stadoše u logor na brdu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe amorejske. Jer je Arnon međa moavska između Moavaca i Amorejaca.

14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke arnonske.

15 Jer ti potoci, koji dopiru do mesta Ara, teku pokraj međe moavske.

16 A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji beše rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i daću im vode.

17 Tada peva Izrailj pesmu ovu: Diži se, studenče; pripevajte ga;

18 Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onim koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,

19 A iz Mantanaila, u Nadil, a iz Nadila u Vamot,

20 A iz Vamota u dolinu koja je u polju moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.

21 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru amorejskom govoreći:

22 Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne pređemo među tvoju.

23 Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.

24 Ali ga iseče Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arona pa do Javoka, do sinova Amonovih, jer tvrda beše međa sinova Amonovih.

25 I uze Izrailj sva ona mesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Esevonu i u svim selima njegovim.

26 Jer Esevon beše grad Siona, cara amorejskog, koji beše prvi zavojštio na cara moavskog i beše mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.

27 Zato govore u priči: Hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov.

28 Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionovog, i spali Ar moavski i stanovnike na visini arnonskoj.

29 Teško tebi, Moave; propao si; narode Hemosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu, caru amorejskom.

30 Ali ih postreljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.

31 I tako živi Izrailj u zemlji amorejskoj.

32 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji behu onde.

33 Potom obrativši se pođoše u Vasan; i iziđe Og, car vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.

34 A Gospod reče Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu, caru Amorejskom koji življaše u Esevonu.

35 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4211

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4211. I pozva braću svoju na večeru. Da ovo označava usvajanje dobra od Gospodovog Božanskog Prirodnog, vidi se iz značenja braće, a to su oni koji su sada povezani zavetom, to jest, prijateljstvom; a u unutrašnjem smislu, one koji su u dobru i istini (da se ovi nazivaju braćom, može se videti gore, br. 367, 2360, 3303, 3459, 3803, 4191); iz značenja jesti, što je usvajanje (vidi br. 3168, 3513, 3832; i da su banketi i gozbe kod drevnih označavale usvajanja i povezivanja preko ljubavi i ljubavi ka bližnjemu, vidi gore, br. 3596), i iz značenja večere (hleba), što je dobro ljubavi (br. 276, 680, 1798, 3478, 3735), u najvišem smislu Gospod. (br. 2165, 2177, 3478, 3713). Pošto u najvišem smislu večera (jelo, hleb) označava Gospoda, stoga označava i sve sveto koje je od Njega, to jest, sve dobro i istinito; a pošto nema ništa dobro, koje je dobro, osim onoga koje pripada ljubavi i ljubavi ka bližnjemu, to večera (hleb) označava ljubav i ljubav ka bližnjemu. A žrtve u staro doba samo su to i označavale, iz kojega su se razloga i nazivale jednom rečju hleb (br. 2165). Oni su i jeli zajedno meso od žrtava , da bi na taj način bila predstavljena nebeska gozba, to jest, povezivanje preko dobra ljubavi i ljubavi ka bližnjemu. To je ono što se sada označava Svetom Večerom; jer ona je zamenila žrtve, a posvećene stvari su zamenile gozbe; a Sveta večera je jedno spoljašnje koje pripada crkvi a koje u sebi sadrži jedno unutrašnje, i preko ovoga unutrašnjeg čovek, koji je u ljubavi i u ljubavi ka bližnjemu, povezuje se s nebom, a prek jega sa Gospodom. Jer i u Svetoj večeri, jesti označava usvajanje, a hleb nebesku ljubav, dok vino označava duhovnu ljubav; i to tako potpuno da kada je čovek u svetom stanju dok ga jede, samo se to u nebu i opaža (oseća se nebeska i duhovna ljubav). Razlog što se SEKCIJA 2 koristi izraz usvajanje dobra od Gospodovog Božanskog Prirodnog je stoga što je predmet o kome se govori sada dobro Neznabožaca, a to je dobro koje je predstavljeno Labanom (br. 4189). Čovekovo povezivanje sa Gospodom nije povezivanje sa Njegovim Najvišim Božanskim Samim, nego sa Njegovim Božanskim Ljudskim; jer čovek ne može da ima bilo kakvu ideju o Gospodovom Svevišnjem Božanskom, koje toliko prevazilazi njegovu ideju, tako da se ona gubi i nestaje; ali može da ima ideju o Njegovom Božanskom Ljudskom. Jer svak se povezuje mišlju i osećanjem s nekim o kome ima neku ideju, a nikako s nekim o kome nema nikakvu ideju. Ako neko, misleći o Gospodovom Ljudskom, ima svetost u svojoj ideji, on tako isto misli i o svetom proishodećem koje, pošto dolazi od Gospoda, ispunjava nebo, tako da taj čovek misli i o nebu; jer u svome sklopu, nebo se odnosi na čoveka, i to dolazi od Gospoda (br. 684, 1276, 2996, 2998, 3624-3649); i ovo objašnjava zašto nije moguće povezivanje sa Gospodovim Svevišnjim Božanskim, nego samo sa Njegovim Božanskim Ljudskim, a preko Njegovog Božanskog Ljudskog, s Njegovim Svevišnjim Božanskim. Otuda se kaže kod Jovana, da niko nikad nije video Boga, osim jedino-rođenog Sina Jovan 1:18. ; i da niko ne može doći k Ocu osim preko Njega; pa se otuda On i naziva Posrednik (Mediator). Da je ovakav slučaj, može se lako saznati iz činjenice da mnogi unutar crkve veruju u Vrhovno Biće, i ne uvažavaju Gospoda, a to su upravo oni koji u ništa ne veruju, čak ni da postoji nebo, ili pakao, i koji se klanjaju prirodi. Osim toga, kada bi ove osobe htele da prime pouku kroz iskustvo, videle bi da i zli (ljudi) čak i SEKCIJA 3 najgori, kažu isto. (prim. prev. Autor se obara na tz deiste, a to su oni koji smatraju da je priroda sve, i da ako Bog postoji, nije potrebno otkrovenje jer se On pokazuje u prirodi. Autor očito pripada teistima, iako je i sam bio prirodnjak istraživač i inžinjer dok mu Gospod nije otvorio unutrašnji vidi, preko kojega se uverio u apsolutnu stvarnost neba i pakla, kao proizvoda čovekovih misli, osećanja i dela, a sve po Božanskim zakonima reda). A što se tiče Gospodovog Ljudskog, ljudi o njemu misle na razne načine, a jedan je više svet nego drugi (način). Oni koji su unutar crkve, oni su u stanju da misle da je Njegovo Ljudsko Božansko (Božanske prirode), i da je On,

kako kažu, jedno s Ocem, i da je Otac u Njemu i On u Ocu. Ali oni koji su izvan crkve, oni to ne mogu, kako zato što ne znaju ništa o Gospodu, tako i zato što nemaju ideju o Božaskom osim iz slika koje vide svojim očima, i idola koje mogu da dodirnu svojim rukama. Pa ipak, Gospod se povezuje s ovima preko dobra koje pripada njihovoj ljubavi ka bližnjemu i preko poslušnosti koja je unutar njihove grube ideje o Njemu. Stoga se ovde kaže da ovakvi usvajaju dobro od GospodovogBožanskog Prirodnog; jer povezivanje Gospoda sa čovekom je u skladu s njegovom misli i osećanjem. Oni koji su u najsvetijoj ideji o Gospodu, a u isto vreme u znanjima i osećanjima dobra i istine, kao što to mogu biti oni koji su unutar crkve, oni se povezuju s Gospodom u pogledu Njegovog Božanskog Racionalnog; dok oni koji nisu u ovakvoj svetosti, niti u unutrašnjoj ideji i osećanju, ali su ipak u dobru ljubavi ka bližnjemu, oni se povezuju sa Gospodom u pogledu Njegovog Božanskog Prirodnog. Oni koji imaju svetost još grublje vrste, povezuju se s Gospodom u pogledu Njegovog Božanskog Čulnog; a to je povezivanje koje je predstavljenio mjedenom zmijom, da oni koji je pogledaju, da se oporavljaju od ujeda zmija (Brojevi 21:9). Ovako su povezani oni među Neznabošcima koji se klanjaju idolima, a žive u ljubavi prema bližnjem u skladu s njihovom religijom. Iz svega ovoga sada je jasno šta se označava usvajanjem dobra od Gospodovog Božanskog Prirodnog, koje je označeno Jakovljevim pozivanjem svoje braće na večeru.

  
/ 10837