Bible

 

Brojevi 13

Studie

   

1 A potom pođe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj.

2 I Gospod reče Mojsiju govoreći:

3 Pošlji ljude da uhode zemlju hanansku, koju ću dati sinovima Izrailjevim; po jednog čoveka od svakog plemena otaca njihovih pošljite, sve glavare između njih.

4 I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovesti Gospodnjoj; i svi ljudi behu glavari sinova Izrailjevih.

5 A ovo su im imena: od plemena Ruvimovog Samuilo sin Zahurov;

6 Od plemena Simeunovog Safat sin Surin;

7 Od plemena Judinog Halev sin Jefonijin;

8 Od plemena Isaharovog Igal sin Josifov;

9 Od plemena Jefremovog Avsije sin Navin;

10 Od plemena Venijaminovog Faltije sin Rafujev;

11 Od plemena Zavulonovog Gudilo sin Sudin;

12 Od plemena Josifovog, od plemena Manasijinog Gadije sin Susin;

13 Od plemena Danovog Amilo sin Gamalin.

14 Od plemena Asirovog Satur sin Mihailov;

15 Od plemena Neftalimovog Navija sin Savin;

16 Od plemena Gadovog Gudilo sin Mahilov.

17 To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija sina Navinog Isus.

18 I šaljući ih Mojsije da uhode zemlju hanansku reče im: idite ovuda na jug, pa iziđite na goru;

19 I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik;

20 I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rđava; i kakva su mesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima;

21 I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada beše vreme prvom grožđu.

22 I otišavši uhodiše zemlju od pustinje sinske do Reova kako se ide u Emat.

23 I otidoše na jug, i dođoše do Hevrona, gde behu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron beše sazidan na sedam godina pre Soana misirskog.

24 Potom dođoše do potoka Eshola, i onde odsekoše lozu s grozdom jednim, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava.

25 I prozva se ono mesto potok Eshol od grozda, koji onde odsekoše sinovi Izrailjevi.

26 I posle četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše.

27 I vrativši se dođoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevih u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje.

28 I pripovedajući im rekoše: Idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teče u njoj mleko i med, i evo roda njenog.

29 Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a videsmo onde i sinove Enakove.

30 Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu.

31 A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti.

32 Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.

33 I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše među sinovima Izrailjevim govoreći: Zemlja koju prođosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji videsmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki.

34 Videsmo onde i divove, sinove Enakove, roda divovskog, i činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, takvi se i njima činjasmo.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1676

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1676. 'As far as El-paran which is over into the wilderness' means the range of their extension. This becomes clear from the fact that the Horites were smitten and made to flee as far as that place. The wilderness of Paran is mentioned in Genesis 21:21; Numbers 10:12; 12:16; 13:3, 26; Deuteronomy 1:1. What 'El-paran which is in the wilderness' means here cannot be easily explained beyond this, that the Lord's first victory over the hells meant by those nations did not as yet extend any further. But how far it did extend is meant by 'El-paran which is over into the wilderness'.

[2] Anyone who has not been given to know heavenly arcana may imagine that there was no necessity for the Lord's Coming into the world to fight with the hells, and by means of the temptations He suffered to war successfully against them and overcome them, since Divine Omnipotence could at any point have subdued them and confined them to their own particular hells. That it was nevertheless necessary stands as an unchanging truth. To disclose merely the most general aspects of those arcana however would take up a whole work, and would also provide opportunities for reasonings about Divine mysteries which, though disclosed, people's minds would not grasp. Nor would the majority wish to grasp them.

[3] It is enough therefore if people know and, since it is so, believe it to be an eternal truth that unless the Lord had come into the world and by means of the temptations which He suffered had overcome and conquered the hells, the human race would have perished, and that if He had not done so none who have lived on this planet even from the time of the Most Ancient Church could have been saved.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.