Bible

 

Brojevi 21

Studie

   

1 A kad ču Hananej, car aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.

2 Tada se Izrailj zavetova Gospodu i reče: Ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove.

3 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mesto Orma.

4 Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju edomsku, i oslabi duh narodu od puta.

5 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikakvi hleb većogadio duši našoj.

6 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju.

7 Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgrešismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.

8 I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.

9 I načini Mojsije zmiju od bronze, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od bronze, i ozdravi.

10 Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u logor u Ovotu.

11 I iz Ovota otišavši stadoše u logor na brdima avarimskim u pustinji koja je prema moavskoj s istoka.

12 Odande otišavši stadoše u logor u dolini Zaredu.

13 I odatle otišavši stadoše u logor na brdu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe amorejske. Jer je Arnon međa moavska između Moavaca i Amorejaca.

14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke arnonske.

15 Jer ti potoci, koji dopiru do mesta Ara, teku pokraj međe moavske.

16 A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji beše rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i daću im vode.

17 Tada peva Izrailj pesmu ovu: Diži se, studenče; pripevajte ga;

18 Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onim koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,

19 A iz Mantanaila, u Nadil, a iz Nadila u Vamot,

20 A iz Vamota u dolinu koja je u polju moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.

21 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru amorejskom govoreći:

22 Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne pređemo među tvoju.

23 Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.

24 Ali ga iseče Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arona pa do Javoka, do sinova Amonovih, jer tvrda beše međa sinova Amonovih.

25 I uze Izrailj sva ona mesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Esevonu i u svim selima njegovim.

26 Jer Esevon beše grad Siona, cara amorejskog, koji beše prvi zavojštio na cara moavskog i beše mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.

27 Zato govore u priči: Hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov.

28 Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionovog, i spali Ar moavski i stanovnike na visini arnonskoj.

29 Teško tebi, Moave; propao si; narode Hemosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu, caru amorejskom.

30 Ali ih postreljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.

31 I tako živi Izrailj u zemlji amorejskoj.

32 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji behu onde.

33 Potom obrativši se pođoše u Vasan; i iziđe Og, car vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.

34 A Gospod reče Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu, caru Amorejskom koji življaše u Esevonu.

35 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2468

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2468. da je ovo značenje gornjeg odlomka, nije potrebno potvrđivati, jer je očitio kako iz samog objašnjenja, tako i iz onoga što se pre toga događa, a i iz onoga što sledi. Ali priroda i kvalitet Religioznosti koja je pretstavljena Moabom i sinovima Amonoviv, može se vidEti po njihovom poreklu, koje je ovde opisano kao i u proročkim delovima Reči, gde se ovi imenuju. U opštem, oni izgledaju u nekom pogledu sveti, ali ne u unutrašnjem bogoštovanju, a koji lako prigrle kao dobra i istine one stvari koje pripadaju spoljašnjem bogoštovanju, ali odbijaju i odbacuju one stvari koje pripadaju unutrašnjem bogoštovanju. Ovakvo bogoštovanje i ovakva religioznost dio su onih (sudbina onih) koji su u prirodnom dobru, ali koji preziru druge u upoređenju sa sobom. Oni su slični voću koje je izvana lijepo, ali je iznutra gnjilo ili trulo; oni su i kao mramorne vazne koje sadrže nečiste i ponekad prljave stvari; ili kao žene koje su licem, stasom, i oblikom lepe, ali koje su iznutra bolesne, i pune prljavština. Jer u takvim osobama postoji opšte dobro, koje nije lišeno lepote, ali pojedinosti koje u to ulaze prljave su. U početku, doduše, nije tako, ali postepeno tako postaje, jer one upijaju sve razne stvari koje se nazivaju dobrim, i sa obmanama koje iz ovih potiču, za koje, zato što ih potvrđuju, oni misle da su istine, a to je za to što oni preziru unutrašnje stvari bogoštovanja; a preziru ih jer su u ljubavi prema sebi. Ovakve osobe postoje i one potiču od onh koji su samo u spoljašnjem bogoštovanju, a koje su pretstavljene u ovom poglavlju Lotom, i to onda kad je dobro istine opustošeno. One (ovakve osobe) opisane su u Reči kako u pogled jihovog karaktera u početku, kad njihovo dobro još nije tako uprljano, i onda kada je uprljano; a isto tako i kasnije, kada je sasvim uprljano; a pokazuje se i kako one odbacuju unutarnje stvari bogoštovanja i doktrine. Njihov karakter u početku, kad njihovo dobro još nije jako uprljano, ovako se opisuje kod Danila: U pošljednje vrijeme južni će se car pobiti s njim; i car će sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i sa mnogim lađama, i ušavši u zemlje poplaviće i proći. I doći će u krasnu (miluj) zemlju. I , mnoge zemlje će propasti, a neke će izbaviti od njegovijeh ruku: Edomska, Moapska, i najbolje sinove Amonove Danijel 11:40, 41). Južnii car označava one koji su u dobrima i istinama; sjeverni car one koji su u zlima i obmnama, sjeverni car sa kolima, jahačima, plaveći i prolazeći, označava zla i obmane, označene kolima, jahačima, i lađama, će nadvladati. Edom, Moab, i najbolji (prvi plodovi) sinovi Amonovi, koji će biti oteti iz njegoe ruke, označavaju one koji su u takvom dobru, koje još nije jako uprljano obmanama, pa se stoga i nazivaju prvim plodovima (najboljim) sinova Amonovih.

Kod Mojsija: I prođosmo pustinju, i Jehova mi (Mojsiju) reče: nemoj pakostiti Moapcima ni zametati boja s njima, jer ti ne ću dati zemlje njihove u našljedstvo; jer dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo Ar (Zak. Ponovjeni 2:8, 9). A o sinovima Amonovim: Jehova mi reče (Mojsiju): ti ćeš danas prijeći preko međe Moapske kod Ara. I doći ćeš blizu sinova Amonovijeh: nemoj im pakostiti ni zmetati boja s njima, jer ti ne ću dati u našljedstvo zemlje Amonske, jer je dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo (Zak. Ponovljeni. (2:17-19). Ar označava takvo dobro; Moab i sinovi Amonovi označaaju one koji su u takvom dobru, ali u početku, pa je stoga zapoveđeno da ne treba da im pakoste. Otuda to da je Moab izagnao Rafaime a koji su bili kao Anakimi, da su sinovi Amonovi izgnali i Rafaime, koje su oni nazivali Zomzomi (Zak. Ponovljeni 2:9-11, 18-21). Emimima, Rafaima, Anakima, i Zomzomima, označeni su oni koji su bili ispunjeni opažanjima zla i obmane, vidi br. 581, 1673; Moabom i sinovima Amonovim ovde su označeni oni koji još nisu bili tako ispunjeni (zlom i obmanama); ali koji su, kada su zaista bili ispunjeni njima, to jest, kad je njihovo dobro bilo ukaljano obmnama, bili su izagnani, vidi Brojevi 21:21-31; Jezikilj ?. (prim. prev. Biblijski arheolozi smatraju da su ovi narodi bili slični neandertalcima, koji su prethodili homo sapiensu. Njih su Izrailjci, misli se, izagnali ili potisnuli, ali su neke i koristili kao borce. Jedan od njih bio je, misli se, Golijat koji je pao o uke pastira a budućeg cara Davida). Njihov karakter, kad je njihovo dobro bilo ukaljano, opisuje se kod Jeremije: Za Moaba ovako veli Jehova: teško Nabu! Jer će se opustošiti; Karijatajim će se posramiti i uzeti. Mizgab će se posramiti i prepasti. Podajte krila Moabu, neka brzo odleti, jer će gradovi njegovi opistjeti. Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moapski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju u rasjelini. Znam ja, veli Jehova, obijest njegovu; ali ne će biti tako; laži njegove ne će učiniti ništa. Za to ću ridati za Moabom, vikati za svijem Moabom, i uzdisati za onima u Kireresu. Teško tebi, Moabe, propade narod Hemosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše u ropstvo. Ali ću povratiti roblje Moapsko u pošljednje vrijeme Jeremija 48:1, 2, 9, 28, 30-32, 36, 46, 47). Predmet o kom se govori u celom ovoom poglavlju je Moab, ali se kroz njega govori i o drugima koji su u sličnom dobru; i kako oni dopuštaju da ih ispune obmane, tako da se kaže da treba da daju krila Moabu da bi odleteo, i da će njegovi gradovi opusteti, ali da oni treba da napuste gradove i da se nastane na steni i da, kao golubica, prave gnezdo u raselini (pukotini), i još nekoliko stvari, čime ih se ohrabruje da ostanu u opštim dobrima i istinama, i da ako i budu zavedeni obmanama iz neznanja, da će biti vraćeni iz ropstva u poslednje dane. Ali o onima kod kojih se ovo neće desiti, kaže se: ridaću za Moabom, vikaću za svim Moapcima, i uzdisaću za Moabom; obmane kojima su ispunjeni, označene su Nebom, Kirijtaimom, Misgabom, Sibmahom, Jazerom, Hemošem, i sa još nekoliko imena koja se pomnju u tome poglavlju.

Kod Isaije: Jer će biti kćeri Moapske na brodovima Arnimskim kao ptica otjerana iz gnijezda. Učini vijeće, narode, načini sjen kao u po dne kao noć, zakloni izgnane, nemoj izdati bjegunca. Neka kod tebe borave izgnani moji, Moabe; budi im zaklon od pustošnika. I utrću prijesto milošću, i na njemu će sjedeti jednako (stalno) u šatoru Davidivu koji će suditi. Čusmo za oholost Moaba vrlo ponositog, za oholost i obijest njegovu. Za to će ridat Moab za Moapcem, svi će ridati. za to utroba moja ječi kao gusle za Moabom, i srce moje za Ki-Eresom. I kad se vidi da se umorio Moab na visini svojoj, ući će u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neće svršiti. Ovo je riječ što reče Jehova Moabu davno. (Izaija 16:2-4, 6, 7, 11, 12-14). Predmet o kome se govori u celom ovom poglavlju je Moab, a preko njega i onima koji su u sličnom dobru, a koji su opisani skoro istim rečima, kao kod Jeremije (poglavlje 48), gde se oni na sličan način ohrabruju da ostanu pštim dobrima i istinama, i da ne dopuste da ih ispune obmane. Opšta dobra i istine označene su sazivanjem veća, sudovima, skrivanjem prognanih, ne izdavanjem izbeglice, time što će bii zaštita za one koji su izbačeni od zatirača, a sve ovo označava spoljašnje bogoštovanje; ali za to što dopuštaju da ih ispune omane, kaže se: Do tri godine najamničke, ološaće slava Moabova sa svijem mnoštvom njegovijem, i što ostane, biće vrlo malo i nejako. Za to što se takvi ljudi lako zavedu (na krivi put), za Moaba se kaže da će biti pod rukom Filistejaca a da će sinovi Amonovi njima bii pokorni, kod Isaije: . . . jesejev će korijen biti zastava narodima, i počivalište njegovo biće stalno. I tada će Jehova podigniti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Egipta i od Ferosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. Nego će složno letjeti na pleća Filistejima k zapadu; zajedno će plijeniti narode istočne; na Edomce i Moapce dignuće ruke svoje, i sinovi Amomnovi biće im pokorni (Isaija 11:10, 13, 14). Korjen Jesejev označava Gospoda; Juda označava one koji su u nebeskom dobru, Efraim one koji su u duhovnim istinama; Filistejci one koji su u znanju istine, a ne i u ljubavi ka bližnjem; sinovi istoka su oni koji su u znanjima o dobru, ali ne i u ljubavi ka bližnjem, a oni koji stavljaju ruku na njih zovu se Moabom, a koji im se pokoravaju, ti se nazivaju sinovima Amonovim, jer su ih ovi ispunili obmanama. Ali kakav je karakter onih koji se nazivaju Moab i sinovi Amonovi onda kada je njihovo dobro sasvim ukaljano obmanama, ovako je opisan kod Davida: Bog reče u svetinji svojoj: veseliću se, razdijeliću Sihem, i dolinu Sohot ramjeriću. Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda je skiptar moj (Psalam 60:6-8). Na isti način u Psalmu 108:7-9, gde čaša (iz koje se umiva) označava dobro koje je ukaljano obmanama.

Kod Jeremije: Ne će se više hvaliti Moab Hezebonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije više narod; Moab je bio u miru od djetinjstva svojega i počivo na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao. No na svijem krovovima Moabovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač, jer ću razbiti Moaba kao sud na kome nema miline Jeremija 48:2, 11, 38). Obmane kojima se Moabovo dobro ukaljalo nazivaju se droždinom, u kojoj ostaje ukus i miris, ako se ne popravi; ovde je obnova (reformacija) ozačena čašom koja će se izliti, a samo dobro se naziva čašom u kojoj nema miline, kao što se kod Davida naziva čašom iz koje se umiva.

Kod Isaije: Jer će ruka Jehovina počivati na ovoj gori, a Moab će se izgaziti za gnoj (Isaija 25:10). Oni koji se tako mnogo brinu samo za spoljašnje stvari, i preziru, odbacuju, i čak pljuju na unutrašnje stvari bogoštovanja i dokrine, pa stoga imaju obmane umesto istina, ovako se opisuju kod Jezekilja: Sine Čovječji, okreni lice svoje k sinovima Amonovijem i prorokuj na njih. I reci sinovma Amoovijem: Čujte riječ Jehove Boga: što si govorio, aha! Za svetinju moju, što se oskrvni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i za dom Judin, što otide u ropstvo; za to ću te, evo, dati u našljedstvo istočnijem narodima, i pogradiće u tebi dvorove sebi, i načiniće sebi kolibe u tebi: oni će jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje. I od dvorova će načiniti obor kamilama, i od zemlje sinova Amonovijeh tor ovčiji, i poznaćete da sam ja Jehova. Što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se iz srca što si opustošio svu zemlju izraelovu, za to, evo, ja ću dignuti ruku svoju na te, i daću te narodima da te plijene, i istrijebiću te između naroda i ztrću te između zemalja, i istrijebiću te. Šta govori Moab i Seir: et, dom je Judin kao svi narodi. Za to, evo, ja ću otvoriti stranu Moabovu od gradova, na međi, krasnu zemlju Bet-jezimotsku, Bel-meonsku i Karijatajimsku, narodima istočnijem iza zemlje sinova Amonovijeh, i daću im je u našljedsto da nema spomena sinovima Amonovijem među narodima Jezekilj 25:2-11. Reči: Aha! Što si govorio za svetinju moju, što se oskrvni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i dom Judin, što otide u ropstvo; i što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se u srcu što si opustošio svu zemlju, su izrazi prezrenja, ismevanja, kao i odbacivanje unutrašnjih stvari bogoštovanja i doktrine, a kada se ove stvari odbace, ni spoljašnje stvari nemaju vrednosti; pa se stoga ovakvi ljudi predaju da budu plen narodima, to jest da njima zagospodare zla, i tako bivaju otsečeni od naroda, kroz obmane; a njihova zemlja je razorena, to jest, prestaju da budu crkva.

Kod Sofonije:

Čuo sam rug Moabov i ukore sinova Amonivijeh kojima ružite moj narod, i raširiše se preko međa njihovijeh. Za to će Moab biti kao Sodoma a sinovi Amonovi kao Gomora, mjesto koprivama, i slanica, i vječna pustoš. I ostatak naroda mojega oplijeniće ih, i kojio ostnu od naroda moga, naslijdiće ih. To će im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Jehove nad vojskama i podizaše se na nj Sofonija 2:8-10.

Ružiti narod, i širiti se preko ninjihove granice, i podizati se protivu naroda Jehove nad vojskama, znači malo ceniti i odbacivati unutrašnje istine, koje su narod Jehove nad vojskama; tako dobra postaju zla obmane, koja su Sodoma i mesta osatvljena koprivama; stine postaju obmane, što je Gomora i slanica (jama soli); jer spoljašnje stvari potiču od unutrašnjih stvari koje su dobra i istinite.

Kod Davida:

Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. Rekoše: hodite da ih istrijebimo između naroda i da se više ne spominje ime Izrailjevo. Složno pristaše, i suprot tebi vjeru uhvatiše: Naselja (šatori) Edomova i Ismailovci, Moab i Agarani, Geval i Amon i Asmalan, Filisteji s Tircima; i Asur udruži se s njima; i postadoše mišica sinovima Lotovijem (Psalam 83:3-9).

Dogovarati se u potaji da bi ih istrijebili mežu narodima, da se ime Izrailjevo više ne spominje, znači potpuno odbaciti unutrašnje stvari. Naselja (šatori) Edomova i Ismailovci, Moab i Agarani, Geval i Amon, označavaju one koji su u spoljašnjim stvarima bogoštovanja i doktrine. Filistija s Tirom označava stvari koje oni kažu o unutrašnjim stvarima, iako ih tamo nema. Asur, koji je mišica sinovima Lotovim, označava umovanje kojim se koriste da bi se otimali za spoljašnje stvari, a napadaju unutrašnje stvari.

Kod Mojsija:

Niko da se ne ženi ženom oca svojega, ni da otkrije skuta (haljine) oca svojega. U sabor Jehovin da ne ulazi ni utučen (u mošnice, testise) ni uškopljen, ni Amonac, ni Moabac da ne ulaze u sabor Jehovin (Zak. Ponovljeni 22:30; 23:1, 3).

Otuda je očito šta Moab i Amon označavaju, na kraju dana (vremena), ili kad se sasvim ispune obmanama, to jest, dobrima koja su preljubočinska, a čije su istine postale obmane, a što je posledica njihovog odbacivanja i preziranja svih unutarnjih stvari. Jer to je razlog da se oni ovde pominju posle prljavih preljuba o kojima se prethodno govori, naime, a to je ženidba očevom ženom (inočom), i otkrivanje očervog skuta (haljine), skoro kao ono što se kaže za Lotove kćeri, od kojih su potekli Moab i Amon; a isto tako posle pominjanja onih koji su utučeni (u mošnice) i uškopljeni (kastrirani), kojima su označeni oni koji koji potpuno odbacuju ljubav i milosrđe. Sabor Jehovin označava nebo, u koje oni ne mogu doći, jer nemaju ostataka, koji su unutrašnja dobra i unutrašnje istine, koji su označeni desetim kolenom, vidi br. 576, 1738, 2280. Oni su bili i među narodima koji su prinosili na žrtve svoje sinove i kćeri Molohu, čime je označeno, u unutrašnjem smislu, da su ugasili istine i dobra, jer je bog Moaba bio Hemoš, a bog Amonaca Moleh i Milkom (1 o Carevima 11:7, 33; 2 o Carevima 23:13), kojima su prinosili žrtve (2 o Carevima 3:27). Sinovima i kćerima označene su istine i dobra, vidi gore, br. 489-491, 533, 1147. To je dakle ono što je označeno Moabom i Amonom; ali vrste obman ojima su preljubočili dobra i istine pretvarali u obmane, su mnoge, i nabrojane su kod Jeremije, ali samo su navedena njihova imena: Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Holon, i na Jazah i Mefat, i na Dibon, i na Nebon i na Bet-Deblatajim, i na Karijatajim i na Bet-gamul i na Bet-Moan, i na Kariot i na Bozru, i na sve gradove zemlje Moapske, koji su daleko i koji su blizu. Odbijen je rog Moabu, i mišca se njegova slomi. Neka se valja Moab u bljuvotini svojoj i bude i on podsmijeh Jeremija 48:21-26. Ovo su vrste obmane koje obitavaju zajedno u onima koji se nazivaju Moabom i Amonom. Priroda i kvalitet svake pojedine (obmane) vidi se iz značenja svakog pojedinog imena u unutrašnjem smislu. Da imena u Reči označavaju samo stvari, bilo je pokazano više puta.

  
/ 10837