Bible

 

Brojevi 14

Studie

   

1 Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noć.

2 I vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reče im: Kamo da smo pomrli u zemlji misirskoj ili da pomremo u ovoj pustinji!

3 Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od mača, žene naše i deca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir?

4 I rekoše među sobom: Da postavimo starešinu, pa da se vratimo u Misir.

5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svim zborom sinova Izrailjevih.

6 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin između onih što uhodiše zemlju razdreše haljine svoje,

7 I rekoše svemu zboru sinova Izrailjevih govoreći: Zemlja koju prođosmo i uhodismo, vrlo je dobra Zemlja.

8 Ako smo mili Gospodu, On će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mleko i med.

9 Samo se ne odmećite Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; odstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se.

10 Tada reče sav zbor da ih pobiju kamenjem; ali se pokaza slava Gospodnja svim sinovima Izrailjevim u šatoru od sastanka.

11 I reče Gospod Mojsiju: Dokle će me vređati taj narod? Kad li će mi verovati posle tolikih znaka što sam učinio među njima?

12 Udariću ga pomorom, i rasuću ga; a od tebe ću učiniti narod velik i jači od ovog.

13 A Mojsije reče Gospodu: Ali će čuti Misirci, između kojih si izveo ovaj narod silom svojom,

14 I reći će s ljudima ove zemlje, koji su čuli da si Ti, Gospode, bio usred naroda i da si se očima viđao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si išao pred njima danu i u stupu ognjenom noću;

15 Pa kad pobiješ ovaj narod, sve do jednog, govoriće narodi, koji su čuli pripovest o Tebi, govoreći:

16 Nije mogao Gospod dovesti narod ovaj u zemlju koju im je sa zakletvom obećao, zato ih pobi u pustinji.

17 Neka se, dakle, proslavi sila Gospodnja, kao što si rekao govoreći:

18 Gospod dugo čeka i obilan je milošću, prašta bezakonje i greh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otačko na sinovima do trećeg i četvrtog kolena.

19 Oprosti bezakonje ovom narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovom od Misira dovde.

20 A Gospod reče: Praštam po reči tvojoj.

21 Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje,

22 Ti ljudi koji videše slavu moju i znake moje što sam učinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me većdeset puta, i ne poslušaše reči moje,

23 Neće videti zemlje koju sa zakletvom obećah ocima njihovim, neće videti ni jedan od onih koji me uvrediše.

24 A slugu svog Haleva, u kome beše drugi duh i koji se sasvim mene držao, njega ću odvesti u zemlju u koju je išao, i seme će je njegovo naslediti.

25 Ali Amalik i Hananej sede u dolini, zato se sutra vratite natrag, i idite u pustinju k crvenom moru.

26 Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:

27 Dokle će taj zli zbor vikati na me, čuo sam viku sinova Izrailjevih, koji viču na me.

28 Kaži im: Tako ja živ bio, kaže Gospod, učiniću vam onako kako ste govorili i ja čuh.

29 U ovoj će pustinji popadati mrtva telesa vaša, i svi između vas koji su izbrojani u svem broju vašem od dvadeset godina i više, koji vikaste na me,

30 Nećete ući u zemlju, za koju podigavši ruku svoju zakleh se da ću vas naseliti u njoj, osim Haleva, sina Jefonijinog i Isusa, sina Navinog.

31 A decu vašu, za koju rekoste da će postati roblje, njih ću odvesti, i oni će poznati zemlju za koju vi ne marite.

32 A vaša telesa mrtva će popadati u ovoj pustinji.

33 A deca vaša biće pastiri po pustinji četrdeset godina, i nosiće kar za preljube vaše, dokle ne ispropadaju telesa vaša u pustinji.

34 Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, četrdeset dana, za svaki dan po godinu, nosićete grehe svoje, četrdeset godina, i poznaćete da sam prekinuo s vama.

35 Ja Gospod rekoh, i tako ću učiniti svemu tom zboru zlom, koji se sabrao na me: u pustinji će propasti i tu pomreti.

36 A ljudi koje beše poslao Mojsije da uhode zemlju, i koji vrativši se pobuniše sav zbor da viče na nj, prosuvši zao glas o zemlji,

37 Ti ljudi, koji prosuše zao glas o zemlji, pomreše od pomora pred Gospodom;

38 A Isus, sin Navin i Halev, sin Jefonijin ostaše živi između ljudi koji su išli da uhode zemlju.

39 I Mojsije kaza sve ove reči svim sinovima Izrailjevim, i narod plaka veoma.

40 A sutradan ustavši pođoše navrh gore, i rekoše: Evo nas, idemo na mesto za koje je govorio Gospod, jer zgrešismo.

41 Ali Mojsije reče: Zašto prestupate zapovest Gospodnju? Od toga neće biti ništa.

42 Ne idite gore, jer Gospod nije među vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši.

43 Jer je Amalik i Hananej tamo pred vama, i izginućete od mača, jer odustaviste Gospoda, pa neće ni Gospod biti s vama.

44 Ali oni, ipak, navališe da idu navrh gore; ali kovčeg zaveta Gospodnjeg i Mojsije ne izađoše iz logora.

45 Tada siđe Amalik i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Orme.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4807

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4807. CHAPTER 38

In the preliminary section of the previous chapter, in 4661-4664, an explanation was begun of what, in Matthew 25:31-end, the Lord said about judgement on the good and the evil, who are there called the sheep and the goats. What the internal sense of those words is has not yet been explained, but comes up for explanation now in the preliminary sections of this and a couple of chapters 1 following it. From these explanations it will be clear that by a last judgement in this parable He did not mean a last phase of the world, when - for the first time - the dead will rise again and will be gathered before the Lord and will be judged, but that He meant the last phase of a person passing over from the world to the next life, this point being his time of judgement. This is the judgement He meant. But none of this is seen from the sense of the letter, only from the internal sense. The reason the Lord spoke in the way He did is that He spoke using representatives and meaningful signs, as He has done everywhere else in the Old Testament Word and in the New. For to speak using representatives and meaningful signs is to speak simultaneously to the world and to heaven, that is, both to men and to angels. This kind of speech, being universal, is Divine and therefore proper to the Word. Consequently, those who are in the world and are interested only in worldly matters grasp nothing else from the words spoken by the Lord regarding a last judgement than the idea that everyone's resurrection will take place at one and the same point in time, when the Lord will sit on a throne of glory and address those gathered together there in the words used in the parable. But those who are interested in heavenly matters know that each person rises again at the point in time when he dies, and that the Lord's words in the parable carry the teaching that everyone will be judged according to what his life is, thus that everyone brings his judgement with him because he brings his life with him.

Poznámky pod čarou:

1. The Latin means 'several chapters', but they are in fact only two.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.