Bible

 

Brojevi 15

Studie

   

1 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Reci sinovima Izrailjevim i kaži im: Kad dođete u zemlju gde ćete nastavati, koju ću vam ja dati,

3 I stanete prinositi žrtvu ognjenu Gospodu, žrtvu paljenicu ili žrtvu zaveta radi ili od drage volje, ili o praznicima svojim, gotoveći miris ugodni Gospodu od krupne ili od sitne stoke,

4 Tada ko prinese prinos svoj Gospodu, neka donese uza nj dar, desetinu efe belog brašna pomešanog s četvrtinom ina ulja.

5 I vina četvrt ina za naliv donesi uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu, na svako jagnje.

6 A uz ovna donesi dar, dve desetine belog brašna pomešanog sa trećinom ina ulja,

7 I vina za naliv trećinu ina prinećeš za miris ugodni Gospodu.

8 A kad prinosiš tele na žrtvu paljenicu ili na žrtvu radi zaveta ili na žrtvu zahvalnu Gospodu,

9 Onda neka se donese uz tele dar, tri desetine efe belog brašna pomešanog s po ina ulja,

10 I vina donesi za naliv po ina; to je žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu.

11 Tako neka bude uza svakog vola i uza svakog ovna i uza svako živinče između ovaca ili koza.

12 Prema broju koliko prinesete, učinite tako uza svako, koliko ih bude.

13 Svaki domorodac tako neka čini prinoseći žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu.

14 Tako ako bude među vama i došljak ili ko bi se bavio među vama, pa bi prineo žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka čini onako kako vi činite.

15 Zbore! Vama i došljaku koji je među vama jedan da je zakon, zakon večan od kolena na koleno; došljak će biti kao i vi pred Gospodom.

16 Jedan zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku, koji je među vama.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: Kad dođete u zemlju, u koju ću vas ja odvesti,

19 Pa stanete jesti hleb one zemlje, tada prinesite prinos Gospodu.

20 Od prvina testa svog prinosite u prinos kolač, kao prinos od gumna tako ga prinosite.

21 Od prvina testa svog dajte Gospodu prinos od kolena do kolena.

22 A kad biste pogrešili, te ne biste učinili svih ovih zapovesti, koje kaza Gospod Mojsiju,

23 Sve što vam je zapovedio Gospod preko Mojsija, od dana kad zapovedi Gospod i posle od kolena do kolena,

24 Ako se bude učinilo pogreškom, da zbor ne zna, onda sav zbor neka prinese na žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu tele s darom njegovim i s nalivom njegovim po uredbi, i jedno jare na žrtvu za greh.

25 I sveštenik neka očisti sav zbor sinova Izrailjevih, i oprostiće im se, jer je pogreška i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjenu Gospodu i prinos za greh svoj radi pogreške svoje.

26 Oprostiće se svemu zboru sinova Izrailjevih i došljaku koji se bavi među njima, jer je pogreška svega naroda.

27 Ako li jedna duša zgreši ne znajući, neka prinese kozu od godine na žrtvu za greh.

28 I sveštenik neka očisti dušu koja bude zgrešila ne znajući pred Gospodom, i kad je očisti oprostiće joj se.

29 I za rođenog u zemlji sinova Izrailjevih i za došljaka, koji se bavi među vama, jedan zakon neka bude kad ko zgreši ne znajući.

30 Ali ko od sile zgreši između rođenih u zemlji ili između došljaka, on ruži Gospoda; neka se istrebi duša ona iz naroda svog.

31 Jer prezre reč Gospodnju, i zapovest Njegovu pogazi; neka se istrebi ona duša; bezakonje je njeno na njoj.

32 A kad behu sinovi Izrailjevi u pustinji, nađoše jednog gde kupi drva u subotu.

33 I koji ga nađoše gde kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i k Aronu i ka svemu zboru.

34 I metnuše ga pod stražu, jer ne beše kazano šta će se činiti s njim.

35 A Gospod reče Mojsiju: Neka se pogubi taj čovek; neka ga zaspe kamenjem sav zbor iza logora.

36 I sav zbor izvede ga iza logora i zasuše ga kamenjem, i umre, kao što zapovedi Gospod Mojsiju.

37 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

38 Reci sinovima Izrailjevim i kaži im, neka udaraju rese po skutovima od haljina svojih od kolena do kolena, i nad rese neka meću vrpcu plavu.

39 I imaćete rese zato da se gledajući ih opominjete svih zapovesti Gospodnjih i tvorite ih, i da se ne zanosite za srcem svojim i za očima svojim, za kojima činite preljubu;

40 Nego da pamtite i tvorite sve zapovesti moje, i budete sveti Bogu svom.

41 Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje misirske, da vam budem Bog. Ja sam Gospod Bog vaš.

   

Komentář

 

Explanation of Numbers 15

Napsal(a) Henry MacLagan

Verses 1-16. Concerning the worship of the Lord outwardly in various states of heaven and the church, namely, that it increases in fullness and intensity according to the degree in which the good of innocence increases, beginning in the inmost, descending also to the interior, and finally occupying the external man, and thus every degree of man's life.

Verses 17-21. Concerning the appropriation of good, when it is confirmed and established in the heavenly state, that then it is fully vivified from the Lord both by acknowledgement and perception.

Verses 22-31. Concerning errors through ignorance or inadvertence, and amendment in consequence, through the worship of the Lord by consecration to Him, and for the removal of the evil in order that the external man may be fully harmonized with the internal, and the whole man with the Lord.

Verses 32-36. Concerning the claiming of merit, even when man is in a prevailing state of good and truth conjoined, and the method of its removal and rejection.

Verses 37-41. And concerning the study of the Word in its literal sense in order that its particulars may be known, imbibed and practised; and in order that all merely selfish love and intelligence by which its truths are continually falsified may be removed.

Ze Swedenborgových děl

 

Heaven and Hell # 529

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 603  
  

529. If we look critically at human life with rational insight, it turns out to be threefold - spiritual life, moral life, and civic life. These lives are distinguishable: some people live a civic life but not a moral or spiritual one, some live a moral life but not a spiritual one, and some live a civic and a moral life and a spiritual life as well. These last are the ones who are leading heaven's life, while the former are leading the world's life, divorced from heaven's life.

To begin with, then, we may gather that a spiritual life is not separate from a natural life or the world's life but is united to it like a soul to its body; and if they were separated, it would be like a house without a foundation, as just stated.

In fact, moral and civic living is what spiritual life does, for intending well is the essence of spiritual life and behaving well is the essence of moral and civic life. If these are separated from each other, spiritual life consists solely of thinking and talking, and the intent ebbs away because it has no support. Yet intent is our actual spiritual substance.

  
/ 603  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.